Astronomi su otkrili veoma bledu galaksiju koja je gotovo nevidljiva, a otkriće bi moglo pomoći u boljem razumevanju tamne tvari, jednog od najzagonetnijih sastojaka svemira, piše CNN. Pomoću svemirskog teleskopa Hibble identifikovali su nebesko telo nazvano Candidate Dark Galaxy-2 (CDG-2) za koje procenjuju da se sastoji od najmanje 99,9 posto tamne materije. Ako dodatna posmatranja potvrde nalaz, to bi mogla postati jedna od galaksija s najvećim udelom tamne tvari ikad otkrivenih. Tamna materija čini oko pet puta više mase u svemiru od obične tvari, od koje su sastavljene zvezde, planete i sve što vidimo, ali je nevidljiva i nikad nije neposredno opažena. Naučnici njeno postojanje zaključuju na temelju gravitacionih učinaka na vidljivu materiju jer upravo ona, prema današnjim teorijama, drži svemir na okupu. Većina galaksija, uključujući Mlečni put, sadrži veliki udeo tamne tvari. No u nekim slučajevima srazmera između tamne i obične materije postane toliko izražena da galaksiji ostane vrlo malo zvezda, zbog čega izgleda izuzetno bledo. Astronomi ih nazivaju galaksijama niskog površinskog sjaja.
Novootkrivena je udaljena oko 300 miliona svetlosnih godina od Zemlje, a toliko je bogata tamnom tvari da bi mogla pripadati hipotetskom podskupu takvih galaksija koje sadrže vrlo malo ili uopšte nemaju zvezde, takozvanim tamnim galaksijama. „Galaksije niske površinske svetlosti vrlo su blede, a i dalje emituju nešto svetlosti. Tamna galaksija je ekstreman slučaj, u kojem praktično nema nikakve slabe svetlosti ili strukture kakvu očekujemo od tipične galaksije”, rekao je Daji Li sa Univerziteta u Torontu, glavni autor studije objavljene u časopisu The Astrophysical Journal Letters. On je pojasnio da ne postoji stroga definicija tamnih galaksija, iako njihovo postojanje predviđaju teorije o tamnoj materiji i kosmološke simulacije. CDG-2, kaže dotični naučnik, tehnički je gotovo tamna galaksija, ali pomiče granicu ka telima koja su još slabijeg sjaja nego što se smatralo.
Da bi novu proučili, astronomi su koristili podatke sa pomenutog teleskopa, svemirske misije Euclid Evropske svemirske agencije i teleskopa Subaru na Havajima. Ključnu ulogu imalo je traženje kuglastih skupova – gustih, sfernih gomila vrlo starih zvezda. Oni ostaju svetli čak i kada je galaksija oko njih vrlo bleda, a ranija istraživanja pokazala su vezu između njihovog postojanja i tamne materije u galaksijama. U slučaju novoopažene su uočili četiri kuglasta skupa u jatu galaksija Persej, jednom od najmasivnijih u svemiru. Oko njih su primetili slab sjaj koji upućuje na postojanje galaksije. Budući da navedena ima vrlo malo zvezda, naučnici zaključuju da masu potrebnu za održavanje kuglastih skupova na okupu osigurava tamna tvar. Li objašnjava da su veće okolne galaksije verovatno rano oduzele ovoj vodonik potreban za stvaranje novih zvezda: „Materijala za stvaranje zvezda više nije bilo, pa su ostali gotovo samo halo tamne tvari i četiri kuglasta skupa”. Ova galaksija ima tek 0,005 posto sjaja Mlečnog puta. Dok je ukupni sjaj naše oko 20 milijardi puta veći od Sunca, ona svetli oko šest miliina puta jače.
Nil Delal iz Perimeter instituta za teorijsku fiziku u Kanadi, koji nije učestvovao u istraživanju, ističe da su takve galaksije važne jer omogućuju gotovo čist uvid u ponašanje tamne materije. U velikim galaksijama s mnogo zvezda i gasa teško je razlučiti uticaj obične tvari od uticaja tamne. U izuzetno bledim poput ove takvih smetnji gotovo da nema, pa se svojstva tamne materijemogu proučavati preciznije. Robert Minčin iz Nacionalne radio-astronomske opservatorije u SAD naglašava da je zanimljiv i sam način otkrića traženjem kuglastih skupova, umesto vodonika radio-teleskopima, što je dosad bio uobičajen pristup. Takva metoda mogla bi uočiti i druge vrlo tamne galaksije u budućnosti. Za konačnu potvrdu da je to doista tamna galaksija potrebno je precizno izmeriti količinu tamne tvari, što je zbog velike udaljenosti veoma zahtevno. Istraživači smatraju da bi u tome mogao pomoći svemirski teleskop James Webb.
(Ilustracija NASA)
(Indeks)
