TESLIANUM

TESLINE BRZINE

2.856 pregleda

Nikola Tesla  je izračunao da bi telu pri slobodnom padanju trebalo 84 minuta, tj. 1,4 sata da bi iz jedne tačke s površine Zemlje, krećući se po prečniku, napravilo jednu punu oscilaciju.

Mr Mitar Boroja

Mr Mitar Boroja

Primera radi, ako bismo zanemarili sve Zemljine veličine, osim gravitacije, a to znači posmatrali samo gravitaciono polje Zemlje. Pa iz jedne tačke sa jednog kraja prečnika Zemlje pustili telo da slobodno pada po poluprečniku kroz centar Zemlje, onda bi se ono po zakonu slobodnog padanja kretalo jednoliko ubrzano do centra Zemlje, tj. prvom poloviinom prečnika (poluprečnika) , a onda jednoliko usporeno drugom polovinom prečnika (poluprečnika) Zemlje.

Zatim bi se ponovo ubrzano kretalo suprotnim smerom, tj. prema centru Zemlje, a onda jednoliko usporeno do početne tačke. Vreme za koje bi telo napravilo ovu punu oscilaciju trajalo bi 84 minuta, tj. 1,4 sata.

Potom je Nikola Tesla izračunao da
bi telo u slobodnom padanju, pri
prolazu kroz centar Zemlje, imalo
brzinu 11,2 kilometara u sekundi.

Holandski matematičar, astronom i fizičar Kristijan Hajgens izračunao je da bi tela na ekvatoru bila u bestežinskom stanju kada bi dan na Zemlji trajao 1,4 časa. U tom slučaju godina bi trajala 21,2 dana. Kako se Zemlja kreće konstantno usporavanjem, dan postaje sve duži, a i godina sve duža, tako da danas dan iznosi  24 sata, a godina 365,241875 ili 365 dana, 5 časova, 48 minuta i 46 sekundi.

Nikola Tesla je, takođe, proračunao da bi telo na jednoj polovini poluprečnika Zemlje imalo brzinu 7,79  kilometara u sekundi. Zatim, ako bi mu se ta brzina sopštila s površine Zemlje, vertikalno naviše telo bi se podiglo na tu visinu (200 kilometara), da bi njegova centrifugalna sila bila jednaka težini i telo bi se u Zemljinom gravitacionom polju nalazilo u bestežinskom stanju. Ova brzina se danas u fizici naziva prva kosmička brzina

Znači, ukoliko želimo da pošaljemo neki satelit u kružnu orbitu na visini od recimo 200 kilometara od Zemljine površine, moraćemo da mu saopštimo brzinu od 7,79 kilometara u sekundi. Kao što vidimo, prva kosmička brzina nije konstanta nego ima različite vrednosti za različite poluprečnike orbite na kojima se satelit kreće (i naravno, za različite planete). Takođe treba pomenuti da će orbita satelita koji kruži na nekoj visini postajati izduženija, odnosno elipsasta ukoliko mu na toj visini saopštimo veću brzinu.

Potom je Nikola Tesla izračunao da bi telo u slobodnom padanju, pri prolazu kroz centar Zemlje, imalo brzinu 11,2 kilometara u sekundi. Ako bi se telu ova brzina sopštila s površine Zemlje, vertikalno naviše ono bi napustilo delovanje Zemljinog gravitacionog polja i našlo bi se slobodno u gravitacionom polju Sunca i ponašalo bi kao drugi planetoidi. Ova brzina se u fizici naziva druga kosmička brzina.

Ukoliko imamo u vidu da je brzina koju telo ima kada je E = 0 druga kosmička brzina, postaje jasno da se ona da, zbog oblika putanje koju telo ima pri drugoj kosmičkoj brzini, zove još i parabolična brzina.

Druga kosmička brzina za Sunce, koja iznosi 16,7-42 kilometara u sekundi, naziva se treća kosmička brzina. Ako bi se telu ta brzina sopštila s površine Zemlje, vertikalno naviše telo bi napustilo delovanje  Sunčevog  gravitacionog polja i našlo bi se slobodno u Mlečnom putu i ponašalo kao drugi sistemi slični Sunčevom sistemu.

„Četvrta kosmička brzina je brzina potrebna da se neko telo (lansirano iz Sunčevog sistema) oslobodi gravitacije cele Galaksije, odnosno Mlečnog puta. Iako se navode razne vrednosti (reda 290 kilometara u sekundi), zapravo se još pouzdano ne zna kolika bi ona mogla da bude. Ovo je posledica činjenice da mi još ne znamo precizno masu Galaksije”. (Gugl)

O autoru

Stanko Stojiljković

2 komentara

  • Proštovani čitaoci, kao autor rada pod nazivom: Teslene brzine osećam se dužan da Vas podsetim da je Planeta Zemlja, uistinu, bila sastavni deo Tesline laboratorije i ja obično kažem: Tesla je sa obe noge stajao na Zemlji, za razliku od Milutina Milankovića Za Teslu je Zemlja slična metalnoj provodnoj lopti i sve što se može izvesti metalnom kuglom mkoji je oglede na Zemlji izvodio posmatrajući je iz Kosmosa. ože se izvesti i sa Zemljom.
    Tesla je, kao srednjoškolac, proračunavao Zemljino gravitaciono polje i pojave u Zemljinom gravitacionom polju, korištenje plime i oseke,kasnije je i pisao:Iluzije da se Mesec obrće oko svoje osi, a onda pretpostavlja da bi se prsten oko Zemlje rotirao brzinom 1000 milja,Proračunavao brzinu elektrostatičkih talasa po površini Zemlje,Posmatrao Zemlju kao prirodni sferni kondenzator i predlagao da se poremećajem statičkog elektriciteta vrši jedan od načina bežičnog prenosa energij (bez gubitaka),

    • Dragi Gospodine Boroja,Gospodin Tesla jeste smatrao zemlju sfernim kondezatorom uzevši i jonosferu u obzir.Međutim prenošenje el,energije je zasnivao na protoku el.impulsa kroz samu zemlju kao i na el.rezonanciji same planete.Njegov uveličavajući odašiljač je u primarnom kolu pobuđivan sa 50 KV a prvi sekundarni kalem je uvećavao na 100KV a dok je na samom izlaznom terminalu od uzemljenja preko sekundarnog kola,ekstra kalema i tornja dobijao el.ipulse efektivne vrednosti od 27,5 MV.Sam toranj je pobuđivan frekvencijom manjom od 250 KHz ali pošto se radi o prekidačkoj tehnologiji koja uzgred je njemu i bila potrebna za ovaj zadatak,dobijen je modulisan visokonaponski signal čiji je nosilac frekvencija od 250 KHz a modulacijska frekvencija manja od 5KHz.Ovo je značajno stoga što se zemlja ponašala kao filtar i propuštala niskofrekventni visokonaponski signal.Dokaz za to je izmerena brzina povratnog el.signala koja je bila dvostruko brža od brzine svetlosti.Naime sam signal se kretao brzinom svetlosti ali kroz sam prečnik zemlje a ne po obimu.To znači da da el.energiju nije prenosio po površini zemlje zašta jer prostiranje dugotalasnog RF zračenja prati krivinu-obim zemlje a visokonaponski niskofrekventni signal ide direktno kroz zemlju,pa otud ta ne slaganja u brzini kretanja signala.Njegov završni toranj koji je imao veliku površinu je mogao da primi veliku količinu elektriciteta trudeći se na taj način da što manje u okolni prostor izrači el.impuls u vidu“Hercovih talasa“.El.signal koji se kretao kroz zemlju je u stvari longitudinalni talas koji je osim toga što se kretao najkraćom linijom i odbijao od antipoda planete on poput Paskalove cevi(nabijao pritisak u svim smerovima planete) varirajući tako potencijal same planete i jonosfere.U takvom sistemu po njegovim istraživanjima efikasnost prenosa el.impulas je iznosila 90% što je u odnosu na bakarni provodnik bolje za 20%.Ekstra kalem ovde nije ubačen slučajno jer njegov odnos u dimenzijama prema prvom sekundarnom kalemu je 1:6 pa je napon na prvom navoju eksta kalema iznosio 600KV a zbrajanjem ostalih napon/navoja se uveličavao aritmetičkom progresijom.

Ostavite komentar