USHOĐENJE UOBRAZILJE

UMETNIČKE MOZGALICE

2.750 pregleda
Moris Ešer (autopotret)

Vanserijski crtač i grafičar Moris Kornelis Ešer pronalazio je inspiraciju u Ajnštajnovoj teoriji relativiteta i matematičkim teoremama proizašlim iz neeuklidovske geometrije, u astronomskim posmatranjima, teoriji evolucije i Frojdovoj psihoanalizi, ali i u romantičnim krajolicima Italije i u raskošnim ornamentima mavarske Alhambre.

Slađana Trajković

Iako se čuveni holandski grafičar Moris Kornelis Ešer (1898-1972) nikada nije bavio matematikom, njegova čudnovata dela koja odlikuju optičke varke i neverovatne perspektive oduvek su privlačile matematičare. Posebno poznat po svojim predstavama paradoksalnih i nemogućih prizora.

Holandski grafičar, poznat je po svojim, često matematički inspirisanim, duborezima i litografiji. Stvarao je nemoguće konstrukcije, istraživao je arhitekturu i beskonačnost. Rođen je 1898. godine u Holandiji, kao najmlađe dete u porodici. Ešer je bio jedan od najizrazitijih predstavnika op-arta i takozvane nemoguće umetnost (impossible art).

Mnogi popularizatori nauke, poput
Karla Segana, Stivena Hokinga ili Rodžera
Penrouza, koristili su upravo Ešerove
Ilustracije kako bi svojim čitaocima
približili teško shvatljive naučne teorije.

Ovaj vanserijski crtač i grafičar pronalazio je inspiraciju u Ajnštajnovoj teoriji relativiteta i matematičkim teoremama proizašlim iz neeuklidovske geometrije, u astronomskim posmatranjima, teoriji evolucije i Frojdovoj psihoanalizi, ali i u romantičnim krajolicima Italije i u raskošnim ornamentima mavarske Alhambre.

„Mada sam apsolutni laik u egzaktnim naukama, ponekad mi se čini da sam bliži matematičarima nego svojim kolegama umetnicima”, zapisao je jednom prilikom Ešer.

Mnogi popularizatori nauke, poput Karla Segana, Stivena Hokinga ili Rodžera Penrouza, koristili su upravo Ešerove ilustracije kako bi svojim čitaocima približili teško shvatljive naučne teorije. Jedan od autora koji je doprineo posthumnoj popularnosti holandskog grafičara bio je Daglas Hofstater, autor bestselera „Gedel, Ešer, Bah – Večita zlatna nit“. U tom naučno popularnom delu, objavljenom 1980. godine, Hofstater je svoju filozofiju objasnio analizirajući i upoređujući Ešerovo likovno stvaralaštvo s matematičkim teoremama Kurta Gedela i muzikom Johana Sebastijana Baha.

Istovremeno, mnogi kritičari zamerali su Ešeru da pripada elitnoj umetnosti, jer prosečni posmatrač nije kadar da razume njegova dela.

Bio je oštroumni mislilac, umetnik koji, poput Leonarda da Vinčija ili Albrehta Direra, izaziva divljenje ne samo majstorskim crtežom, izvedenim neobično preciznim i strpljivim potezima leve ruke, nego i intelektualnom snagom i dubinom svoje kreativnosti. Crteži i grafike Morisa Ešera predstavljaju umetnički uobličene mozgalice koje podstiču intelekt da traga za odgovorima na najsloženija i najzagonetnija pitanja univerzuma.

Nemoguća umetnost

Tokom svog ranog stvaralaštva Ešer je napravio nekoliko desetina pejzaža, uglavnom drvoreza. Ti pejzaži nastali su tokom putovanja po Italiji, Švajcarskoj, Belgiji, kao i tokom boravka na Korzici i Malti. Iako su pažljivo iscrtani, u apsolutno realističkom stilu, ti radovi se odlikuju neobičnim uglovima posmatranja: prizori gradova prikazani su iz ptičje perspektive ili s veoma velike razdaljine.

Zainteresovan za topologiju, u mnogim
svojim radovima prikazivao je takozvane nemoguće
figure, poput Penrouzovih beskonačnih
stepenica ili Mebijusove beskrajne trake.

Jedan od Ešerovih tipičnih radova zasnovanih na prostornom paradoksu jeste „Izložba gravira”, gde je vizuelnim poigravanjem stvorena iluzija da prizor sa jedne od slika u galeriji pripada stvarnosti nacrtanog posmatrača izložbe. Mladića koji razgleda izložene radove posmatra žena s jedne od gravira. Upadljivo zakrivljenom perspektivom Ešer je postigao efekat trodimenzionalnosti, koji stvara utisak da je žena sa gravire u istoj prostornoj i vremenskoj ravni s mladim posetiocem izložbe.

Jedan od najznačajnijih motiva u Ešerovom stvaralaštvu jeste metamorfoza, odnosno

postepeni preobražaj jednog oblika u drugi. Inspiraciju za ovu temu pronalazio je u

teoriji evolucije i u geometriji.

Zainteresovan za topologiju, u mnogim svojim radovima prikazivao je takozvane nemoguće figure, poput Penrouzovih beskonačnih stepenica ili Mebijusove beskrajne trake. Svoje optičke iluzije i „nemoguće figure” stvarao je uglavnom uz pomoć svetlosti i senke, a među najimpresivnijm gravirama zasnovanim na ovim vizuelnim varkama su „Vodopad”, „Belvedere”, „Uzbrdo i nizbrdo”.

Jedan od najznačajnijih motiva u Ešerovom stvaralaštvu jeste metamorfoza, odnosno postepeni preobražaj jednog oblika u drugi. Inspiraciju za ovu temu pronalazio je u teoriji evolucije i u geometriji, stvarajući originalne mozaike sačinjene od nizova geometrijskih figura ili stilizovanih životinjskih silueta koje se menjaju detalj po detalj i pretvaraju u nove oblike, odnosno žive vrste. Jedno od njegovih tipičnih geometrijskih poigravanja, inspirisano srednjovekovnim mavarskim stilom, jeste takozvano popločavanje, odnosno iscrtavanje površine složenim, stilizovanim geometrijskim obrascima, koji se savršeno međusobno uklapaju tako da ne ostavljaju ni trunku praznog prostora.

Inspirisan člankom kanadskog matematičara Donalda Koksetera o sistemu obrazaca koji se umanjuju srazmerno svojoj udaljenosti od centra, Ešer je stvorio i niz radova zasnovanih na tom motivu.

Njegovo zdravlje se tokom šezdesetih godina naglo pogoršalo. Početkom te dekade umetnik je preživeo jednu veoma tešku operaciju, nakon čega je dugo ležao u bolnici, a nedugo nakon toga morao je još jednom da se operiše. Nekoliko poslednjih godina života proveo je u staračkom domu jer mu je bila neophodna stalna nega. Njegova žena Jeta je krajem 1968. godine odlučila da se vrati u svoju domovinu Švajcarsku, jer nikada nije bila zadovoljna životom u Holandiji. Ešer je umro 27. marta 1972. od raka želuca.

Ljubitelj astronomije

Moris Ešer je bio i veliki ljubitelj astronomije, kojoj se posebno posvetio nakon povratka u Holandiju. Bio je član holandskog Društva za meteorologiju i astronomiju, a kod kuće je imao nekoliko manjih teleskopa, pomoću kojih je posmatrao zvezde. Astronomske teme dominiraju u mnogim njegovim radovima u kojima se otkriva umetnikova težnja da istraži vezu geometrije i fizičkog uređenja kosmosa. Takva je, recimo, grafika „Zvezde”, na kojoj su predstavljeni kameleoni zarobljeni u složenom geometrijskom objektu nalik na zvezdu.

(Izvor Eh ta matematika)

UMETNIK NAUČNIK

Proučavajući umetnički opus holandskog grafičara Morisa K. Ešera (1898-1972), otkrivamo u njegovim radovima neverovatnu vizualizaciju matematičkih i fizičkih principa. Stoga ne čudi što su njegovu umetnost najviše cenili i shvatali pre svega naučnici.

Umetnost i nauka, dva naizgled različita sveta, spojena su u jedinstveni svet Ešerovih ideja (Maurits Cornelis Escher). Sferična ogledala, perspektiva, simetrija, konkavni i konveksni oblici, poliedri ili Mebijusova traka, geometrija ‒ prepoznaju se u njegovim radovima. Mnogi ga ubrajaju među „umetnike-naučnike” poput Leonarda da Vinčija, Albrehta Direra, Pjera dela Frančeske, Kazimira Maljeviča, Vasilija Kandinskog, Pita Mondrijana, Jozefa Albersa i drugih.

Moris Ešer je inspirisao ljude iz
(naučnog) akademskog sveta poput Stivena Hokinga,
Karla Segana ili Daglasa Hofstatera.

Svoju kreativnost i opservacije utisnuo je u drvoreze i litografije. Odakle je crpeo ideje? Primera radi, kada je dvadesetih godina prošlog veka posetio Španiju, bio je opčinjen geometrijskim motivima koje je video u mavarskom zamku u Alhambri. Tako je umesto apstraktnih geometrijskih figura počeo da formira šare sa motivima anđela, đavola, guštera, riba, ptica, insekata… Te figure su bile povezane i grafički i konceptualno. Da bi ideja bila jasnija, dobro je pogledati bilo koji rad iz serije „Metamorfoze” 1967-68. godine.

Struktura kristala je, takođe, doprinosila kompleksnom pristupu u stvaranju. Pedesetih godina prošlog veka inspirišu ga naučni radovi kanadskog matematičara Harolda S. Koksetera, koji je povezivao matematiku i muziku i razvio sistem podele ravni. Tada nastaje ciklus od četiri drvoreza „Granica”, 1959. godine.

Osim sa Kokseterom, dugogodišnje prijateljstvo i saradnju na kreativnom polju ostvario je i sa engleskim matematičarem i fizičarem Rodžerom Penrouzom. Rezultat njihove razmene ideja ogleda se u grafikama „Penjanje i silaženje” i „Relativnost”, koje izazivaju posmatračevo oko na drugačije poimanje stvarnog sveta izvrtanjem percepcije prostora nalik optičkim iluzijama.

Takođe, Moris Ešer je inspirisao ljude iz (naučnog) akademskog sveta poput Stivena Hokinga, Karla Segana ili Daglasa Hofstatera, koji su koristili njegove ilustracije za objašnjenje naučnih teorija.

(Ivana Kovačević, RTS)

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Oduvek je postojala ta veštačka spoznajna podela. Možda je to u našoj prirodi,kreativni nasuprot analitičkog uma, leva hemisfera mozga spram desne, moć apstrakcije protiv saznajnog opažanja. Moris Ešer je uspeo da svoja dela koja su se ticala dimenzionalnosti prostora tako postavi da protivureči logici, zbuni um i sposobnosti uma dovede u sumnju da dvodimenzionalne prikaze dočara na 3D način. Ešer je, razumevajući, to pravilo objektivni prostor dočaravao nemogućim crtežima – to su tek neke od dubokih, smislenih i neintuitivnih činjenica kojima je Ešer uzburkao linearan i jednoličan svet a nas kao posmatrače dovodio u stanje čuđenja.

Ostavite komentar