TREĆI SMER

UNIVERZITETI BOGOMOLJE

4.565 pregleda

stanko-stojiljkovic

Stanko Stojiljković

„Otkrili smo tajnu života”, ushićeno je jednog februarskog dana 1953. utrčao u svoj omiljeni londonski pab budući nobelovac Frensis Krik.

Ubrzo se, nažalost, pred neobuzdanom istraživačkom radoznalošću isprečio novi „kineski zid”. Viši i duži, i sazdan, kao i svi prethodni, od ljudskog neznanja.

Predrag Slijepčević se, i sa sličnim i s drugačijim iskušenjem istovremeno, uhvatio ukoštac u svojoj knjizi „Svetac i grešnik”.

Naučno utemeljeno i pesnički razbarušeno
u isti mah, kazivanje pisca „Sveca i
grešnika” zavodi i odvodi čitaoca iza
obzorja dosadašnjih saznanja u kojem
opstojava samo suštastvo čovekovog bića.

Ishod prvog traganja saznaćemo – prema tumačenju singularista i transhumanista – za koju deceniju. Najkasnije na izmaku 21. stoleća. Drugo će zauvek tavoriti u nagađanjima i učenih i neučenih. Niko i nikada nije, međutim, uspeo da osujeti čovekovu ljubopitljivost.

Ali iz maločas izgovorenog drugog suda izvire, čini mi se, nešto preinačeni iskaz Baruha de Spinoze: Homo sive natura. Nauka je Boga odavno ostavila izvan vlastitih razmatranja, rukovodeći se čuvenim opravdanjem da se njegovo postojanje ne može ni potvrditi, ni opovrgnuti.

Naučno utemeljeno i pesnički razbarušeno u isti mah, kazivanje pisca „Sveca i grešnika” zavodi i odvodi čitaoca iza obzorja dosadašnjih saznanja u kojem opstojava samo suštastvo čovekovog bića. Ako mu je dato da prebiva u „zemaljskom raju”, veoma retkom ili čak jedinstvenom u kosmosu, zašto ga je on svojim delanjem naružio? Ukoliko je, pak, obdaren maltene božanskom moći spoznaje da ga preuređuje na svoju sliku i priliku, zbog čega bi se libio da se u tome ne okuša?

Predrag Slijepčević, vrhunski naučnik
i vrsni pripovedač, tek se na prvi pogled priklonio prvom carstvu, jer nas na
poslednjim stranicama upozorava da nauka
nikada neće dosegnuti konačnu istinu,
uprkos tome što su – kako to Alisa tumači –univerziteti prerasli u „moderne bogomolje”.

U prvom slučaju već je jednom bio izagnan, u drugom će, po svemu sudeći, i samoga sebe poništiti.

Predrag Slijepčević, vrhunski naučnik i vrsni pripovedač, tek se na prvi pogled priklonio prvom carstvu, jer nas na poslednjim stranicama upozorava da nauka nikada neće dosegnuti konačnu istinu, uprkos tome što su – kako to Alisa tumači –univerziteti prerasli u „moderne bogomolje”. Ali svejedno, ona je, poput Sizifa, osuđena da stenu znanja-neznanja neprestano gura uz visoku planinu. I to u najboljem (po Lajbnicu) ili najgorem (po Šopenhaueru) od svih svetova koje poznajemo

Poruke štiva koje se nadušak čita, s neizbežnim prekidima da se nekoliko sati odspava, možemo posmatrati u dve ravni – filozofskoj i naučnoj – koje se, u krajnjem, svode na jednu. Filozofija je još u minulom veku, pred naletom temeljnih uvida u ustrojstvo kosmosa i čoveka, samu sebe izopštila, osim da se svaki put zapita: Šta je svrha postojanja naše vrste?

Preostala je nauka koju je ona porodila da pokuša da odgovori, pored ostalog, i na pitanje iz podnaslova ovog dela: Kako zloupotrebljavamo nauku i budućnost čovječanstva? Bila ona deterministička ili nederministička.

„Čovjek bez nauke je čovjekoliki majmun koji misli”, preuzeto iz Alisinog manifesta na koji se Predrag Slijepčević poziva. I bez mudrice iz Zemlje čuda sklon sam da prihvatim da je čovek čovekoliki majmun. Zato mu prepuštam, danas i ovde, da odgovori na pitanje: Da li je najznatiželjniji primat na našoj planeti mogao i morao, u jednom času ili jednom razdoblju, da obustavi svaku potragu za odgonetanjem kosmosa i čoveka?


Fridrih Niče (Vikipedija)

U ušima mi i dalje odzvanjaju proročne reči Fridriha Ničea: „Cilj je nauke da uništi svet”. Sa zebnjom i strepnjom u srcu izjavljujem da je čovečanstvo, najverovatnije, već sustigla čuvena srpska kletva i opomena „Kasno Janko na Kosovo stiže”.

Ako mi dozvolite malo ispovedanje: za Predraga Slijepčevića sam saznao pročitavši njegov izvanredan prikaz dela „Opšta teorija žirafa” na stranicama „Politike”. Odmah sam mu se javio. I vi možete uživati u esejima koje on objavljuje u „Galaksiji” kada na „Guglu” ili „Jahuu” ukucate galaksijanova.rs i pronađete rubriku „Preumljenje Zemlje”. I još poneki članak koji je negde drugde zalutao.

(Izgovoreno na predstavljanju knjige „Svetac i grešnik” u Narodnoj biblioteci Srbije)

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Pogledao sam intervju dr Predraga Slijpčevića u Tako stvoje stvari (RTS) i ostao bez reči. Svaka čast. Moraću da pročitam sve njegove priloge u Galaksiji, on ume da govori jasno i razumljivo, čemu većina ovdašnjih naučnika nije uopšte vična.

Ostavite komentar