ALHEMIJA DUHA

STOIČKA KOSMOLOGIJA

564 pregleda
Zenon iz Kitiona

Ovo veoma liči na današnje učenje o crnoj jami kao atraktoru, gutaču svekolike svetske informacije. Stoički kosmos je u polovini svog života, onoj kolaptičkoj, jedna opšta crna jama.

Stevan Bošnjak

Moto

Stoička kosmologija je jedan od temelja na kojima počiva moderna kosmološka misao.

Kosmologija

Stoičku kosmologiju zasniva Zenon0 iz Kitiona (rana Stoa).

Kosmologija rane Stoe u dobroj meri baštini Heraklitovo1 učenje o vatri kao sveopštem principu vasione, ali ga i nadilazi uvodeći princip sveopšteg svetskog požara i njegovog neprekidnog cikličnog ritma (preteča modernih Big Bang kosmologija), takođe su značajni i uticaji Demokritove2 i Leukipove3 filozofije.

Ova je kosmologija skroznaskroz materijalistička iako dvopolna, jer kao dva proto principa uzima, sa jedne strane najsuptilnije materijalno postojanje tj. vrhovnu kosmičku dušu, sa druge čistu fizičku materiju predstavljenu prostorom, bezobličnom masom kao i njenim uobličenim stanjima odnosno trodimenzionalnim objektima.

Zenon tako kaže (…da je Bog najsuptilniji oblik materijalnosti, prim. autora)… da je Bog tvar i da je kao i tvar na koju dela tvaran… kad bi bio bestelesan ne bi mogao da izvede nikakvo činjenje, a kako on dela stvarajući grublje vidove fizičke stvarnosti i fizička tela vasione, to dokazuje njegovu tvarnost…zato što, doista ni ono što čini, ni ono čemu se čini ne može da bude bestelesno (…nullo modo arbitrabatur quidquam effici posse ab ea natura quae expers esset corporis…nec vero aut quod efficiretur, posse esse non corpus…Ciceron)

Stoička kosmologija počiva na tri principa:

A. Postuliranju vrhovne, ali najsuptilnije materijalne duše sveta koja se tumači kao primordijalna stvaralačka vatra ili Bog stvaralac (aktivni princip materijalna vasione).

B. Pojmu cikličnog svemira kao posledice cikličnog kosmičkog požara kojim se svet vraća u prethodno stanje (Lemetr4, Fridman5, Gamov6, moderna kosmologija, teorija Big Bang) da bi iz njega ponovo nastao (ovo se u velikoj meri slaže sa današnjim znanjem o fizičkim konstantama kao merama reda unutar varijabilnih skupova fizičkog sveta kakvi su masa, prostor i vreme. Valja pomenuti da već i samo postojanje fundamentalnih fizičkih konstanti (c, G, h, k) i njihova, u kosmičkim vremenskim razmerama dugotrajna nepromenljivost ide u prilog filozofiji rane Stoe i njenoj kosmologiji.

C. Treći je princip da postoji beskrajan niz građenja i razaranja sveta, (cikličnih Big Bang-ova) i to tako da je svaki novi svet u svim pojedinostima naličan prethodećem (ovaj je stav koristio Niče za zasnivanje svog učenja o večitom vraćanju, odnosno da se svaki pojedinac u svakom uzastopnom svetu pojavljuje u identičnim situacijama, da vrši iste radnje kao i u prethodnoj egzistenciji).

Pitagorejci bi ovakvo shvatanje tumačili kao neku vrstu iskrivljavanja učenja o metempsihozi, odnosno neprekidnoj transgresiji, seobi duša kroz beskraj.

Psiholog bi u ovakvom kosmološkom shvatanju imao malo razloga za zadovoljstvo zato što od pojma individualne slobode ne ostaje ništa. Sve sputavaju gvozdeni okovi neumitnog ritma cikličnog reobnavljanja. Sve individualne kategorije, uključiv i pojedinačne duše melju ujednačeni kosmički ciklusi razaranja i obnove.

