SUNČEVA AVLIJA

ZEMLJA UMALO KAO VENERA

206 pregleda
NASA

Nova studija prvi put pokazala zašto na susednoj planeti nikada nije moglo biti života.

Mada Venera danas izgleda kao jako negostoljubivo mesto, naučnici već duže razmišljaju o tome da li je u nekom trenutku ova planeta mogla biti pogodna za razvoj života kakav poznajemo.Pređašnja istraživanja ukazivala su na to da je Venera u drevnoj prošlosti možda bila prekrivena okeanima, no nova studija pokazuje upravo suprotno – na njoj nikada nije moglo biti većih rezervoara tekuće vode. Naučnici su, takođe, utvrdili da su ljudi imali sreće jer se sličan scenario mogao odigrati i na Zemlji.

Sa otrovnom atmosferom

Venera, najbliži naš sused, slične je veličine i gustoće kao Zemlja, no po svemu ostalome se uvelike razlikuje od naše matične planete.Dok je Zemlja savršeno mesto za život, Venera je beživotna planeta sa otrovnom atmosferom ugljen-dioksida koja je 90 puta gušća od naše, oblacima sumporne kiseline i temperaturama na površini koje dosežu 462 stepena Celzijusa, što je dovoljno vruće da se otopi olovo.

Pre više od četiri milijarde godina Zemlja i Venera bile su izuzetno vruće i prekrivene magmom. Okeani se mogu formirati samo kada su temperature dovoljno niske da se voda kondenzuje i pada u obliku kiše tokom više hiljada godina.

Da bi razumeli zašto su ove dve stenovite planete ispala tako različite, tim astrofizičara napravio je detaljnu simulaciju početka formiranja planeta u našem Sunčevom sistemu pre 4,5 milijardi godina.Pritom su koristili klimatske modele slične onima koje naučnici koriste pri simulaciji klimatskih promena na Zemlji, piše Si-En-En.

Kao užarene peći

Pre više od četiri milijarde godina Zemlja i Venera bile su izuzetno vruće i prekrivene magmom.Okeani se mogu formirati samo kada su temperature dovoljno niske da se voda kondenzuje i pada u obliku kiše tokom više hiljada godina. Na taj način se na Zemlji u toku desetine miliona godina formirao globalni okean, dok je Venera, s druge strane, ostala suviše vruća za takav proces.

U tom periodu Sunce je bilo oko 25% slabije nego danas, no to još nije bio dovoljno jak faktor za hlađenje Venere jer se radi o drugoj najbližoj planeti našoj matičnoj zvezdi. Naučnici su se stoga upitali jesu li oblaci mogli odigrati ulogu u snižavanju temperature na toj planeti.

Da se naša planeta nalazi nešto bliže Suncu ili da je naša zvezda bila iste jačine kao danas, i Zemlju je mogla dočekati ista sudbina. Budući da je Sunce pre nekoliko milijardi godina bilo slabije, naša planeta se dovoljno ohladila da bi se formirao globalni okean.

Njihov klimatski model utvrdio je da su oblaci doprineli klimatskoj promeni, ali ne na način na koji se pre mislilo. Naime, oni su se gomilali na noćnoj strani Venere, gde nisu mogli zaštititi dnevnu stranu planete od Sunca. Iako Venera nije jednom stranom uvek okrenuta ka Suncu, ona izuzetno sporo rotira.Tako su noćni oblaci, umesto da zaštite Veneru od vrućine, zapravo pridoneli efektu staklene bašte” koji je zadržao toplotu u gustoj atmosferi planete i održavao visoke temperature, stoji u istraživanju.

S takvom postojanom, zarobljenom toplotom, Venera je bila suviše vruća za kondenzaciju vode i stvaranje kiše. Umesto toga, voda je mogla postojati samo u obliku gasa, vodene pare, u atmosferi.

Zemlji slična sudbina

Da se naša planeta nalazi nešto bliže Suncu ili da je naša zvezda bila iste jačine kao danas, i Zemlju je mogla dočekati ista sudbina. Budući da je Sunce pre nekoliko milijardi godina bilo slabije, naša planeta se dovoljno ohladila da bi se formirao globalni okean.Ovo je potpuni preokret u našem gledištu. Uvek se smatralo da je slabije Sunce bilo velika prepreka za pojavu života na Zemlji. No, pokazalo se da je za mladu, jako vruću Zemlju ovakvo Sunce možda zapravo bilo odlična prilika”, rekla je astrofizičarka Emelin Bolmon sa Ženevskog univerziteta.

Ovi nalazi pokazuju da unutar našeg Sunčevog sistema mogu postojati različiti načini evolucije stenovitih planeta.Istraživanje nazvanoDay-night cloud asymmetry prevents early oceans on Venus but not on Earth objavljeno je u časopisu Nature.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar