ARGUSOV POGLED

„ZLOČIN I KAZNA”, NOVI ČIN

232 pregleda

Izgleda da ne postoje dokazi na osnovu kojih bi profesor Radovanović priznao da je pogrešio, jer je uvek u pravu.


Akademik Radoje Čolović

Kad bi profesor Aleksandar Kostić vaskrsnuo iz mrtvih i kazao „kolega Radovanoviću, ja sam umislio da me je Kosta Todorović dva puta otpustio sa Medicinskog fakulteta” (MF), verujem da bi mu on odgovorio: „Profesore, grešite. Ja znam da je to tačno i da ste zato sve vreme bolovali neprebolni bol”. Istina, pred dokazima, on sve više relativizuje Todorovićev „zločin” pa je od (neumesnog) pitanja „kako je tako nisko mogao da padne?” evoluirao do toga da se Todorovićev potpis nekako „našao na dva dokumenta povezana sa otpuštanjem Aleksandra Kostića 1942. i 1952. godine”, pa je, čak štaviše, počeo i da ga „hvali”. Neka kolega razmisli koliko mu je umesna ona priča sa romskom decom, gnjidama i ravnim tabanima.

Izgleda da ne postoje dokazi na osnovu kojih bi profesor Radovanović priznao da je pogrešio, jer je uvek u pravu!

Kad bih se našao u ulozi običnog čitaoca „Politike”, ipak bih se zapitao zašto je Aleksandar Kostić zbog Koste Todorovića „bolovao neprebolan bol”. Sasvim nevoljno ću pokušati da dam svoje objašnjenje, koje ne mora biti i tačno. Poznato je da neki ljudi za neostvareno uvek krive drugog, nikad sebe. Vremenom oni u tuđu „krivicu” iskreno veruju. Tako nešto se možda moglo dogoditi sa profesorom Kostićem? Možda je Kosta Todorović zaista i „kriv” za Kostićevo doživotno „bolovanje”?

Kao sekretar Odeljenja medicinskih nauka Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), Kosta Todorović je bez sumnje imao odlučujući uticaj ko će od lekara u nju biti izabran. Najmanje uz njegovu saglasnost, u SANU su izabrani npr. profesori Vojislav Arnovljević i Dušan Borić, koji su posle stvarnog (a ne izmišljenog!) uklanjanja sa MF  zbog „društvene nepodobnosti” brzo dobili „satisfakciju” izborom u SANU, što je bio prst u oko komunističkim vlastima, za šta je trebala (Todorovićeva) hrabrost.

Njega (Kostića) nije ni predložio. Uveren da to zaslužuje, a pritom još nije potpisao „Apel” kao npr. Borić, mogao je verovati da je za to kriv Todorović koji ga „mrzi”, pa je možda postepeno izgradio priču o „otpustima” sa MF. Dakle, sklon sam verovati da je razlog za njegov „neprebolni bol” bio neizbor u SANU, za šta je Kosta Todorović verovatno i bio „kriv”, jer je možda verovao da Aleksandar Kostić kao „promotor seksologije i pornografije”, čovek sklon vulgarnostima seksualne prirode (o kojima su kružile i anegdote) nije zasluživao da bude član SANU.

Za neostvarenu „akademijsku” karijeru Aleksandra Kostića „fatalna” je bila knjiga „Polni život čoveka”. Ako je nije plagirao, kako su ga optuživali, on je nesumnjivo prerano počeo da promoviše „seksualnu revoluciju”, i kako su ga optuživali za  „pornografiju”.

Revolucije, pa i „seksualna”, uspevaju tek kad uslovi u društvu budu „zreli”. Da za takve stvari srpsko društvo vrlo sporo „sazreva” govori i to što stotine, ako ne i hiljade odlično opremljenih i obučenih specijalaca nisu mogle da spreče nasilje i rušenja po ulicama Beograda tokom prvih nekoliko „parada ponosa” koja su se desila više od nekoliko decenija nakon što su, „seksualna” i „eldžibiti” revolucija na Zapadu bile izvedene.

Lepo je što je profesor Radovanović zabrinut za budućnost Srpskog lekarskog društva (SLD) u koje je „uložio deo sebe” pa strahuje da će „navlačenjem koprene preko vremena sadašnjeg ovo nekad časno udruženje (sada je valjda nečasno ‒ R. Č.) dovesti sebe do irelevantnosti”. Podrazumeva se da će ga upravo moja malenkost do toga dovesti. Ne sporim da je kolega Radovanović za rad u SLD-u zaslužio povelju, ali bez lažne skromnosti tvrdim da sam uradio neuporedivo više nego on.

Neobavešteni bi mogli doći na pomisao da sam ja „tajni” agent SNS vlasti, ubačen u SLD da ga pasiviziram kako im ne bi smetalo. Srećom ima više hiljada živih svedoka da to nije istina. SLD ima isuviše bolna iskustva sa mešanjem politike u njegov rad. Jedno se desilo 2000. godine kad ga je „krizni štab” sastavljen od razbojnika u belim mantilima, članova tadašnjeg „Sindikata lekara i farmaceuta” i članova iz vrha SPO, metodama svojstvenim samo drumskim razbojnicima bio „osvojio”. O nekim drugim postupcima „demokrata” prema SLD-u za kojima neki žale (SLD nema nijedan razlog da to čini!) nema prostora da pišem.

Nasuprot kolegi Radovanoviću, čvrsto verujem da bi mešanje u politiku, za SLD bio put u propast. Zato sam svojevremeno izričito tražio da se u Statut SLD-a unese eksplicitna odredba da niko ko je član bilo koje političke stranke ne može biti izabran za predsednika, ali su pravnici to odbili jer „nije po Ustavu”. Pošto nismo načinili nikakvo zlodelo prema narodu i državi, verujem da je odbijanje strankama da se mešaju u rad SLD-a jedini razlog što nas sve „demokratske vlasti” od 2000. godine ignorišu.

Mi isključivo o „svom ruhu i o svome kruhu” 149 godina odano služimo narodu i državi, i to nam daje snagu da uprkos tome nastavimo dalje.

Profesor Radovanović nam zamera što ne demantujemo gluposti koje lansira izvesni dr sc, profesor, akademik A. R. SLD je poslednje na ovom svetu koje bi moglo da se okrivi što je došlo vreme da svako nekažnjeno može da priča šta mu padne na pamet. Nažalost, ni profesor Radovanović nije daleko od toga, što je pokazao i neosnovanim optužbama na račun profesora Todorovića. SLD je ozbiljno društvo, i nama koji njime ne rukovodimo, već mu služimo, ne pada na pamet da se bavimo demantovanjem gluposti koje pojedinci iznose u opskurnim medijima.

Na početku epidemije pozvali smo građane na pridržavanje protivepidemijskih mera, a nedavno smo pre drugih uputili javni poziv na masovni odaziv na vakcinaciju, kao jedinom načinu da se epidemija stavi pod kontroluŠto se tiče „pretnje” da će „lekari ujedinjeni protiv kovida” osnovati svoje udruženje, mogu kazati da pored SLD-a već postoje desetine raznih lekarskih udruženja, i da se SLD ne boji konkurencije.

Ceneći brigu kolege Radovanovića za sudbinu SLD-a, nudim mu da dođe na prvu sednicu predsedništva koja bude mogla da se održi uživo, i dobiće dovoljno vremena da obrazloži zahtev za moju smenu i da se kao spasilac ponudi da me zameni.

(Izvor Politika)

O autoru

administrator

Ostavite komentar