Takođe, u ovakvom viđenju sveta malo ostaje za koncept lične besmrtnosti duše koja se anihilira u primordijalnoj vatri svetskog požara. Ništa iz tog paklenog primordijuma, ništa od bilo kog vida informacije ili organizacije ne može da pređe u novi kosmički ciklus. Ne postoji prenos sećanja, ni individualnog ni opšteg između uzastopnih kosmičkih ciklusa. Transgresija pamćenja (ni pojedinačnog ni onog najsveobuhvatnijeg koje poseduja duša vasione) nije moguća.

 

Ovo veoma liči na današnje učenje o crnoj jami kao atraktoru, gutaču svekolike svetske informacije. Stoički kosmos je u polovini svog života, onoj kolaptičkoj, jedna opšta crna jama.

[Ovde dajem formulu stoičkog ritmičkog ekspanzivno-implodivnog kosmosa:

Jedan pun ciklus: 10-n . 10k+n = 10n . 10k-n

Za ekspanziju svemira: 10k = 10-n . 10k+n

Za kolaps svemira: 10k = 10n . 10k-n

Ako za ukupnu masu svemira uzmemo da: da: m=1056g, (m=ρV)

Onda za ekspanziju svemira važi: 1056=10-n.1056+n

Za kolaps svemira važi: 1056=10n.1056-n]

*

Stoici su bili gvozdeni deterministi čija je kauzalna kosmologija tvrdila da su svi delovi i događaji svemira uzajamno povezani kao i sve materijalne tačke vasione, sve prostorne dimenzije sveta i sve linije sile između svih materijalnih tačaka tog ritmičkog i jedinstvenog kosmičkog uzročno-posledičnog skupa:

100
211
323
436
5410
6515
nn-1n(n-1)/2
∞-1∞(∞-1)/2

Broj materijalnih tačaka Broj Broj linija sila između

ili čestica bez dimenzija prostornih dimenzija materijalnih tačaka

***

Fusnote

0Zenon iz Kitiona, osnivač stoičke filozofske škole. Ne treba ga mešati sa Zenonom iz Eleje, aporističarem i Parmenidovim učenikom.

1Heraklit, za stoike je posebno intrigantan sledeći Heraklitov stav: …Vasiona, sve što postoji, ograničena je… postoji samo jedan svet koji se naizmenično rađa iz vatre i ponovo se vraća u vatru u određenim ciklusima, kroz svu večnost…(Laertije)

2Demokrit…Prvi principi vasione su atomi i prazan prostor. Sve drugo postoji samo u mislima. Ima beskonačno mnogo svetova, oni nastaju i nestaju. Ništa se ne pretvara u ništa što ne postoji. Ceo je svet, sve što postoji samo konglomeracija atoma.(Laertije)

3Leukip…Sveukupnost stvari je beskrajna i sve se pretvara jedno u drugo. Vasiona obuhvata prazno kao i puno. Prvi principi, elementi sveta su atomi. Svetovi su neograničeni po broju, nastaju od elemenata i ponovo se rastvaraju u elemente (atome). (Laertije)

4Lemetr, smatraju ga ocem kosmogonije Velikog praska. Na osnovu Fridmanovih matematičkih radova prvi je dao fizički smisao ideji širenja vasione. Po njemu je vasiona eksplodirala i zatim evoluirala iz prvobitnog atoma.

5Fridman, prvi je rešavajući jednačine opšte teorije relativnosti došao do zaključka da je jednom kosmos morao biti sabijen u praatom koji je sadržao ceo svet i da je moralo doći do Velikog praska, odnosno širenja vasione.

6Gamov, osmilio je teoriju o vrućem velikom prasku u kojem svi složeniji elementi nastaju spajanjem jednostavnijih elemenata, neposredno posle Velikog praska.

O autoru

administrator

1 komentar

  • Sve u svemu ostaju nagadjana i pretpostavke. U istrazivanju svemira pominje se crna materija, a njeno postojanje nije ni na koji nacin dokazano, bas kao sto pominju multi univerzume, a i ovaj u kome mi zivimo ne poznajemo.

Ostavite komentar