LESTVICE ŽIVOTA

SVEVIDEĆE RIBE OKEANA

956 pregleda

Ribe koje plivaju na dubinama većim od onih do kojih dopire sunčeva svetlost vremenom su razvile mogućnost detektovanja boje.

Na dubini od oko 1000 metara nestaje i poslednji tračak sunčeve svetlosti. Ali to ne sprečava ribu Diretmus argenteus, koja plovi svim morima sem Mediteranskog, da na dubini od 2.000 metara vidi – boje. Kako je to moguće?

Tim evolucionih biologa predvođen Valterom Salcburgerom sa Univerziteta u Bazelu otkrio je da iza ove „supermoći“ stoji povećani broj kopija gena za opsin (retinalni protein koji detektuje prigušeno svetlo) u očnim ćelijama. Ti dodatni geni su se vremenom diverzifikovali kako bi proizveli proteine sposobne da uhvate svaki mogući foton na više talasnih dužina. To ukratko znači da, uprkos tami, ribe koje plivaju dubokim okeanima zapravo vide u boji.

Istraživačisu uvideli da su morske
dubine prožete
bledom bioluminiscencijom – što
znači daživi organizmi poput blještavih škampa,
hobotnica, bakterija, pa čak
i ribastvaraju i emituju svetlost.

Studija istraživača iz Bazela pod nazivom Vision using multiple distinct rod opsins in deep-sea fishes objavljena je početkom maja u prestižnom časopisu Science.

Valter Salcburger (salzburgerlab.org)

Naravno, otkrivanje ove „supermoći” riba koje žive na velikim dubinama nije došlo iznenada: u poslednjih petnaestak godina, istraživači su uvideli da su morske dubine prožete bledom bioluminiscencijom – što znači da živi organizmi poput  blještavih škampa, hobotnica, bakterija, pa čak i riba stvaraju i emituju svetlost. Oči većine kičmenjaka jedva da mogu da detektuju ovaj fini sjaj, a da bi video kako to ribe čine, Salcburgerov tim je proučavao opsin kod riba koje žive na velikim dubinama.

Naime, opsin je bitan jer varijacije u sekvencama aminokiselina u opsinima menjaju talasnu dužinu detektovane svetlosti, tako da višestruki opsini omogućavaju vizuelni prikaz boje. RH1 je opsin koji posebno dobro funkcioniše pri slabom osvetljenju. Nalazi se u očnim ćelijama i omogućava ljudima da vide u mraku – ali samo u crno-beloj boji.

Te četiri vrste ribe koje žive na velikim
dubinama pripadaju trima različitim
granama porodičnog stabla, što ukazuje na
to da je ova osobina više puta evoluirala.

Salcburger i kolege su tragali za genima opsina kod 101 vrste ribe, uključujući sedam riba iz Atlantika čije su genome u potpunosti sekvencirali. Većina riba ima jedan ili dva RH1 opsina, kao i drugi kičmenjaci uostalom, ali četiri vrste proučavanih riba su se izdvojile od ostalih. Te ribe su imale minimum po pet RH1 gena, dok je jedna (riba Diretmus argenteus) imala čak 38.

„Kada je reč o vidu kičmenjaka, ovo je potpuno nečuveno”, rekao je K. Kristijan Doner, neurofiziolog sa Univerziteta u Helsinkiju. Te četiri vrste ribe koje žive na velikim dubinama pripadaju trima različitim granama porodičnog stabla, što ukazuje na to da je ova osobina više puta evoluirala.

Međutim, potpuno testiranje vida ovih riba je nemoguće, s obzirom na to da one žive na ogromnim dubinama. Ipak, Salcburger i kolege ostaju pri tvrdnji da višestruki opsini u očnim ćelijama mogu omogućiti ribama da razlikuju boje.

(Izvor CPN)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar