Izdavačka kuća Akademska knjiga iz Novog Sada nastavila je sa objavljivanjem dela velikih svetskih naučnika. Upravo se pojavila knjiga čuvenog italijanskog fizičara Gvida Tonelija Materija. Ta divna iluzija. Profesor Gvido Toneli je naučnik svetskog ugleda, bio je jedan od vodećih eksperimentalnih fizičara koji su koordinisali i vodili CMS tim u CERN-u (Ženeva), što je eksperimentalno otkrio postojanje Higsovog bozona. Redovni je profesor na Univerzitetu u Pizi. U svojoj najnovijoj knjizi Materija profesor Toneli postavlja pitanja: od čega smo sazdan, šta je vreme i kako je nastao naš univerzum – kojima je posvetio godine studija i istraživanja.
Kada je Demokrit rekao da smo napravljeni od atoma, gotovo nije bilo savremenika koji mu je poverovao. Trebalo je dočekati Galileja i Njutna, pa onda sačekati još četiri stotine godina da bismo doprli do elementarnih čestica, otkrivši pritom da svet oko nas ima zaista neobične odlike, zajedničke najudaljenijim zvezdama i poljskom cveću, jednoj supernovi i nama, ljudskim bićima. Svojstva materije koja danas uzimamo zdravo za gotovo u suštini su prilično neravan vrh evolucionog ledenog brega koji se taloži već skoro četrnaest milijardi godina.
U svom stilu veoma jasno, Gvido Toneli objašnjava na koji način se elementarne čestice vezuju da formiraju bizarne oblike korelisanih kvantnih stanja, praiskonske kvarkovske i gluonske supe ili masivne neutronske zvezde, krećući se po rubovima nauke na kojima pouzdana čvrstina materije postaje tek komotna iluzija. Neočekivani put u svet moderne fizike koji će nas navesti da univerzum, čak i nas same, sagledamo drugačijim očima. Veliki deo knjige posvećen je Higsovom bozonu.
Na pitanje novinarke Kamile Ijan: „Šta bi bili univerzum, priroda i mi sami bez Higsovog bozona”? profesor Toneli odgovara: „To otkriće je zatvorilo jedno naučno pitanje otvoreno više od 2.500 godina, još od vremena prvih grčkih predsokratovaca. Shvatili smo zašto elementarni sastojci materije, kvarkovi i leptoni, savremeni atomi koje je pretpostavio Demokrit iz Abdere, imaju toliko različite mase. Tu razliku proizvodi Higsov bozon, čestica odgovorna za nevidljivo polje koje ispunjava ceo univerzum. Zahvaljujući tom mehanizmu mogli su da se formiraju prvi protoni, ogromni oblaci vodonika iz kojih su nastale prve zvezde, galaksije i planetarni sistemi, sve do nas. Da se Higsovo polje nije smestilo u naš univerzum, stoti deo milijarditog dela sekunde nakon Velikog praska, sve ono što danas poznajemo kao materijalni svet, uključujući nas same, ne bi bilo moguće. Univerzum bi možda mogao da nastavi da se širi, ali bi bio beskoristan i krajnje nezanimljiv: ogromna prašina elementarnih čestica bez mase, nesposobnih da se međusobno povežu”.
Čuvenu frazu iz Knjige postanja: „Prah si bio, u prah ćeš se pretvoriti” profesor Toneli objašnjava rečenicama: „Užasna osuda na smrt i patnju možda će nam delovati manje gorko ako se podsetimo da, istina, jesmo prah – no, tačnije rečeno, mi smo zvezdana prašina. Duboko smo ujedinjeni sa najsjajnijim telima na nebu posutom zvezdama”,
