SRICANJE ISTORIJE

SRPSKE POBEDNIČKE TRUBE

1.158 pregleda

U ratnim uslovima vojna muzika je dobijala izuzetno važnu ulogu. Uvećan je broj vojnih muzičara, a pojavili su se i različiti vojni ansambli, nastavljajući započetu tradiciju nakon balkanskih ratova. Od prvih uspeha 1916. do početka konačnog probijanja Solunskog fronta, septembra 1918. godine, vojsku i narod sledili su i muzičari.


Prof. dr Uroš Dojčinović

Posle okončanih balkanskih ratova, već izmučena i izmorena Srbija, suprotno svojoj volji, 28. jula 1914. godine uvučena je u Prvi svetski rat. Od momenta objave rata od strane Austrougarske, pa sve do njene kapitulacije 3. novembra 1918. godine, četvorogodišnji period ratnih stradanja i destrukcije reperkutovao se na sve slojeve srpskog društva, ostavljajući desetkovano stanovništvo. Međutim, gubici procenjeni čak na trećinu sveukupne populacije, nisu ostali bez svojih posebnih odjeka u brojnim umetničkim radovima, naročito muzičkim.

Velika tragedija po srpski narod, bilo gde da se nalazio: u okupiranoj zemlji, na frontu, u zarobljeništvu ili egzilu, istovremeno je nedrila i epohalna dela od izuzetne dokumentarne i umetničke vrednosti. Posle prve godine ratovanja i pobeda nad austrougarskom vojskom, potpuno iscrpljena, a suočena s tzv. trojnom invazijom, Srbija se ne predaje, već se povlači preko Albanije. Utočište nalazi u evakuaciji na Krf, odakle se reorganizovana, oporavljena i naoružana prebacuje na Solunsk front. Od prvih uspeha 1916. do početka konačnog probijanja fronta septembra 1918. godine, vojsku i narod sledili su i muzičari.


Sve pokrete srpske vojske sledili su i muzičari


 Srpski vojni orkestar na Krfu

U ratnim uslovima vojna muzika je dobijala izuzetno važnu ulogu. Uvećan je broj vojnih muzičara, a pojavili su se i različiti vojni ansambli, nastavljajući započetu tradiciju nakon balkanskih ratova; formirani su militarni orkestri Kosovske divizije u Prištini, Vardarske u Skoplju i Bitoljske u istoimenom gradu. Sudelovanje ovih vojnih orkestara u svakodnevnim prilikama činilo je okosnicu muzičkog života u ratnim uslovima. U nadleštvu Ministartstva vojske bilo je odlučivanje o popunjavanju pojednih ansambala i privremnom razmeštanju izvođača, a ovi su opet zvucima svojih instrumenata delovali kako na bojnom polju tako i u pozadini. Njihova muzika je sve vreme bila u službi nacionalnih i političkih interesa, omogućavajući različite kuturno-propagandne akcije među vojnicima, ranjenicima i življem unutar zona ratnih dejstva ali i među saveznicima.

Pri povlačenu sa srpskom vojskom preko
Albanije, nastradao je i veliki broj
muzičara. On nikada nije tačno utvrđen,
ali je po rečima dirigenta i kompozitora
Stanislava Biničkog, koji je početkom
1916. godine na Krfu lično sudelovao u
reorganizaciji vojne muzike, bio ogroman.

Srpski trubači na savezničkoj teritoriji

Pri povlačenu sa srpskom vojskom preko Albanije, nastradao je i veliki broj muzičara. On nikada nije tačno utvrđen, ali je po rečima dirigenta i kompozitora Stanislava Biničkog, koji je početkom 1916. godine na Krfu lično sudelovao u reorganizaciji vojne muzike, bio ogroman. Od preživelih muzičara jedva da je bilo moguće oformiti desetak ansambala, a svaki od njih brojao je ne više od sedam ili osam izvođača. Od tih desetak reorganizovanih i novoosnovanih grupa muzičkih izvođača, uz „Muziku kraljeve garde” i „Muziku konjičke divizije”, formiraće se i orkestri Dunavske, Šumadijske, Drinske, Moravske, Vardarske i Timočke divizije.

Jedan od novoformiranih vojnih ansambala 1916. godine


Stanislav Binički (1872-1942),
autor „Marša na Drinu”

Stanislav Binički (1872-1942), poznati srpski kompozitor, dirigent i pedagog, vojni kapelnik i osnivač prvog Beogradskog vojnog orkestra i „Muzike kraljeve garde”, koji je sa Stevanom Mokranjcem i Kostom Manojlovićem utemeljitelj Srpske muzičke škole. Za vreme Prvog svetskog rata, kao vojni dirigent povlači se zajedno sa srpskom vojskom preko Albanije do Krfa, a potom putovao u Francusku gde je sa „Orkestrom kraljeve garde” priređivao prve koncerte.

Oficiri i vojnici u kolu 1916. godine u okolini Soluna

Do završetka Prvog svetskog rata
stvoreno je više pesama, marševa i
drugih muzičkih dela, inspirisanih
velikim sukobima, stradanjima i
ratnom tematikom. Pojedine od ovih
kompozicija i pesama i danas žive,
evocirajući period 1914-1918, kada se
uz njihove melodije i reči ratovalo,
ginulo, pobeđivalo i čeznulo za rodnim
ognjištem, mirom, izvesnošću…

Jedan od uspešnih dirigenata bio je i češki muzičar Dragutin Pokorni (1868-1956), koji je još od 1890. godine delovao kao vojni kapelnik srpske vojske u Beogradu. Tokom Prvog svetskog rata reorganizovao je „Muziku konjičke divizije” smeštene u Bizerti. Sa ovim ansamblom koncertirao je i u severnoj Africi. Prihodi od njihovih nastupa uglavnom su odlazili u dobrotvorne svrhe, za ranjenike i bolesnike, a programi tih koncerata obuhvatali su uvertire i odlomke iz opera i izvođački zahtevnija dela iz klasicističkog i romantičarskog žanra. Uz redovne koncerte po vojnim logorima i bolnicama, povod su bila i obeležavanja velikih pobeda srpske vojske, kakva je bila ona na Kajmakčalanu. Značajan deo njihovog repertoara obuhvatao je dela srpskih autora, nastala tokom Prvog svetskog rata.

Program „Orkestra konjičke divizije” iz 1914. godine

Do završetka Prvog svetskog rata stvoreno je više pesama, marševa i drugih muzičkih dela, inspirisanih velikim sukobima, stradanjima i ratnom tematikom. Pojedine od ovih kompozicija i pesama i danas žive, evocirajući period 1914-1918, kada se uz njihove melodije i reči ratovalo, ginulo, pobeđivalo i čeznulo za rodnim ognjištem, mirom, izvesnošću… Među njima posebno se izdvajaju one nastale prilikom boravaka srpske vojske na Krfu i Vidu. Jedna od tih kompozicija, koja je među soluncima brzo prihvaćena kao himna, bila je pesma Đorđa Marinkovića „Tamo daleko”, komponovana na Krfu 1916. godine.

Đorđe Marinković (1891-1977) vrstan svirač na flauti i različitim žičanim instruimentima među kojima i citri. Po ličnom kazivanju poznatu pesmu „Tamo daleko” komponovao je na Krfu 1916. godine nakon povlačenja srpske vojske preko Albanije.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar