ATINSKI TRG

SLOBODA NIJE BIT ČOVEKA

1.923 pregleda

Veličina genija zasenila je njegovu grešku i usmerila celo filozofsko i naučno mnenje u slepu ulicu kauzaliteta, te je ceo svet slobode – života – živih bića i evolucije ostao potpuno nepoznat.

 Nikola Pilipović

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

dar u kom sva blaga višnji Bog nam je do.

     (Ivo Gundulić)                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     

A filozof uči: „…sloboda čini bit čovjeka…”, „…odricanje od nje značilo bi gubitak bitka čovjeka, njegove iskonske čovječnosti.”, sloboda se „…ostvaruje samo u zajednici s drugima i traži uzajamnost…”, „…ona se ostvaruje u čudorednosti kao obitelji, građanskom društvu i državi…”, (Filozofijski rječnik u redakciji V. Filipovića).

Znamo o čemu peva pesnik, on peva o oslobođenju od nasilja, od tuđe vlasti, ukidanje tog nasilja je sloboda za njega i u tome je on u pravu. Ali čemu uči filozof? On mora da zna da ukidanje nasilja, oslobođenje, nema nikakve veze sa pojmom sloboda. Mora to da zna jer je njegov veliki prethodnik i učitelj, tvorac novovekovne filozofije, Imanuel Kant jasno i tačno definisao pojam slobode:  sloboda je „… moć koja u apsolutnom smislu započinje neko stanje…” ili sloboda je „…moć koja sadrži uzrok pojava u našem čulnom svetu…”.

A sloboda je fizički pojam kojim se ceo materijalni svet razdvaja na svet kauzaliteta i svet slobode – života – živih bića –evolucije, jer sloboda je moć živog bića koje živi i evoluira

Fizičar bi to kazao kraće i jasnije; sloboda je nastanak (ne moć) novog fenomena. Filozofu nije dopušteno da ispreda priču o jednom fenomenu – slobodi zasnovanu na potpuno drugačijem pojmu – oslobođenje. Razlika između ta dva pojma je nepremostiva. Jer oslobođenje je potpuno antropomorfan pojam, i po tome što nasilje vrši samo čovek, i po tome što ukidanje nasilja, oslobođenje, vrši čovek, znači domen tog pojma je čovek i zajednica.

Živo biće je singularitet u svetu kauzaliteta, jer se u njemu prekidaju kauzalni nizovi i iz njega proizlaze novi   

A sloboda je fizički pojam kojim se ceo materijalni svet razdvaja na svet kauzaliteta i svet slobode – života – živih bića – evolucije, jer sloboda je moć živog bića koje živi i evoluira. Da živo biće poseduje slobodu dokazuje svaki pokret, svakog živog bića, jer je on potpuno nepredvidiv, zavisi samo od volje i odluke bića, on je demonstracija slobode koju ima živo biće. Živo biće je singularitet u svetu kauzaliteta, jer se u njemu prekidaju kauzalni nizovi i iz njega proizlaze novi.

Mešajući dva pojma filozofija je načinila niz krupnih, principijelnih grešaka. Prvo, samom zamenom pojmova svaka konstatacija koja se zasniva na pojmu oslobođenje a priori je pogrešna kada se pripisuje pojmu sloboda. Drugo, i ako se prihvati da se navedene konstatacije pripisuju pojmu oslobođenje, opet je sve a priori pogrešno, jer oslobođenje, kao potpuno antropomorfan pojam, ne može biti nikakva odrednica čoveka, pošto se svodi na pogrešan krug dokaza; čovek je odrednica samom sebi.

Svet slobode – života – živih bića – evolucije je nestao iz svesti, iz proučavanja, iz znanja čoveka, nestao je ne samo kao nesaznat već i kao skriven

Štaviše, filozofija definiše odnose između pojmova o kojima ništa ne zna, jer ni o slobodi, ni o čoveku, ni o zajednici ona ne može imati nikakvih znanja iz nespornog razloga; svi ti pojmovi proizlaze iz pojma sloboda, a filozofija o njemu ništa ne može znati jer ga je ukinula. Ali šteta od tih grešaka nije tragična. Tragično je što je filozofija zaista zamenila pojam sloboda pojmom oslobođenje i time svoje proučavanje i proučavanje ostalih nauka svela na kauzalitet.

Svet slobode – života – živih bića – evolucije je nestao iz svesti, iz proučavanja, iz znanja čoveka, nestao je ne samo kao nesaznat već i kao skriven. Biologija se morala zadovoljiti tumačenjem kauzaliteta u živom biću: anatomijom, fiziologijom, citologijom, genetikom, a nesvodljivi pojam evolucija pripisala je prirodnom odabiranju. Utešila se kiteći se lovorikama koje pripadaju fizici, i ne shvatajući da ne poseduje predmet svog izučavanja. Ni filozofija, koja je i proizvela prvi greh, nije u boljoj situaciji. Jer biologija joj nije mogla dati ništa o čoveku, o njegovom intelektualnom biću, te se ona morala zadovoljiti kružnim dokazom; čovek proizvodi civilizaciju, a civilizacija proizvodi njega. Ni ona nije došla do saznanja da ne poseduje predmet svog izučavanja.

Hjum (Vikipedija)

Kako je došlo do te tragične zablude? Čast pokretanja problema slobode pripada slavnom Dejvidu Hjumu, koji je shvatio da se ne mogu sve pojave objasniti kauzalitetom: „Mi nemamo drugog pojma o uzroku i posledici, osim kod izvesnih objekata koji su uvek bili povezani”.  Shvativši ozbiljnost i težinu problema on kaže: „Svestan sam, da je od svih paradoksa koje sam imao, ili koje ću imati prilike da istaknem u toku ove rasprave, ovaj ovde najjači, i da se samo pomoću čvrstog dokaza i rasuđivanja…”.

Možda bi ta iskra dugo tinjala čekajući svoje vreme da se rasplamsa, da nije došla do Kanta, već ovenčanog slavom tumača prirode, tvorca čuvene Kant-Laplasove hipoteze o nastanku Sunčevog sistema, apsolutno nadmoćnog uma, kako tada, tako i do danas, tvorca nemačkog idealizma i, nije preterano reći, cele novovekovne filozofije.

Kant (Vikipedija)

Ona ga je temeljno uzdrmala: „Sa zadovoljstvom priznajem: ukazivanje Dejvida Hjuma bilo je upravo ono što je najpre, pre mnogo godina, prekinulo moj dogmatski dremež i mojim istraživanjima u oblasti spekulativne metafizike dalo savim drugi pravac”. Nažalost i na nesreću čovečanstva, Kant je sve vratio u kolotečinu kauzaliteta: „Ali ja ga ni na koji način nisam sledio u njegovim zaključcima…”.

I zaista, celo njegovo velelepno delo krunisano kategoričkim imperativom, počiva na negaciji mogućnosti slobode, kao slobode delanja, empiričke slobode. To je naročito potencirano u analogijama prirode i „dokazano” je u čuvenoj trećoj antinomiji, ali jasnije i izričito u pratećem poglavlju u „Objašnjenju” koje  Kant završava: „…mi ovim nikako nismo hteli da dokažemo stvarnost slobode…” i još jasnije „…mi čak ni mogućnost slobode nismo hteli da dokažemo, jer nam to isto tako ne bi pošlo za rukom…”.

Tako je jedan apsolutni genije načinio kardinalnu i za čovečanstvo tragičnu grešku, jer je prirodu tumačio iz svog uma a ne kao oprezni i uporni istraživač. Veličina genija zasenila je njegovu grešku i usmerila celo filozofsko i naučno mnenje u slepu ulicu kauzaliteta, te je ceo svet slobode – života – živih bića i evolucije ostao potpuno nepoznat.

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Sloboda je mogucnost trostrukog izbora svesne sile. U prvom izboru svesna sila pravi izbor sa kojim silama ce da se susrece, ukoliko one nisu iz skupine sila sa kojima mora neizbezno da se susretne pre ili kasnije. Stepen slobode u ovom prvom izboru je najmanji. U drugom izboru svesna sila pravi izbor sa kojom brzinom ce da se susrece sa drugim silama. Kod susretanja sa silama iz skupine neizbeznog moranja brzina susretanja ne zavisi u mnogome od izborz same svesne sile. U trecem izboru svesna sila pravi izbor inteziteta susretanja sa drugim silama. Svesna sila moze i sama biti izabrana za subjekt susretanja od strane drugih sila. Pri tome moze svesno ili nesvesno, namerno ili slucajno, da doprinosi ostvarenju susretanja ili pak da doprinosi ne ostvarivanju susretanja u vecoj ili manjoj meri. U zavisnosto od izbora ostvarenja odredjenog cilja svesna sila pravi optimalnu kombinaciju navedenih izbora u skladu sa svojim sposobnostima. Svesna sila prilikom susretanja sa drugom svesnom silom ogranicava njenu slobodu svojom slobodom, i obrnuto sloboda te druge sile ogranicava slobodu posmatrane svesne sile. Izlaz je u ostvarenju optimalne kombinacije sloboda oba subjekta, koja se ogleda u maksimalnom ostvarenju sloboda svakog od subjekata susretanja u okviru datih ogranicenja. Koliki ce stepen trostrukog izbora i kada ostvariti zavisi od sposobnosti predvidjanj toka dogadjaja same svesne sile.

Ostavite komentar