PANDORINA KUTIJA

RUPE PRE ZEMLJOTRESA

242 pregleda

Opšte posmatrano, brzo i precizno mapiranje koseizmičkih pukotina povezanih s potresom u Petrinji pridonosi poboljšanju razumevanja procesa potresa i boljoj prognozi uticaja snažnijih potresa koji se očekuju u orogenu Alpi-Dinaridi-Albanidi, gde je znanje o takvim pojavama skromno.

Grupa italijanskih istraživača iz više visokoškolskih i javnih ustanova i institucija objavila je u časopisu Nature krajem aprila znanstveni rad naslova Konjugirani koseizmički površinski rased povezan s potresom magnitude 6,4 u Petrinji (Sisačko-moslavačka županija, Hrvatska), u kojem otkrivaju detalje o posledicama razornog udara od 29. decembra prošle godine.

Opisujući površinske promene krajolika u okolini Petrinje, istraživači, između ostalog, citiraju očevice koji su izjavili da su se goleme rupe pojavile nekoliko sati pre glavnog udara i da su se pojavljivali i manji gejziri podzemnih voda. Prenosimo sažetak njihove studije.

Devet meseci nakon Zagreba

Potres magnitude 6,4 pogodio je 29. decembra 2020. u 11,19 po londonskom vremenu središnju Hrvatsku u blizini grada Petrinje, naselja sa oko 25.000 stanovnika u Sisačko-moslavačkoj županiji, uzrokujući sedam smrtnih slučajeva i ostavljajući hiljade ljudi bez kuća. Epicentar je bio 15 kilometara jugozapadno od Siska, glavnog grada regiona, i 45 kilometara jugoistočno od Zagreba. Glavnom udaru prethodila su dva uvodna udara dan pre, u 5,28 i 6,49 snage 5,2, odnosno 4,8.

Seizmički sled dogodio se devet meseci nakon zagrebačkog potresa, čiji je glavni udar bio snage 5,5, posle kojeg je usledio najveći naknadni potres, od 4,9, a oba su se dogodila 22. marta, između četiri i sedam kilometara severozapadno od Zagreba. U posljednja dva veka isto su područje zahvatila tri umerena potresa: 18. decembra1861. (snage 5,4), 11. februara 1883. (5,1) i 8. oktobra 1909. (5,7).

Glavna geološka područja

Potres 6,4 u Petrinji dogodio se na granici dva glavna geološka područja Hrvatske, planinskog pojasa Dinarida i Panonskog basena. Dinaridi, široki pojas koji se smerom severozapad-jugoistok proteže od jugozapadne Slovenije do Crne Gore duž jadranske obale Hrvatske i unutrašnjosti, rezultat su alpskog sudara evroazijske i jadranske tektonske ploče.Najistaknutije strukture Dinarida su nabori u smeru severozapad-jugoistok koji su izloženi duž jugozapadnog ruba Panonskog basena, široke udoline smeštene u unutrašnjosti lučnog karpatskog planinskog lanca. Potonji se pridružuje Alpima na zapadu i Dinaridima na jugozapadu.

Hrvatski sektor Panonskog basena na jugozapadu ograničen je podslivom Save. Sve sedimentne jedinice Panonskog basena deformisane su tektonikom klizanja i karakterišu ih pozitivne cvetne strukture, koje su danas još aktivne i seizmogene. Taj geodinamički okvir proizašao je iz prestanka normalnog raseda u Panonskom basenu i stalne rotacije jadranske mikroploče u smeru suprotnom od kazaljke na satu, oko pola smeštenog u zapadnim Alpima, piše Nature. Inženjeri Hrvatskih voda” započeli su istraživanje površinskih učinaka odmah nakon glavnog udara, dok je radna grupa, koju je predstavljalo osam istraživača različitih italijanskih institucija (Univerzitet Camerino, ISPRA, CNR, DPC) započela s istraživanjem koseizmičkih učinaka tla 10. januara 2021. godine, radeći osam sati dnevno u sledećih osam dana.

Petrinjska zona raseda

U tom izveštaju prikazuje se površinsko raspuknuće duž oko 10 kilometara, što nazivamo Petrinjska zona raseda. Mapiranje je sprovedeno pomoću terenskih posmatranja i vaznih snimanja bespilotnom letelicom i relativnih fotogrametrijskih elaborata. Opis površinskih koseizmičkih učinaka vrlo je važan u geologiji potresa jer pruža jedinstvenu priliku za posmatranje kratkotrajnih deformacija. Ta zapažanja omogućuju mnogo pouzdanije tumačenje geoloških odlika dugoročne vremenske skale u svrhe procene opasnosti od seizmičkih i površinskih raseda.

Glavna morfotektonska odlika u epicentralnom području potresa u Petrinji je izduženi greben u smeru jeverozapad-jugoistok, koji se pruža između reke Kupe na sjveru i sela Blinja na jugu, dužine od oko 30 kilometara. Taj greben kulminira oko sredine svoje dužine vrhom Cepeliš (415 metara nadmorske visine) i zahvaćen je rekama. Potoci koji protiču grebenom i ulivaju se u podnožju izgledaju lokalno preusmereni, menjajući svoj smer iz pravougaonog u paralelni sa zapadnom padinom.

Glavni udar 29. decembra, čiji je epicentar bio blizu Petrinje, proizveo je površinske koseizmičke efekte uglavnom raspoređene na području između Petrinje i Siska. Koseizmički učinci sastojali su se od primarnih raspuknuća površine, neposredno povezanih s klizanjem duž potresnog raseda, i drugih koseizmičkih učinaka izazvanih podrhtavanjem tla. Potonji su uopšteno ostavili umeren trag u krajoliku, kako trajan (klizišta i vrtače) tako i kratkotrajan (vrenje peska povezano s pojavama likvefakcije).

Najveći pomak duž puta 37

Jugozapadno od Petrinje uočen je uzorak površinskih pukotina u opsegu od oko 15 kilometara duž postojeće zone raseda, ovde nazvane Župićev rased. Uz ovaj trend, u okolini sela Župić mapirano je više od dva kilometara gotovo kontinuirane površinske pukotine, karakterizovane manje od 20 santimetra. Lokalni najveći pomak, do 36 santimetara, uočen je duž državnog puta 37. Ovde je reaktivacija raseda proizvela bočno-desno pomicanje površine ograde uz put. Raspuknuće se moglo pratiti preko puta.

Kupski rased

Između Petrinje i Siska, duž ravnice reke Kupe, takođe je mapiran obrazac primarnih površinskih pukotina, u razmeru od oko 8 kilometara. To je nazvano Kupskim rasedom. Glavne površinske rupture duž Kupskog raseda sastoje se od preloma manjih od pet santimetara, kao i od preloma i otvorenih pukotina manjih od 10 santimetara duž ravnice reke Kupe. Ovde su prelomi uglavnom bili povezani s pojavama likvefakcije peska, koje su oštetile obale i branu uz reku Kupu.

Površinski efekti povezani s podrhtavanjem tla, dugotrajni ili kratkotrajni (klizišta, vrtače i likvefakcija peska), utvrđeni su u epicentralnom području između Petrinje i Siska. Ulivanje peska bilo je posebno rašireno duž severoistočno-jugozapadno orijentisane zone raseda unutar aluvijalne ravnice reke Kupe. Te su pojave često bile jasno povezane s površinskim raspuknućima i otvorenim prelomima. Severozapadno od Petrinje pojave površinskog pucanja i likvefakcija ozbiljno su oštetile obale i branu uz reku Kupu, zbog čega je bilo potrebno izgraditi nasip za zadržavanje potencijalnih poplava.

Klizišta su izazvala velike pukotine na putevima. Odron kamena i krhotina dogodio se u krunama kamenoloma i na strmim padinama. Najveći se dogodio u kamenolomu u blizini sela Hrastovica, ukupne zapremine veće od 70 kvadratnih metara i pojedinačnih kamenih blokova od dva do četiri jvadratna metra. Mala klizišta zabeležena su na padini pored crkve u selu Viduševac i uz put Kravarsko-Donji Hruševac. Duž rečnih nasipa bilo je manjih klizišta.

Otvorile su se pre potresa

Urušavanje i otvaranje malih vrtača u tlu opisali su stanovnici urbanog područja Petrinje, ali rupe su bile napunjene ostacima ubrzo nakon njihovog formiranja. Muškarac koji živi u Župiću rekao je da su se neke rupe otvorile četiri do pet sati pre glavnog udara, na putu u blizini kuće njegove kćeri u Petrinji, a dubina je dosezala šest metara.

Na području Mečenčana, oko 20 kilometara jugoistočno od Petrinje, najupečatljiviji učinak predstavljalo je otvaranje oko 30 vrtača. Imale su različite dimenzije, prečnika od jednog do više desetaka metara i bile su duboke nekoliko metara. Činilo se da su sve vrtače ispunjene vodom do dubine od oko tri metra. Prema rečima meštana, urušavanja su se dogodila nakon potresa, nekoliko sati do nekoliko dana kasnije.

Posmatranje zračnih i satelitskih snimaka jasno pokazuje da su u mnogim slučajevima područja sklona urušavanju bila prepoznatljiva pre događaja. Sledom ovog pristupa mnoge potencijalne vrtače mogu se dodatno identifikovati vazdušnim snimanjem. Tu preliminarnu analizu potrebno je nadopuniti geofizičkim istraživanjima da bi se dovršilo mapiranje zona koje su najsklonije tom vrlo opasnom fenomenu, piše Nature.

Konačno, dva slučaja hidrološke anomalije uočena su na području blizu sela Hrastovica, jugoistočno od Petrinje, gde je obilni protok vode s peskom pokuljao iz garaže, a obližnje vodene fontane slične gejzirima, visine 50 do 70 santimetara, dovele su do snažnog povećanja brzine protoka odvodnog jarka. Učinci slični gejzirima dogodili su se u Brestu Pokupskom.

Nakon potresa u Petrinji 29. decembra 2020. uočen je složen obrazac površinskog raseda. Otkrića iz ove studije sugerišu da koseizmički rased uglavnom kontroliše postojeća, aktivna Petrinjska zona rajeda u okviru trajnog potiskivanja Jadranske ploče prema severu uz rubove Panonskog basena. Mapirani uzorak pukotina važan je za poboljšanje procene opasnosti od seizmičkih i površinskih raseda u ovoj oblasti, uz opasnost povezanu s klizištima, likvefakcijom i vrtačama. Opšte posmatrano, brzo i precizno mapiranje koseizmičkih pukotina povezanih s ovim potresom pridonosi poboljšanju razumevanja procesa potresa i boljoj prognozi uticaja snažnijih potresa koji se očekuju u orogenu Alpi-Dinaridi-Albanidi, gde je znanje o takvim pojavama skromno, zaključuje Nature.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar