RAZGOVORNIK

UMEŠAO SE U EVOLUCIJU

884 pregleda

Prof. dr Vladimir Glišin: Evolucija kao prirodno, čovekom neometano, odabiranje prema uslovima okoline, očigledno, više ne funkcioniše.

Stanko Stojiljković

 „U biologiji sve dobija smisao samo u svetlu evolucije”
Teodosijus Dobžanski (zoolog i genetičar)

Čovečanstvo proslavlja dva veka od rođenja Čarlsa Darvina, „oca evolucije”, čije je učenje označilo prekretnicu u razumevanju svekolikog života. Ima li zgodnijeg povoda da zavirimo u to šta ljudski rod očekuje, naročito od kada je počeo da se meša u prirodni tok zbivanja?

„Evolucija kao prirodno, čovekom neometano, odabiranje prema uslovima okoline, očigledno, više ne funkcioniše”, smatra prof. dr Vladimir Glišin iz Instituta za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo u Beogradu, nesumnjivo naš vodeći molekularni biolog i genetičar, navodeći da su se ljudi uveliko umešali u veštačku oplodnju, iz čega proističe zaključak: na masovnoj skali su promenili hemijsku formulu ljudskih genoma (zbirka svih gena).

 Koja je suštinska poruka kada se pogleda drvo života (filogenetsko stablo), opisano u delu Čarlsa Darvina? Da li priroda pravi skokove?

Ima primera i za postepenu i za skokovitu evoluciju. Može da se napravi genomski scenario po kojem samo promenom jednog, tzv. master gena (ključni), dolazi do promene repertoara genskih aktivnosti u novoj vrsti. Da li je najpre nastala riba šaran ili som, ili obrnuto, postepeno ili skokovito? Iako je važno za one koji ispituju pojedinosti evolucionog stabla, to je više pitanje struke nego načelne rasprave. Što se tiče evolucije čoveka, možemo reći da još nije nađen „zlatni metak” i, verovatno, neće biti samo jedan. Odgovor leži u kolektivnom odrazu svih onih gena koji čine ljudski genom jedinstvenim.

 Zašto se posle iščitavanja ljudskog genoma suočavamo s još većim nepoznanicama?

Iščitavanjem ljudskog genoma dobijamo potpuniju i tačniju, na činjenicama a ne na pretpostavkama zasnovanu, predstavu o našem genetskom nasleđu. Naučni poduhvat „Humani genom” dokazao je više nego što je sam Čarls Darvin mogao da sanja. Molekulske sličnosti pokazuju na koji su način svi organizmi koji sada žive (ili su živeli) u međusobnim rođačkim vezama i, što je značajnije, da svi potiču od jednog zajedničkog pretka.

Vladimir Glišin (Politika)

Najuspešnije dostignuće evolucije jeste mutacija ili niz mutacija koje favorizuje prirodna selekcija, a one se prenose s jedne generacije na drugu. Posle mutacija „drvo života” se račva u nove „grane”, a od postojećih se odvajaju nešto izmenjene „grančice”. Sve zajedno dovodi do nastanka ogromnog broja različitih bioloških vrsta. Ako analiziramo, recimo, pekarski kvasac, videćemo da se 46 odsto istih proteina nalazi kod čoveka! Od bioloških „grana” („grančica”) koje potiču od kvasca, najverovatnije, razvila se evoluciona „grana” koja je pre otprilike milijardu godina usmerila evoluciju ka nastanku čoveka.

 Kakvu tajnu i pretnju nosi otkrivanje pojedinačnog genoma svakoga od nas?

Iščitavanje pojedinačnih humanih genoma uskoro će biti dostupno milionima ljudi. Saznaćemo najviše što je moguće o bezmalo svim našim pojedinačnim osobinama: od zdravstvenih sklonosti do umnih sposobnosti! Teško je predvideti sve posledice za ljudsko društvo koje će takvo saznanje doneti. Ništa više neće biti nasumično i podložno genomskoj lutriji, kao što je to sada bio slučaj. Danas imamo zdravstveni karton, a ubuduće genomski karton! Iz ovoga sledi odgovor na dva važna pitanja: da li je evolucija stala ili napreduje i menja li se čovek?

 Da čujemo?

Na ovom mestu važna je, ako ne i najvažnija, još jedna odlika polnog razmnožavanja. Prilikom stvaranja polnih ćelija, jajnih i spermatozoida, koje se obrazuju u gonadma od tzv. dipolnih somatskih ćelija, dolazi do mejoze, procesa s najdalekosežnijim promenama genoma. Stručno kazano, dolazi do rekombinacije hromozoma u toj ćeliji koji potiču od prethodnih roditelja, oca i majke. Prosečan muškarac u toku svojeg plodnog života stvori oko 100 milijardi spermatozoida, a devojčica se rodi sa oko 800 jajnih ćelija. Kao posledica mejoze nijedna jedina ćelija – ni jajna, ni spermatozoid – nema istovetan genom. Dakle, na veliko se unose promene u genomu (diversifikacija)! Već sada znamo, bogami i policija zato uzima otiske prstiju, da u svim savremenim hotelima ne daju više ključ ili karticu već na recepciji slikaju zenice i kada odete do sobe samo pogledate u optički prijemnik u bravi. Na ovim primerima vidimo da ne postoje dve istovetne jedinke, a ni dva identična ljudska genoma.

Što se tiče samih molekulskih mehanizama, isti su kao što su bili na samom početku nastanka polova u evoluciji. Ali su novi i drugačiji uslovi u kojima će se ti genomi razvijati i opstajati, a o tome danas presudno odlučuje sam čovek. Dozvoljavajući da štitimo ljudsku vrstu od prirodne selekcije, možda kultura dopušta da se u ljudskom rodu brže širi lepeza genomske raznovrsnosti (diverzitet) nego što bi to bio slučaj sa samom prirodnom selekcijom.

 Koliko je opasno zamenjivati oštećene gene ili one predodređene obolevanju?

Za sada se izvodi samo na odraslim tzv. somatskim tkivima, i u tome ne vidim ništa loše. Naprotiv! Teorijski se može raditi i na zametku (embrion), naročito dok se sastoji od samo nekoliko ćelija. Ima razumnijih načina da se ostavi zdravo potomstvo. I tu možda može da uspe, a i uspeće, neki egzibicionistički poduhvat. Igre bez granica!

 Šta će se dogoditi s ljudskom vrstom čim bude u stanju da se sasvim genetski promeni?

Pitanje za milion dolara! Da krenemo redom. Najpre, ne bismo više bili ljudi! Može i to. Zatim, ako bismo se usmereno menjali, a i dalje ostali u okvirima tzv. ljudskih bića, da li bismo voleli da svi budemo pametni i lepi? Dalje, da li bismo želeli da ljudski rod izgleda kao danas jednojajčani blizanci? Da li bismo hteli da svi kao biblijski Metuzalem živimo 969 godina? Zato ću da završim kao u prethodnom odgovoru: igre bez granica!

 Može li se tumačenjem evolucije razjasniti nastanak misli i svesti kod čoveka?

Ako je nauka dokazala da je čovek nastao evolucijom, po prirodi stvari i nastanak misli ili, u najširem smislu, svesti mora da ima svoju materijalnu podlogu (supstrat). Znamo da je središte svesti mozak, a da taj posao obavlja mreža neurona u sličnom komunikacionom odnosu kao u čipu nekog savremenog kompjutera. I neuroni međusobom komuniciraju putem električnih kola, ali s biohemijskom podlogom, a ti su procesi, opet, genetski (genomski) kontrolisani.

 Kakvo iznenađenje možemo očekivati kada naučnici budu načinili najprostiji veštački genom?

To već može da se uradi i u zemljama u razvoju! Hemijska sinteza DNK je danas tako usavršena da je pitanje zašto nam to treba. Međutim, tu se krije važniji, ako ne i najvažniji, aspekt savremene evolucije. Da li možemo, što bi hemičari rekli, tzv. totalnom hemijskom sintezom od nežive stvoriti živu materiju! Već su sintetisani virusi identični po osobinama sa prirodnim. Ali to još nije živa materija. Izračunato je da je za samoreprodukciju najprimitivnije ćelije potrebno 250 gena, možda i manje. Znamo i kojih. Ali neophodna je harmonična orkestracija aktivnosti tih gena, a dotle još nismo stigli. U nekim laboratorijama u svetu na tome se naveliko radi. Sve Nobelove nagrade zajedno ne bi vredele kao ova jedna.

 Čime je Čarls Darvin zadužio čovečanstvo?

Odgovor je u jednoj jedinoj rečenici: Čarls Darvin je poreklo čoveka, i ne samo čoveka, premestio iz fantazija, fatamorgane veronauke, u nauku zasnovanu na činjenicama! On je jedan od najbriljantnijih umova koje je ikada humani genom iznedrio!

(Politika, 2009)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar