MENTALNA LOZINKA

ŠTA ATINA DRŽI U RUCI

1.250 pregleda

Sve donedavno sam planirao da ovde postavim fotografiju u boji jednog prastarog grčkog tanjira, danas izloženog u Vatikanskom muzeju, ali na njemu se ne vidi najjasnije ono što nam je sada bitno za priču. Previše je tu crne boje koja preko svake mere ističe zlatnu boginju, zlatnog Jazona u ustima zlatne zmije ili zlatnog zmaja i zlatno runo na zlatnom stablu.

miodrag-ivanisevic

Miodrag Ivanišević

Izraz enigma je nastao od starogrčke reči aínigma – nejasan ili zagonetan govor, ponekad i zagonetka, a koristi se u prenesenom značenju za nešto nejasno, nerešivo, neshvatljivo ili zamršeno. Uglavnom se odnosi na teške zadatke, odnosno probleme, ali i na sve ono što je izuzetno komplikovano. Podrazumeva sastavljanje i rešavanje zagonetki, logičkih zadataka, ukrštenica, anagrama, testova, kao i svih vrsta rebusa.

Pretpostavljam da ste gledali film „Upoznati Forestera” sa Šonom Konerijem u glavnoj ulozi? Pamtite li scenu u kojoj mladi Džamal objašnjava profesorovom nadmenom asistentu šta predstavlja znak na njegovoj prelepoj bembari. Priznajem, ni ja do tada nisam znao da se radi o belom propeleru na svetloplavom nebu.

Uz ovu sličicu sve nam izgleda mnogo jasnije, ali to je samo na prvi pogled, jer priča ide u sasvim drugom smeru. Prikazan je detalj originalne dizajnerske imaginacije – ilustracije objavljene 1929. godine na koricama avio revije koju je izdavao sam BMW. Bayerische Motoren Werke osnovan je 1917. godine, kao nastavak minhenske firme RAPP Motoren Werke od koje je preuzeta kružna forma znaka, ali su umesto crne šahovske figure skakača, u novi znak ubačena plava i bela polja – boje zastave Slobodne Bavarske.

Koliko ste puta dosad videli
prelepi okrugli znak na još lepšim
automobilima marke Alfa Romeo?

Versajskim ugovorom BMW bio je primoran da prekine proizvodnju avionskih motora da bi im se ponovo vratio tokom Drugog svetskog rata. Ilustracija s avionima i propelerima čak je 12 godina mlađa od originalnog znaka! Džamal je malo omanuo.

Svetac i ljuti zmaj

Koliko ste puta dosad videli prelepi okrugli znak na još lepšim automobilima marke Alfa Romeo? Zamislite da su vas na ulici presreli predstavnici te kuće, sa uključenim kamerama, praćeni buljukom lepotica, i ponudili vam kao nagradu potpuno opremljen njihov najnoviji model za vaš zadovoljavajući, bolje reći tačan odgovor na kratko pitanje: „Šta se nalazi u znaku Alfa Romea?”

I šta biste im odgovorili? Iskreno, a da kako drugačije, da su meni lane postavili to isto pitanje ja bih ostao bez velike nagrade. Rekao bih tada, bez mnogo razmišljanja, da se u znaku nalazi ljuti zmaj koji riga vatru prema štitu svetog Đorđa, odnosno prema štitom zaklonjenom svetom Đorđu ili da bar prema njemu palaca krvavocrvenom jezičinom.

Crveni krst Svetog Đorđa dovodi
nas do hrabrog Đovanija da Roa, koji
je u jeku borbe na zidine Jerusalima
postavio prvu zastavu s krstom.

Potrajalo je dok nisam na internetu pronašao odgovarajuću ilustraciju, ali mislim da moj trud nije bio uzaludan. Sada vidite zašto sam bio ubeđen da su u znaku Alfa Romea prikazani svetac i ljuti zmaj u neravnopravnoj borbi, ali bez uspaničene devojke koja je ovde očito samo ukrasni element.

U međuvremenu sam pročitao još neke interesantne knjige i u njima našao meni nov podatak da vatra iz zmajevih usta, u svima dobro znanom znaku, nije nikakav plamen, već dopola progutan bespomoćan crveni čovek(!). Kada je Otone Viskonti, za vreme Prvog krstaškog rata, ubio u dvoboju jednog Mavara, prisvojio je taj znak sa njegovog štita, kao neku vrstu trofeja. Crveni krst Svetog Đorđa dovodi nas do hrabrog Đovanija da Roa, koji je u jeku borbe na zidine Jerusalima postavio prvu zastavu s krstom.

Ove dve plemićke porodice su se vremenom spojile i tako je nastalo vojvodstvo Viskonti. Austrija je, kao vrhovni gospodar, dala svoj pristanak tom ujedinjenju, pa je na zmijinu glavu dodata povelika kruna. Gašenjem porodice Viskonti krunisana zmija je  postala grb grada Milana i dobro je poznata kao milanski serpent (ital. serpent – zmija*). Po njima su, valjda, i serpentine dobile ime. Gore je prikazan samo jedan od reljefa s milanske glavne železničke stanice, kojima su ukrašeni nazivi perona.  Pošto je firma Alfa Romeo osnovana u Milanu, i bilo je za očekivati da se u njenom znaku pojave grb i zastava Milana.

Sve donedavno sam planirao da ovde postavim fotografiju u boji jednog prastarog grčkog tanjira, danas izloženog u Vatikanskom muzeju, ali na njemu se ne vidi najjasnije ono što nam je sada bitno za priču. Previše je tu crne boje koja preko svake mere ističe zlatnu boginju Atinu, zlatnog Jazona u ustima zlatne zmije ili zlatnog zmaja  i zlatno runo na zlatnom stablu. Na kraju sam se odlučio za crnobeli crtež, koji je napravio neki vredni i strpljivi crtač gledajući u pomenuti tanjir, jer se na njemu pored Jazonove oborene glave nalazi napisano i junakovo ime pa izostaje eventualna dilema koga je to ogromna zmija progutala.

Tanjiri sa Atinom

U to vreme je bilo mnogo dugokosih, crnobradih muževa, kojima je Atina rado pomagala pa je ovde za svaki slučaj napisano i ime progutanog. Grčka mitologija nas  uči da je Jazonu pomagala prelepa Medeja, ćerka kolhidskog kralja, ali ipak je Atina Atina! Tanjiri sa Atinom uvek su se bolje prodavali od onih sa Medejom.

Boginju smo lako prepoznali, ali u ptici na njenoj ruci samo neko krajnje dobronameran može videti sovu – simbol mudrosti. Sova umesto uobičajenog štita? Zašto da ne?

Atina je od prvog dana imala punu kontrolu nad planiranim putovanjem Argonauta – od gradnje samog broda pa do izbora posade. Bogovi su uvek sve radili po nekom planu pa ne bi trebalo da nas iznenadi priča vezana za crtež u krugu, gore u sredini, gde Oziris, poput Jazona, izviruje iz velike zmije. Ostaje nejasno da li je u pitanju zmija ili zmaj, ali to nije definisano ni u prethodnoj priči o čuvaru zlatnog runa te postoje bitno različite verzije.

Tako je nastala ona prastara priča
o zatvaranju ciklusa prikazana u
znaku orobor, u kojem zmija sama sebi
grize rep i rađa se iz sopstvenih usta.

Bog Oziris, koji je mučki ubijen od strane svog brata Seta, vratio se među žive na neverovatan način. Po jednoj priči, dosetio se i ušao u veliku zmiju kroz njenu kloaku. Potom je prošao celim zmijinim probavnim traktom i izašao iz njenih usta ponovno rođen, odnosno preporođen.

Princip prirodne selekcije tera neke vrste zmija da uništavaju tuđa zmijska legla gutajući jaja iz njih, ali je neuki čovek, videvši zmiju sa punim ustima jaja, pogrešno shvatio da se zmije na taj način i razmnožavaju. Tako je nastala ona prastara priča o zatvaranju ciklusa prikazana u znaku orobor, u kojem zmija sama sebi grize rep i rađa se iz sopstvenih usta.

U Bibliji piše da je Jonu, nakon njegovog žrtvovanja za spas broda i posade, progutala velika riba, odnosno golemi kit. Nakon tri dana i tri noći, uz božiju pomoć, izvukao se i vratio među one koji su ga već oplakali. Vaskrsnuće nakon žrtvovanja – da li vam sve ovo zvuči poznato? Da? Ako mislimo na istu priču tu postoji bitna razlika u pristupu, jer Jona nije bio mrtav! Ili možda jeste?

Ovde je prikazan Kecalkoatl, zmijoliko pernato božanstvo stare srednjoameričke kulture, kako guta čoveka, i to od glave, koja se uopšte ne vidi. Pretpostavljam da je na slici nevažna bezimena osoba ili neka koja je vremenom takva postala.

Plavooki Indijanci

Prilikom potrage za srušenim putničkim avionom, u prašumi Amazonije, pronađeno je pleme plavookih Indijanaca! Bilo je o tome reči i na radiju i na televiziji, a pisalo je i u svim novinama. Misterija nad misterijama! Sledi malo poznata priča:

Tu na reci, odmah ispod sela, nestalo je blesavo šareno kuče, a uplakana devojčica odmah je krenula da ga traži… Najbolji plemenski lovac je zaključio, po pronađenim tragovima, da je tog dana velika anakonda baš dobro ručala. Posle par meseci zmija se tiho uvukla u selo pa iz devojačke kolibe sa spavanja odnela tek propupalo devojče. Potom je iz te kolibe nestala još jedna devojka. Stari su shvatili da je na pleme bačeno teško prokletstvo i da zlo neće proći samo od sebe. Bio je to posao za vrača sa druge obale.

U plemenu gde su svi imali smeđe oči
to je dovelo do brojnih pitanja mladoj
majci koja se klela da ne zna kako se to
desilo. Niko joj nije poverovao.

Pozvali su ga u pomoć, i on je teškom mukom pristao da im reši problem za samo dve koze. Odmah je otpočeo pripreme za taj delikatan posao – golo telo je namazao tamnom smrdljivom kremom, a zatim po njoj čarobnim štapom iscrtao raznorazne simbole čije su pravo značenje znali samo on i njegov ludi otac. Nakačio je metalne i kožne ukrase, te oko bedara zavezao kožu crnog jaguara. Pevajući samo njemu razumljivu pesmu uzeo je sa zida veliku ružnu masku i s obe ruke je navukao na glavu. Kroz proreze su se jedva nazirale njegove plave oči, nesleđene od maj-ke koju je stari vrač pokupio ko zna gde. U veliku kožnu vreću ubacio je sve ono što bi mu moglo zatrebati prilikom skidanja čini sa ukletog plemena, seo u natruli čamac i snažno zaveslao.

Dočekali su ga kao velikog spasioca, pesmom, igrom i bogatom trpezom. Gozba je potrajala do duboko u noć – došao je onaj koji će ih za samo dve koze spasiti velike bede. Obećao je da će rešiti problem pa makar ostao mesecima. Jeftino su ga dobili. Budala neka, nije znao da se cenjka. Dali bi mu i pet koza…

Svitalo je, a vrač je, žvaćući neke retke trave, već uveliko radio. Padao je više puta u dubok trans, dok mu se na kraju nije javilo rešenje – sve devojke moraju spavati raširenih nogu prema ulazu u kolibu. Zazvučalo je logično, tako zmija neće moći da ih proguta, jer je poznato da anakonde gutaju plen od glave.

Prolazili su dani, zatim meseci, a samo su dve babe nastradale dok su same samcijate lunjale kroz šumu. Prva, dok je sakupljala suve grančice za potpalu, a druga dok je tražila zagubljeno jare. Stari poglavica je bio prezadovoljan razvojem situacije jer je jedna od tih baba bila njegova žena. Sada je mogao da sebi potraži i neku mlađu – selo nije oskudevalo u lepim devojkama. Zahvaljujući vračevom naređenju, kojeg su se pridržavale i posle njegovog odlaska, sve su bile na broju.

Ali, na koju god bi potencijalnu udavaču poglavica bacio oko nailazio je na problem – svaka je bila trudna. Stomaci su rasli i rasli, a da niko u selu nije shvatao šta se to dešava. Posle izvesnog vremena porodila se prva. Donela je na svet zdravog dečaka sa prelepim plavim očima. U plemenu gde su svi imali smeđe oči to je dovelo do brojnih pitanja mladoj majci koja se klela da ne zna kako se to desilo. Niko joj nije poverovao.

Kada je zakmečalo još jedno dete, i kada su videli da i ono ima plave okice, svi su shvatili da se dešavaju neke stvari za koje ne postoji logično objašnjenje. Uskoro je selo bilo puno lepih plavookih beba, a da se ni jednoj od njih nije znao otac. To je bila i ostala misterija, ali pretpostavljam da je vama sve jasno. Ako se pitate kako niko nije povezao bebe sa vračem, možda se odgovor krije u starom indijanskom verovanju da nikada vrača ne smeš pogledati u oči jer će ti u tom slučaju umreti majka.

Zagonetka, pa misterija

Na jednoj nadgrobnoj ploči u Gvozdu, Boka Kotorska, vidi se kako aždaja guta devojku. Kako to radi? Baš onako kako se i inače konzumiraju mlade devojke – počne se od glave pa dokle se dođe. Da, znamo, naučili smo to iz onih edukativnih američkih filmova za neiskusnu omladinu: prva baza, druga baza, treća…

U ovom poglavlju pokazana su rešenja za dve zagonetke koje se vezuju uz često viđane znakove poznatih marki automobila. Neko je znao rešenja i bez moje pomoći, ali za mnoge od vas to je bilo nešto sasvim novo. Ipak, verujem da ste sami došli do rešenja „velike misterije” koja je nastala u prašumama Amazonije – samo za potrebe naše knjige.

Kada svima interesantna zagonetka ili neobična pojava posle dužeg vremena ostane bez logičnog rešenja, ona neumitno prelazi u misteriju. Dešava se, tu i tamo, da enigmatika preraste samu sebe i da se pojavi zagonetka koja svojim kvalitetom ili lepotom zaineteresuje veliki broj ljudi, a među njima i silne stručnjake.

Ta nova misterija poput magneta privuče vodeće svetske enigmate, naučnike, avanturiste, kriptoanalitičare, i tako će se zvati sve dok neko ne nađe valjano, svima prihvatljivo rešenje ili objašnjenje. Ali, ako je reč o vrsnoj misteriji i tada će se pojaviti načitani pojedinci koji neće biti zadovoljni tim najnovijim rešenjem i tražiće neko novije i bolje.

* Po nekim izvorima „zmija” predstavlja strašnog zmaja koji je početkom petog veka terorisao stanovnike Milana i okoline. Po lokalnom predanju, ubio ga je neustrašivi Umberto, navodni osnivač porodice Viskonti.

 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar