USHOĐENJE UOBRAZILJE

ZLATNI SPOJEVI PROMENA

213 pregleda
Ilustracija

Šta činimo kad nam se slomi nešto jako drago, neka lepa uspomena? Pokušavamo li popraviti slomljeno ili to bacamo? Ili možda čuvamo slomljeno? Odustajemo li prebrzo, tražimo li odmah nešto novo ili ipak uložimo trud i ustrajemo dok predmet opet ne spojimo?

Japanska tradicija njeguje kintsugi,što doslovno znači zlatni spojevi”, ilikintsukuroi, zlatna popravka”, umetnost popravljanja polomljene keramike spajanjem delova na mestu loma pomoću laka pomešanog s nekim plemenitim metalom u prahu – zlatom, srebrom ili platinom.

Šogun Ašikaga Jošimasa

Kako je nastao kintsugi?Iako postoji više pretpostavki u vezi s nastankom ovog umeća blisko povezanog s japanskom čajnom ceremonijom, ipak se najčešće dovodi u vezu s japanskim šogunom koji je živio u 15. stoleću u Kjotu.Prema tom izvoru, šogun Ašikaga Jošimasa je jednom polomio svoju omiljenu šoljicu za čaj i poslao je u Kinu da je kineske zanatlije poprave. Danas bi bilo preterano slati deliće slomljene šoljice u drugu zemlju na popravku. No, da bismo bolje razumeli duh tog vremena i ono što je pomenutom šogunu i njegovim savremenicima bilo važno, moramo razumeti zašto su čaj, a samim time i jedna polomljena šoljica za čaj, imali toliki značaj.

Uz čaj se u Japanu već i u Ašikagino vreme vezala izuzetno važna tradicionalna ceremonija (chanoyu).Uključivala je posebne prostorije za pripremu i ispijanje čaja, obredna pravila koja su se morala poštovati da bi ceremonija bila uspešna i poseban pribor, čajnik i šoljice. Bio je to dragocen trenutak mira, vreme posvećeno susretu sa samim sobom, ali i susretu s prijateljima. Pomna pažnja se pridavala svakom detalju, pa se iz čajne ceremonije razvila posebna estetika.

Nezadovoljan što mu se šoljica iz Kine vratila s ružnim metalnim spojnicama, šogun je potražio rešenje kod japanskih zanatlija i umetnika. Znajući koliko on uživa u lepim stvarima, a još više podstaknuti njegovom upornošću da spasi šoljicu, oni su odlučili isprobati nešto novo. Pukotine između komada keramike popunili su lakiranom smolom i zlatom u prahu, naglašavajući tako mesto loma i pretvarajući ga u sastavni deo šoljice koji joj daje dodatnu lepotu i vrednost.

Ašikaga Jošimasa bio je istaknuta ličnost u povesti Japana. Iako neuspešan u ratovanjima i vojnim akcijama, ostao je upamćen kao šogun izrazitog umetničkog senzibiliteta. Spominje se kao središnja figura u razvoju umetničkog pravca Higashiyama, za koji se smatra da predstavlja temelj današnje japanske umetnosti što je oblikovao karakteristični japanski pogled na lepotu kao nešto otmeno i suzdržano. Ta umetnost je pod snažnim uticajem zen budizma negovala čajnu ceremoniju (chado),izradu cvetnih aranžmana (ikebana),klasičnu japansku plesnu dramu (no drama)i slikanje mastilom (sumi-e).

Kintsugije ubrzo stekao velik broj poštovalaca, pa su imućni ljudi ponekad namerno razbijali vredne keramičke predmete da bi se mogli popraviti zlatnim nitima. U vezi s tim ostala je zabeležena anegdota. Sen no Rikju, majstor čajne ceremonije i zagovornik filozofije wabi-sabi koja slavi nesavršenosti, prisustvovao je večeri koju je u njegovu čast priredio imućan domaćin.

Domaćin se hvalio skupom čajnom zdelom iz Kine koja je plenila pažnju svih prisutnih gostiju uživajući u komplimentima na račun svoga istančanog ukusa. Sen no Rikju je sve vreme kroz prozor posmatrao granu koja se njihala na vetru i razgovarao s ostalim gostima, ne pridajući pažnju hvaljenoj zdeli za čaj. Kada je Sen no Rikju napustio gozbu, domaćin je, zbog njegove ravnodušnosti, u besu razbio čajnu posudu. Okupljeni gosti su sakupili slomljene fragmente predmeta i poslali ih na lepljenje tehnikom kintsugi. Kad je sledeći put Sen no Rikju posetio istog domaćina, video je staru zdelu za čaj u novom ruhu i oduševio se.

Kintsugi nije samo umetnost ili tehnika popravljanja predmeta, već iza toga stoji živa filozofija. Kintsugi je izrastao iz osećaja žaljenja koji nastaje kada se izgubi nešto što nam je drago i do čega nam je stalo, te iz potrebe da se prihvati promena s kojom smo suočeni (mushin). Zato su i spojevi polomljene keramike oslikani motivima prirode – reke, potoci – koji treba da nas podsete da je promena uvek prisutna i jedina sigurna, kao što je govorio i Heraklit. Ako se čitavi, naoko stameni planinski lanci transformišu pod uticajem vremena, šta preostaje nama ljudima osim da se hrabro i svesno suočimo s promenama koje vreme neizbežno donosi.

Japanska estetika ceni znakove korišćenja i dotrajalosti usled upotrebe predmeta. Predmeti postaju profinjeniji zahvaljujući svojoj trošnosti. Pukotine i popravke smatraju se jednostavnim i logičnim sledom događaja u životu predmeta.

Kada su pronađeni svi razbijeni ili odlomljeni delovi, onda se mesto loma spaja upotrebom laka ili smole s primesama praha nekog plemenitog metala. Ta smesa funkcioniše kao lepak koje popunjava linijske pukotine. Ako se, pak, ne mogu pronaći svi polomljeni delovi keramike, onda se onaj komadić koji nedostaje u potpunosti izliva od ove smese, pa ona više nema samo funkciju lepila već i gradivnog materijala predmeta kojem se pokušava vratiti život.

Međutim, koliko god to na prvi pogled delovalo jednostavno, kod pravih kintsugimajstora popravka većih i finijih komada keramike može potrajati i do mesec dana, jer tehnika zahteva preciznost u postupku i strpljenje za vreme sušenja spojeva.

Britanska umetnica Bili Bond, inspirisana kintsugifilozofijom, u svojim delima prikazuje istovremeno ljudsku krhkost i snagu.Ne samo da se ne pokušava sakriti šteta, već je popravka doslovno osvetljena, svojevrsni fizički izraz duha mushin-a. Mushin se često doslovno prevodi kao bez uma”, ali nosi konotacije potpuno postojećeg u trenutku, nevezanosti, smirenosti usred promenjivih uslova (…) Promene u postojanju tokom vremena, kojima su podložni svi ljudi, ne bi mogle biti jasnije nego u napuknuću, okrhnuću i lomu kojima je podložno i keramičko posuđe. (Christy Bartlett, Flickwerk: The Aesthetics of Mended Japanese Ceramics).

Svakoga od nas kroz život nešto udara i lomi. Šta činimo sa slomljenim unutar sebe, s napuklim odnosima i vezama? Potrebno je slomljeno prihvatiti kao prilike koje nam nezaustavljivo dolaze sve dok ne izrazimo neki novi kvalitet sakriven u temeljima svog bića.Filozofija kintsugija nas podseća da tragovi bitaka i prolaska vremena ne umanjuju entuzijazam, već ga naprotiv rasplamsavaju ako svoje slabosti pretvorimo u zlatni prah iskustva.

Možda zato bore na nečijem licu tako dobro pristaju uz sjaj u očima.

(Pulse)

O autoru

administrator

Ostavite komentar