Porast ugljen-dioksida (CO2) u Zemljinoj atmosferi merljiv je i u krvi ljudi, pokazalo je novo istraživanje. Naučnici su, analizirajući zdravstvene podatke prikupljane tokom 20 godina na području SAD, uočili promene u hemijskom sastavu koje su u skladu s povećanom izlaganju ovog gasa, piše Science Alert. One zasad nisu opasne, no ako se trend nastavi, modeli pokazuju da se pojedine vrednosti u hemijskom sastavu mogle približiti granicama zdravog raspona oko 2076. godine. „Svedoci smo postupne promene krvi koja odražava porast atmosferskog ugljen-dioksida, glavnog pokretača klimatskih promena”, rekao je respiratorni fiziolog Alegzander Lakomb sa Univerziteta Karten u Australiji. „Ako se trendovi nastave, naši modeli pokazuju da bi prosečni iznosi bikarbonata mogle dosegnuti gornju granicu prihvaćenog zdravog raspona za 50 godina. Količine kalcijuma i fosfora takođe bi mogle pasti na donju granicu zdravog raspona kasnije u toku ovog stoleća.”
Fosilni zapisi pokazuju da su nivoi atmosferskog CO2 na Zemlji bili relativno stabilni najmanje 150.000 godina istorije Homo sapiens-a, krećući se između 280 i 300 čestica na milion (ppm). Međutim, poslednjih deseleća zabeležen je dramatičan porast, sa otprilike 369 ppm u 2000. na oko 420. U ljudskoj krvi navedeni gas se pretvara u bikarbonat, i to jedinjenje u normalnim koncentracijama je korisno jer pomaže telu u održavanju zdrave pH vrednosti. Larkomb i penzionisani kolega geonaučnik Fil Birvirt sa Australijskog nacionalnog univerziteta pretpostavili su da bi upravo bikarbonat mogao služiti kao pokazatelj količine ugljen-dioksida u atmosferi.
Da bi to proverili, analizirali su podatke američkog Nacionalnog istraživanja zdravlja i ishrane (NHANES), u sklopu kojeg su prikupljani uzorci krvi od približno 7.000 Amerikanaca svake dve godine od 1999. do 2020. Rezultati su potvrdili njihova očekivanja: prosečna koncentracija bikarbonata u krvi porasla je sa 23,8 na 25,3 miliekvivalenata po litri, što je povećanje od oko 7 posto. Istraživači napominju da to prati porast rečenog atmosferskog gasa u istom razdoblju. Istovremeno, iznosi kalcijuma i fosfora pokazali su suprotan trend – kalcijum je opao za 2, a fosfor za 7 posto.
Ove promene mogu se objasniti činjenicom da otapanje ugljen-dioksida u krvotoku menja acidobaznu ravnotežu tela. Da bi održalipH vrednost krvi unutar uskog, zdravog raspona, bubrezi zadržavaju bikarbonat, molekul koji pomaže neutralisanje viška kiselosti. Kosti takođe mogu ublažiti kiselost otpuštanjem minerala poput kalcijuma i fosfora. Zasad su ove promene male i unutar granica koje telo može tolerisati. Ipak, istovremeni porast navedenog gasa i bikarbonata je uočljiv. Ako su istraživači u pravu, s vremenom bismo mogli svedočiti fiziološkim promenama na cele populacije. „Zapravo mislim da je ovo što vidimo posledica toga što naša tela ne uspevaju da se prilagode. Čini se da smo prilagođeni na raspon ovog gasa u vazduhu koji je sada verovatno premašen”, kaže Birvirt.
„Normalan raspon održava osetljivu ravnotežu između količine gasa u vazduhu, pH vrednosti naše krvi, brzine disanja i količine bikarbonata. Budući da je količina ugljen-dioksida u vazduhu sada viša nego što je čovečanstvo ikada iskusilo, čini se da se on gomila u našim telima. Moguće je da se nikada nećemo prilagoditi, zbog čega je ključno ograničiti atmosferske iznose.”
(Ilutracija EPA)
(Indeks)
