KOSMIČKO TKANJE

ZAUSTAVLJENA SVETLOST

952 pregleda
Konačno stala (Univerzitet Darmštat)

Eto čuda našeg doba koje bi dalo za pravo kornjači da kaže: „Znala sam ja da i od svetlosti mogu brže da stignem do cilja”!

Prof. dr Vladimir Ajdačić

Prof. dr Vladimir Ajdačić

Svetlost je od pamtiveka privlačila čovekovu pažnju. Ona je za njega i dalje jedan od najčudesnijih prirodnih fenomena. Izučavajući osobine svetlosti mnogi su naučnici stekli neprolaznu slavu. Među njima prednjače: Kristijan Hajgens, Isak Njutn, Džejms Klerk Maksvel i Albert Ajnštajn.

Prema Specijalnoj teoriji relativnosti, koju je dao jedan od najvećih naučnika svih vremena – Albert Ajnštajn (1879-1955), svetlost je apsolutni šampion u brzini kretanja. Teorija kaže da ništa u Prirodi ne može nadmašiti brzinu svetlosti.

Našli su se fizičari koji su
podigli tablicu sa znakom
„stop” i – svetlost je stala!

Čovek se teško miri s granicama, makar ih sama Priroda postavljala. Tako izvestan broj fizičara još veruje u mogućnost nadsvetlosnih brzina, a drugi se pitaju da li se svetlost može usporiti, i to toliko da je čak i kornjača prestigne!

U novije vreme u nauci su oboreni mnogi dugo važeći tabui. Konačno je i svetlost sa neba „spuštena na zemlju”. Našli su se fizičari koji su podigli tablicu sa znakom „stop” i – svetlost je stala!

Pre nekoliko godina objavljena su dva naučna rada u kojima je to prikazano. Kao reakcija na njih osvanuli su novinski članci zvučnih naslova: „Konačno! Svetlost je zaustavljena”, „Zaustavite svetlost, hoću da siđem!”, „Kako uloviti mesečinu?” …

Kako je to pošlo za rukom fizičarima?
Prvo su naučnici iz Harvard-Smitsonijanovog centra za astrofiziku obasjali svetlosnim snopom specijalno pripremljene pare hemijskog elementa rubidijuma i postigli da se grupna brzina svetlosti u njima svede na nulu. Pri tome se energija svetlosti na uređen način prenela na atome rubidijuma, i to kao informacija koja se ogledala u jednoobraznoj orijentaciji rubidijumovih atoma po njihovim spinovima.

Albert Ajnštajn (Vikipedija)

Albert Ajnštajn (Vikipedija)

Spinove atoma možemo zamisliti kao pravce orijentacije atoma, kao da su oni mali magneti u magnetskom polju.

Svi spinovi energetski pobuđenih atoma rubidijuma usmereni su u istom pravcu. To je omogućilo naučnicima da u željenom trenutku iz ovakve „boce sa zarobljenom svetlošću” dobiju svetlosni impuls istih svojstava kao onaj koji je bio „zarobljen”.

A zatim su na su na scenu stupili fizičari iz Rolandovog naučnog instituta u Kembridžu (SAD). Lasersku svetlost, koja u vakuumu putuje brzinom od 300.000 kilometara u sekundi, oni su praktično zaustavili u vrlo hladnom oblaku gasA.

U ogledu su korišćeni milioni natrijumovih atoma ohlađenih do temperature od samo nekoliko milionitih delova kelvina! I u ovom slučaju u željenom trenutku prvobitna svetlost je određenim podsticajem mogla da se „kao duh pojavi iz boce”!

Naučnici veruju da se na taj način mogu da naprave superbrzi kvantni kompjuteri u kojima će ulogu električnih signala preuzeti svetlosni impulsi.

Eto čuda našeg doba koje bi dalo za pravo kornjači da kaže: „Znala sam ja da i od svetlosti mogu brže da stignem do cilja”! A mi znamo da bi to bilo moguće samo uz pomoć fizičara koji su u stanju i svetlost „u trku” da zaustave.

Sprečava slepilo
Zamislite da neko jarkom svetlošću hoće da oslepi kornjaču. Taj problem je rešio pisac ovog članka pre više od 30 godina. Napravio je naočare – svetlosni preklopnik sa PLZT keramikom.
Kada svetlost padne na „naočare”, ukljući se napon koji „u treptaju oka” zatvori brojna „kristalna vratanca” u keramici i tako spreči da kornjača oslepi. I ne samo kornjača!

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar