ARGUSOV POGLED

„ZLOČIN I KAZNA”, TREĆI PUT

172 pregleda

Umesto samokritike što je olako poverovao navodima Vojkana Kostića, profesor Zoran Radovanović ostaje da je Aleksandra Kostića dva puta (1942. i 1952) sa Medicinskog fakulteta (MF) „otpustio” Kosta Todorović. Verujem da lično nije imao ništa protiv Todorovića, ali su mu „podaci” iz „izvora” dobrodošli da podupre ciljeve članka.


Akademik Radoje Čolović

U pismu meni, koje je preko Srpskog lekarskog društva (SLD) poslao i na najmanje tridesetak adresa, on Todoroviću priznaje „olakšavajuće” okolnosti tipa  „nije mogao da postupi drukčije”, pošto su „bila vremena kada se gubila glava”, i „da bi i mi  verovatno reagovali na isti način da smo se našli u takvim situacijama”. Ne izvinjava se ni „manjini” od 80 odsto  nastavnika MF koji su odbili da potpišu „Apel srpskom narodu”. Tekst u „Politici” je pokušaj da se pažnja skrene na politički teren.

  1. Pošto Zoran Radovanović izgleda slabo stoji sa istorijom MF, neophodna su pojašnjenja. Velibor Jonić, ministar prosvete u vladi M. Nedića, jedan od ideologa Ljotićevog „Zbora” u cilju „reforme Univerziteta” 16. 10. 1941. doneo je „Osnovnu uredbu o Univerzitetu” čijim se 35. članom „stavljaju na raspolaganje Ministru prosvete svi dosadašnji nastavnici” i sve ostalo osoblje univerziteta, a stariji od 65 godina penzionišu. Cilj „Uredbe” bio je da se posle „stavljanja na raspolaganje” preko konkursa univerzitet očisti od politički, i po kriterijuma „Zbora” „moralno” nepodobnih nastavnika.  Jonić je zatim doneo „Opštu uredbu o Univerzitetu” na osnovu koje je imala da se izvrši „reorganizacija” univerziteta, pa i MF. Konkursi za prijem sveg osoblja, pa i profesora, raspisivani su do marta 1942. Procedura izbora bila je precizno propisana. Savet  MF-a, koji su činili svi  nastavnici a predsedavao je dekan, određivao je dva referenta za profesore, a po jednog za docente. Referati su razmatrani, usvajani ili odbijani na sednici Saveta MF kome su prisustvovali svi nastavnici, uključujući i kandidata. Predlog za izbor je slat ministru, koji je po „Uredbi” imao neprikosnoveno pravo da predlog prihvati ili odbije.
  1. Aleksandar Kostić se javio na konkurs za redovnog profesora histologije i embriologije. Bilo je jasno da će on biti „složen slučaj” jer je zbog optužbi za plagijat i suđenja za pornografiju, bio „opšte poznata ličnost”. Verujem da se niko nije utrkivao da bude referent, pa je referent morao biti dekan Milovan Milovanović. U kasi Instituta za sudsku medicinu nađen je (pripremljen a još nepotpisani) referat pisan 17. jula 1942. u kome se izdašno hvale stručne, pedagoške i naučne kvalifikacije Aleksandra Kostića, ali se kaže i da se on bavio „objavljivanjem popularnih knjiga i članaka u dnevnoj štampi, uglavnom  iz oblasti seksologije” koji su „bili takve prirode da su mu zbog toga činjeni prigovori kao da su pornografske i štetne za javni moral”, da se „zbog toga izrodio i jedan proces pred Okružnim sudom”, što je „išlo na uštrb ugleda ne samo g. prof. Kostića nego i Medicinskog fakulteta”. Kaže se i da je „u poslednje vreme g. prof. A. Kostić stvarao klike u Savetu MF, koje su bile od nesumnjive štete po rad i ugled MF i Univerziteta” (verovatno koje su se protivile Jonićevoj „reformi Univerziteta”?). Kostiću naklonjen referent nije ni pomenuo optužbe za plagijat, dalje piše da, „ako bi se g. prof. A. Kostić obavezao da se ubuduće neće više baviti objavljivanjem popularnih članaka i publikacija ovakve vrste, osobito iz seksologije, i da od sada neće više obrazovati klike na Medicinskom fakultetu, onda bi mogao biti predložen za redovnog profesora”. Verujem da je drugi referent K. Todorović pisao u sličnom tonu i u dogovoru sa Milovanovićem. Nije teško zamisliti kako je izgledala sednica Saveta MF na kojoj je moglo biti najviše 52 nastavnika uključujući i A. Kostića (od 57 nastavnika, tri su penzionisana, Simo Milošević je otišao u partizane, a Niko Miljanić u Banjane). Verujem da su svi ubeđivali Kostića da prihvati oba uslova. Kako je on to odbijao, ni Milovanović (koga su Kostići takođe optuživali!), ni Todorović, već isključivo Savet MF nije mogao doneti odluku da ga Joniću predloži za izbor, pogotovu što su i svi ostali članovi Saveta morali ići na isti takav „konkurs”. Sednicom Saveta predsedavao  je i njegove odluke potpisivao dekan. Da ga je Savet MF-a kojim slučajem i predložio, Jonić ne bi odobrio „predlog” za izbor nekog ko se otvoreno protivi njegovoj „reformi” a koji pritom „promoviše pornografiju” koju su „Zboraši” držali za najveći porok. Jonić se 1942. „oslobodio” 203 „nepodobna” nastavnika univerziteta.
  1. Kolega Radovanović i dalje tvrdi da sa navodnim Todorovićevim „otpustom” Aleksandra Kostića „1952. ništa nije sporno”. Da li je sporno neka čitaoci na sajtu SLD-a vide ko je rešenje o penzionisanju Kostića doneo, i šta u njemu piše.

 

  1. Političke komentare profesora Radovanovića neću komentarisati jer oni nisu bili predmet moje reakcije. Ja sam pisao „Izveštaj o radu” za 2020. koji je poslat svim članovima SLD-a (dve nedelje pre njegovog članka) u kome stoji: „Izvršni odbor SLD-a se nije mešao u nesporazume na liniji, Krizni štab, Lekari ujedinjeni protiv kovida i Sindikat lekara i farmaceuta. U svima njima nalaze se naši članovi, i mi verujemo da svi rade u najboljoj nameri, ali da svako od njih drugačije gleda na pojedine metode suzbijanja epidemije, te da tako niko zbog svojih stavova ne bi smeo imati bilo kakve posledice”.Ja nisam direktor SLD-a, već samo volonter predsednik SLD-a, i kao takav ne smem da se stavljam na stranu bilo koje „struje”. Kao pojedinac kažem da sve smene rukovodećih lekara u zdravstvenim ustanovama treba odmah povući. Smenjivači nisu svesni da su svojim potezima naneli štetu i sebi i vlastima kojima su hteli pokazati svoju odanost, a da su time kritičarima, pa i profesoru Radovanoviću, dali ubojitu municiju. Ali to nije moj problem.

(Izvor Politika)

O autoru

administrator

Ostavite komentar