Duboko ispod naših nogu, na granici između Zemljinog plašta i jezgra, nalaze se dve goleme strukture koje decenijama zbunjuju naučnike i prkose prevladavajućim teorijama o nastanku naše planete. Nova studija, objavljena u časopisu Nature Geoscience, nudi provokativno objašnjenje – njihovo formiranje moglo bi biti usko povezano sa evolucijom života na Zemlji, piše Futurism. Reč je o naslagama vrućih stena veličine kontinenata koje se nalaze gotovo 3.000 kilometara ispod površine. Jedna ispod Afrike, a druga ispod Tihog okeana. Otkrivene su praćenjem seizmičkih talasa, koji su ukazali na značajne razlike u sastavu okolnih stena
Tim istraživača predvođen geodinamičarem Jošinori Mijazakijem sa Univerziteta Ratgers smatra da ove strukture nisu slučajnost „To nisu nasumične neobičnosti” rekao je. „One su otisci prstiju najranije povesti Zemlje. Ako možemo razumeti zašto postoje, možemo razumeti kako je naša planeta nastala i zašto je postala nastanjiva.” Trenutne teorije pretpostavljaju da je rana Zemlja pre više milijardi godina formirala svoj plašt iz ogromnog okeana magme. Vremenom se gušći materijal odvajao od ređeg, slično kao što se „smrznuti sok odvaja na slatki koncentrat i vodeni led”, stoji u saopštenju. Međutim, dokaze za tu teoriju bilo je teže pronaći nego što se očekivalo. Umesto pravilnih slojeva, seizmička očitanja otkrila su nepravilne nakupine koje usporavaju seizmičke valove. „Ta kontradikcija bila je polazna takča”, objasnio je Mijazaki. „Ako krenemo od magmatskog okeana i napravimo proračune, ne dobijamo ono što vidimo u Zemljinom plaštu danas. Nešto je nedostajalo.”
On i saradnici modelirali su uslove koji su postojali pre više milijardi godina. Otkrili su da je sporo curenje silicijuma i magnezijuma iz Zemljinog jezgra moglo kontaminirati okean magme na dnu plašte, sprečavajući njegovo ravnomerno skrućivanje i rezultirajući današnjim grudvastim sastavom. „Ono što smo predložili jeste da bi to moglo dolaziti od materijala koji curi iz jezgra”, dodao je Mijazaki. „Ako dodate komponentu jezgra, to bi moglo objasniti ono što sada vidimo.” Ovaj proces možda je omogućio Zemlji da se dovoljno ohladi, što je podstaklo vulkansku aktivnost i naposletku uticalo na formiranje atmosfere. To bi takođe moglo objasniti zašto su druge planete, poput Venere i Marsa, postale svetovi u kojima ne može nastati život kakav poznajemo, dok je Zemlja procvetala.
„Zemlja ima vodu, život i relativno stabilnu atmosferu”, objasnio je Mijazaki. „Venerina atmosfera je 100 puta gušća od Zemljine, a Mars ima vrlo tanku atmosferu. Ne razumemo u potpunosti zašto je to tako. Ali ono što se događa unutar planete, odnosno kako se hladi, kako se razvijaju njeni slojevi, moglo bi biti veliki deo odgovora. Zasad je ovo tek početak teorije koja bi nam, uprkos tome što ima vrlo malo tragova, mogla dati više sigurnosti o tome kako se Zemlja razvijala i zašto je tako posebna.”
(Ilustracija Phys.org)
(Indeks)
