KOSMIČKO TKANJE

ZA SVE KRIVA CRNA RUPA

258 pregleda
NASA

Astronomi odgonetnuli tajnu čudnih Fermijevih mehurova, divovskih simetričnih mrlja koje su se protezale iznad i ispod galaktičke ravnine; 25.000 svetlosnih godina sa svake strane središta Mlečnog puta.

Kada je svemirski teleskop Fermi Gamma-Ray2008. ušao u nisku Zemljinu orbitu omogućio je, putem visokoenergetskog gama zračenja, potpuno novi pogled na svemirska prostranstva. Jedno od zanimljivijih otkrića bili su Fermijevi mehurovi: divovske, simetrične mrlje koje su se protezale iznad i ispod galaktičke ravnine; 25.000 svetlosnih godina sa svake strane središta Mlečnog puta. Ove neobične strukture vidiljive su gama zracima, najvišim energetskim rasponima talasnih dužina.

Zatim je rendgenski teleskop eROSITA 2020. priuštio dodatno iznenađenje – još veće mehurove koji se protežu preko 45.000 svetlosnih godina sa svake strane galaktičke ravnine, ovaj put emitujući iks-zrake manje energije. Naučnici su zaključili da su oba skupa mehurova verovatno rezultat neke vrste oslobađanja energije iz galaktičkog središta i njegove supermasivne crne rupe. Međutim, ostao je nepoznat sam mehanizam iza stvaranja.

Fizičar i astronom Jutaka Fudžita sa Univerziteta Tokio Metropoliten u Japanu je putem simulacija osmislio rešenje koje bi moglo ponuditi odgovor na ovu misteriju. On navodi da je emisije iks-zraka verovatno uzrokovao snažni brzi vetar koji uleće u gas što ispunjava međuzvezdani prostor, proizvodeći udarni talas što odjekuje natrag kroz plazmu i uzrokuje njen upečatljiv sjaj.Supermasivna crna rupa usred Mlečnog puta, Strelac A*, poprilično je mirne naravi. Nije previše aktivna, odnosno ne proždire preterano materiju oko sebe. No, nije uvek bilo tako, a aktivna crna rupa može na razne načine uticati na prostor koji je okružuje.

Dok se vetar širio napolje, nabijene čestice su se sudarale sa međuzvezdanom materijom stvarajući udarni talas koji se odbija natrag u mehur. Ovi obratni udarni valovi su zagrejali materijal unutar mehura i uzrokovali njegov sjaj.

Naime, kada materija pada prema crnoj rupi, ona se zagreva. Deo se kanališe duž linija magnetskog polja crne rupe koje ubrzava čestice skoro do brzine svetlosti o izbacuje ih iz polova crne rupe kao snažne mlazeve jonizobane plazme. Osim toga, postoje kosmički vetrovi: tokovi nabijenih čestica koje hvata materija što kruži oko crne rupe, a zatim se izbacuje u svemir.

Dakle, ako se pomoću raznih pokazatelja, poput Fermijevih mehurova, pogleda u prošlost Strijelca A*, može se videti kada i koliko je ova supermasivna crna rupa bila aktivna. Fudžita je posmatrao strukture iks-zraka povezanih s mehurovima i sproveo numeričke simulacije da bi ih reprodukovao bazirajući se na procesu hranjenja crne rupe.

„Nakon upoređivanja rezultata numeričkih simulacija s posmatranjima, dolazimo do zaključka da je mehurove stvorio brzi vetar iz galaktičkog središta, napisao je Jutaka Fudžita, a prenosi Science Alert.Naime, japanski astronom smatra da je za mehurove, najverovatnije, odgovoran vetar iz crne rupe koji duva brzinom od 1.000 kilometara u sekundi, a nastao je prilikom njenog prošlog proždiranja materije što je trajalo 10 miliona godina i završio relativno nedavno.

Dok se vetar širio napolje, nabijene čestice su se sudarale sa međuzvezdanom materijom stvarajući udarni talas koji se odbija natrag u mehur. Ovi obratni udarni valovi su zagrejali materijal unutar mehura i uzrokovali njegov sjaj.Fudžita je, takođe, istraživao mogućnost eksplozivne erupcije iz galaktičkog središta i nije uspeo da reprodukuje Fermijeve mehurove, što ukazuje na to da je spori, stabilni vetar iz galaktičkog središta najverovatniji praotac misterioznih struktura. A snaga tog vetra može se pripisati samo Strelcu A*, a ne formaciji zvezda – još jednom fenomenu koji proizvodi kosmičke vetrove.

Istraživanje pod nazivom Evidence for powerful winds and the associated reverse shock as the origin of the Fermi bubblesobjavljeno je u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

(Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar