ARGUSOV POGLED

STRATEGIJA GORKOG MESA

268 pregleda

Ako se SAD i Kina ekonomski razdvoje, nije tačno da bi Kina bila na većem gubitku. Naprotiv, SAD su ugrožene i kratkoročno i dugoročno.

 Džejms King

 Politička debata se često vrti oko pitanja principa. Ali najjači argument protiv američkog tehnološkog rata sa Kinom ima malo veze sa tim šta je ispravno, a šta pogrešno. Radi se o tome da SAD jednostavno taj rat mogu da izgube.

Svakako, Vašington ima razloga da se oseća ogorčeno. Potpisao je nekoliko bilateralnih sporazuma sa Pekingom od početka devedesetih kako bi zaštitio američku intelektualnu svojinu u Kini, ali je svaki bio prekršen na spektakularan način od strane kineskih aktera.

Kineski tržni centri su decenijama prodavali lažne „Najki” patike, kopije „Eplovih” „ajfona” i druge opelješene američke brendove, dok su im takođe kradene i poslovne i trgovinske tajne. Komisija za krađu američke intelektualne svojine procenila je da su samo u 2015. godini, gubici na američkoj strani iznosili i do 540 milijardi dolara – što je više od celkupnog američkog trgovinskog deficita sa Kinom.

Cena razdvajanja
Ali pravednički gnev nije, sam po sebi, pobednička strategija. Američki predsednik Donald Tramp pohvalio se ovog meseca da „što trgovinski rat bude duže trajao, to će Kina biti sve slabija, a mi sve jači”. Ali drugi uočavaju suprotnu dinamiku u ovoj igri: vide rastuće gubitke za vodeće američke korporacije dok se američka i kineska ekonomija razdvajaju nakon skoro 40 godina saradnje.

Tehnološke sankcije koje su Sjedinjene Države uvele Kini – ograničenja izvoza u SAD za više od 140 kineskih kompanija koje se nalaze na vašingtonskoj „listi entiteta” – okarakterisane su kao kazna za pogrešno postupanje. Peking ih doživljava kao agresiju proisteklu iz straha da će Kina postati svetski tehnološki lider.

Patriotska povratna reakcija u Kini je već započela. „Cisko”, američki proizvođač mrežne opreme, upalio je alarm. Izvršni direktor Čak Robins rekao je ovog meseca da su kineske državne kompanije zalupile vrata „Cisku” ispred nosa. „Nismo bili pozvani da licitiramo”, rekao je. „Više nam čak nije dozvoljeno ni da učestvujemo.”

„Kvalkom”, američki proizvođač čipova koji 65 odsto prihoda ostvaruje u Kini, suočava se sa sličnim poteškoćama. Kompanija je ovog meseca upozorila da će prihodi u finansijskoj 2019. godini pasti na sedmogodišnji minimum, mahom zbog smanjenja kineske potražnje. Rivalske američke kompanije za proizvodnju čipova „Mikron”, „Kuorvo” i „Brodkom”, takođe, dobijaju oko polovine svojih globalnih prihoda iz Kine.

Sedište Kvalkoma u San Dijegu

„Znamo da je američka tehnologija često najbolja i zaista želimo da je koristimo”, rekao je u privatnom razgovoru izvršni direktor jedne kineske tehnološke kompanije. „Ali kada je ponuda iz SAD-a toliko nepouzdana i toliko ispolitizovana, prinuđeni smo da pronađemo alternativna rešenja.”

Ovakva razmišljanja podržavaju kineski potrošači. „Huavej”, najveća svetska kompanija za proizvodnju telekomunikacione opreme, uvideo je da je u Kini skočila prodaja njegovih pametnih telefona nakon odluke Vašingtona da kompaniju uvrsti na „crnu listu”. Paralelno sa tim, prodaja „Eplovih” „alfona” je opala. Iz kineske perspektive, pristup SAD se čini sličnim ku rou ji, ili „strategiji gorkog mesa” – koja podrazumava sopstveno ranjavanje da bi se stekla prednost nad protivnikom. U kineskom folkloru, takvi očajnički potezi imaju efekta samo ako na kraju nanesete još veću povredu svom suparniku.

Za sada, Kina trpi bol. Njeni zvanični podaci pokazuju da se trgovinski suficit sa Sjedinjenim Državama ove godine povećao uprkos odmazdi u vidu trgovinskih carina. Neke američke tehnološke kompanije, uključujući „Hjulit Pakard”, „Del”, „Majkrosoft”, „Amazon” i „Epl”, razmatraju prebacivanje nekih proizvodnih pogona iz Kine. Ali ni ovo, kao ni američka trgovinska „crna lista”, nisu uspeli da zaustave kineski tehnološki napredak.

Borba za ključne tehnologije
Zaista, u nekoliko ključnih oblasti, kineske kompanije su već vodeće. Brze železnice, visokonaponski dalekovodi, obnovljivi izvori energije, nova vozila na električni pogon, digitalna plaćanja i 5G telekomunikacije su samo neke od oblasti u kojima se kineske kompanije naširoko smatraju vodećim u odnosu na američke.

Mišljenja su podeljena i oko toga da li SAD ili Kina imaju živahniju start-ap kulturu. Studija kineskih institucija iz 2017. godine pokazala je da je zemlja imala 164 jednoroga – odnosno start-ap kompanije čija vrednost premašuje milijardu dolara – u poređenju sa 132 iz SAD. Ali „Kredi svis” banka je u izveštaju iz marta navela da su SAD imale 156 jednoroga nasuprot 93 kineskih – i da su kineski slabijeg kvaliteta.

Gotovo svi izvori se slažu da Kina brzo napreduje – čak i u ključnim disciplinama poput veštačke inteligencije. „Uprkos kineskoj smeloj inicijativi u oblasti veštačke inteligencije, Sjedinjene Države su i dalje bez premca”, navela je ove nedelje Fondacija za informatičku tehnologiju i inovacije. „Ovaj poredak bi se mogao promeniti u nadolazećim godinma, jer se čini da Kina ostvaruje brži napredak i od Sjedinjenih Država i od Evropske unije”, dodaju iz Fondacije.

Budući da je dominacija u pitanju, čini se da nijedna strana nije spremna da odstupi ni za pedalj. Den Vong, analitičar iz Pekinga koji radi za istraživačku kompaniju „Gavekal”, kaže da će se više kineskih kompanija verovatno naći na na „crnoj listi” Sjedinjenih Država. Dalji koraci mogu obuhvatati ograničenja izvoza tehnologija proizvedenih u SAD u širim kategorijama, dodao je on.

Ljutite primedbe gospodina Trampa ove nedelje naglašavaju rizike od ekslacije. „Neko je morao da se usprotivi Kini”, rekao je on. „I bilo je vreme, bez obzira da li je to na kratki rok dobro ili loše za našu zemlju.”

Donald Tramp i Si Đinping (AP/Susan Walsh)

Problem za Vašington je to što bi takvi koraci zaista mogli biti loši za Ameriku – kako na kratki, tako i na dugi rok. Prema podacima „Gavekala”, američke kompanije i njihove filijale u Kini prodaju devet puta više proizvoda od kineskih kompanija u Sjedinjenim Državama. Ako se supersile razdvoje, SAD mogu više izgubiti.

(Izvor Novi Standard)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar