DARVINOVA NIT

SRPSKO DNK PRAPOREKLO

4.847 pregleda

Šaljete gene na analizu i stižu rezultati – vaša prababa je iz istog sela kao i prababa Baraka Obame. Naučnica Lena Arizanović je za RTS objasnila kako se ispituje praporeklo.

Milica Milosavljević

Mladi ultradesničar iz Nemačke, jakih antisemitskih uverenja, plače. Saznao je da njegov pra pra deda potiče sa teritorije današnjeg Izraela i da ima jevrejske gene. Njegov svet se u tom trenutku ruši pred kamerama jedne strane medijske kuće. I sve to prate gledaoci širom sveta jer je snimak objavljen na „Fejsbuku”. Bolna grimasa širi se licem i kreću pitanja „Kako, zašto”.

Na tragu ovih pitanja, odgovore smo potražili u Srbiji i saznali da se ovakve genetske analize sprovode i kod nas. Ispostavilo se da su Srbi veoma zainteresovani za to. Jedni iz želje da saznaju imaju li veze sa Nemanjićima, drugi da li možda imaju pravo na krunu.

Master biohemičarka i DNK analitičarka, Lena Arizanović, ispričala nam je da su i njene kolege iz laboratorije uradile analizu praporekla. Jedan njen kolega prilično se, kaže, iznenadio kada su stigli rezultati, premda ne toliko kao mladi Nemac. Saznao je da ima prapretke u Beninu. Druge je, pak, sačekala manje egzotična informacija – preci iz severne Rusije, Ukrajine, Persije.

Procedura ispitivanja počinje uzimanjem brisa sa unutrašnje strane obraza. Arizanovićeva objašnjava da se poreklo može pratiti po očevoj muškoj liniji, kada se analizira Y hromozom, ili po majčinoj ženskoj liniji, kada se analizira mitohondrijalna DNK.

„Međutim, ovakvim testovima ne možemo analizirati žensku liniju na očevoj strani i mušku liniju sa majčine strane, a njihov genetički materijal isto nosimo i prenosimo dalje. Bitno je napomenuti i da genetička analiza praporekla ne može dati odgovore na sva pitanja, ali može i jeste bitan delić u slagalici praporekla. Kompletna slika se dobija kada se ovakvi rezultati analiziraju i sa stanovišta istorije, antropologije, demografije i drugih nauka”, objašnjava Arizanovićeva.

Svi muški pripadnici jedne neprekinute loze imaju istu genetsku komponentu – Y hromozom se nepromenjen prenosi sa oca na sinove i tako kroz generacije.

Najzastupljenije haplogrupe u Evropi

Haplogrupe prave se na osnovu međusobnih
sličnosti pripadnika grupe i zajedničkih
razlika koje nose u odnosu na druge grupe.
Originalno je populacija podeljena na 20
haplogrupa (po Y hromozomu), koje su
obeležene slovima od A do T po hronološkom
redosledu. Ove grupe se dalje granaju
na manje podgrupe, koje dobijaju svoje brojeve
(primer je I-2 haplogrupa), a dalje
podgrupe i odgovarajuće slovo (I2a npr).

Analizom Y hromozoma može se ići i dva i po veka unazad, u vreme kada je Srbija još bila pod Otomanskom imperijom a mali Đorđe Petrović pravio svoje prve korake, ne sluteći da će ga za koju deceniju Turci nazvati Karađorđe. „Kada se utvrdi DNK profil Y hromozoma, koji se zove Y haplotip, vrši se poređenje sa otvorenom bazom na interentu. Potpuno poklapanje ukazuje na srodnika po muškoj liniji za koga možda niste ni znali da postoji”, navodi Arizanovićeva.

DNK ljudi sa našeg prostora najčešće pripada haplogrupama I-2a (veći deo Balkana), R-1a (istočna Evropa i Rusija) i E-1b1b (najrasprostranjenija u severnoj Africi i na Kosovu). To je, kako kaže Arizanovićeva, u skladu sa istorijskim kontekstom.

Međutim, Arizanovićeva napominje da ne znači da možemo da kažemo da se genetički npr. Srbi i Turci podudaraju jer nacionalnost nije genetička, već sociološka kategorija. Ispitivanjem praporekla može da se istraži da li su ljudi istog prezimena istog porekla i da su u srodstvu, odnosno da imaju zajedničkog pretka.

„Nekada na taj način potvrdimo da dve porodice koje žive u različitim regijama, a imaju isto prezime i čak slave istu slavu, zaista imaju i zajedničkog pretka, a nekada to i nije slučaj. Kod praćenja porekla po muškoj liniji treba imati na umu da je osnovna pretpostavka da nije došlo do prekidanja muške loze i umetanja nekog drugog Y hromozoma”, objašnjava Arizanovićeva.

Radoznalost i interesantna porodična predanja ili, pak, potpuni nedostatak takvih informacija u porodičnoj istoriji glavni su motivi zbog kojih su ljudi u Srbiji ispitivali praporeklo. Neki od njih našli su prapretka, čak, u Argentini.

„Neretko to bude i želja za izgradnjom porodičnog stabla, a obraćaju nam se i ljudi koji istražuju u ovoj oblasti i rezultate analize objavljuju u svojim knjigama. Vrlo često ljudi žele da provere i da li su sa nekom drugom porodicom u srodstvu po muškoj liniji”, napominje Arizanovićeva.

Rezultati ovakve analize često mogu da razbiju ili potvrde neke srpske mitove – da su nekima od nas Rusi zaista braća ili da je nekom od otomanskih sultana Srpkinja bila baba.

(Izvor RTS)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar