Prema novoj studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu Biology Letters, „uloga akustične stimulacije u potpomaganju oporavka ekosistema i održivih prehrambenih sistema ostaje nedovoljno istražena”.
Izlaganje biljaka monotonom zvuku podstiče aktivnost gljivica koje, pak, pospešuju rast biljaka, pokazalo je novo objavljeno istraživanje, a to otkriće upućuje na mogućnost da puštanje određene vrste muzike moglo biti korisno za brži porast usjva i za bujnije vrtove. „Možemo li uticati na zajednice mikroba u tlu ili biljaka u celini? Možemo li ubrzati proces obnove zemljišta stimulišući Zemlju prirodnim zvucima? Kakav bi uticaj mogao imati na faunu u tla? Brojna su važna pitanja što nas zaokupljaju i na kojima radimo”, izjavio je glavni autor studije Džejk Robinson sa Sveučilišta Flinders iz australijskog grada Adelejd.
Može li puštanje Mocartove muzike pospešiti rast biljaka? To je već dugo predmet naučnih rasprava. Američka TV emisija MythBusters pretpostavku je i testirala, otkrivši da su biljke izložene death metal i klasičnoj muzici napredovale malo bolje od onih koje nisu bile izložene muzici, ali ti su rezultati odbačeni kao neuverljivi. No, s obzirom da je danas biljni svet suočen s nizom izazova i nedaća za koje su odgovorni ljudi, poput erozije tla, krčenja šuma, onečišćenja i sve veće opasnosti od izumiranja određenih vrsta, znanstvenici strahuju da je budućnost svetske bioraznolikosti i useva ugrožena.
Prema novoj studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu Biology Letters, „uloga akustične stimulacije u potpomaganju oporavka ekosistema i održivih prehrambenih sistema ostaje nedovoljno istražena”. Na temelju prethodnog naučnog rada u sklopu kojeg je bakterija E. coli bila izložena zvučnim talasima, tim australijskih istraživača odlučio je da proceni učinak zvuka na stopu rasta i proizvodnju spora gljivice Trichoderma harzianum.
Ta gljivica se često koristi pri organskom uzgoju zbog sposobnosti da zaštiti biljke od patogena, da poboljša količinu hranjivih tvari u tlu i pospješi njihov rast. Stoga su izradili male zvučne kabine u koje su smestili petrijeve posude pune gljivica.
Umesto pop hitova puštali su im Tinnitus Flosser Masker na 8 kiloherca, sredstvo za prikrivanje ambijentalne buke. To je zvuk s jednog od mnogih video-zapisa o belom šumu sa YouTube-a, kombinaciji različitih zvukova na raznim frekvencijama koje ljudsko uho može čuti, čija je svrha ublažiti to zujanje ili pomoći bebama da zaspu. „Zamislite da između kanala čujete zvuk starinskog radija. Odabrali smo ovakve monotone zvuke iz kontrolisanih, eksperimentalnih razloga, ali možda je bolja raznolikija ili prirodnija zvučna kulisa”, objasnio je za AFP Robinson.
Petrijeve posude su ispuštale ovaj zvuk pola sata dnevno na jačini od 80 decibela. Nakon pet dana ustanovljeno je da su i rast i stvaranje spora bili veći među gljivicama kojima je puštan zvuk u poređenju sa onima koje su rasle u tišini. Mada daleko od konačnog rešenja, istraživači su izneli potencijalne razloge za to. Pojasnili su da bi se akustični talas mogao pretvoriti u električni naboj koji stimuliše gljivice pod onim što je poznato kao piezoelektrični učinak. To je pojava nastanka električnog naboja (a time i električnog napona) na površini posebno odrezanog kristala, koji je elastično deformisan spoljnom silom.
Druga pretpostavka odnosi se na sićušne receptore na membranama gljivica koji se nazivaju mehanoreceptori. Oni se mogu uporediti s hiljadama mehanoreceptora na ljudskoj koži koji igraju važnu ulogu u čulu dodira, što uključuje reakciju na pritisak ili vibracije. „Pretpostavljamo da zvučni talasi stimulišu te mehanoreceptore u gljivicama, koji potom pokreću kaskadu biohemijskih događaja, a oni dovode do uključivanja ili isključivanja gena, primerice vrsta gena odgovornih za rast. Naše preliminarno istraživanje upućuje na to da gljivice reaguju na zvuk, ali još ne znamo koristi li to i biljkama. Dakle, to je naš sledeći korak u istraživanju”, zaključio je Džejk Robinson.
(Ilustraciju izradila veštačka inteligencija)
(Indeks)
