Naučnici sa univerziteta Pensilvanija i Mičigen napravili su robota manjeg od milimetra, opremljenog vlastitim računarom, motorom i senzorima. Iako su nanomašine kakve poznajemo iz naučne fantastike još daleka budućnost, ovaj mikrorobot, manji od zrna soli, predstavlja revolucionaran korak ka tom cilju, piše Futurism. Decenijama je istraživačima izmicala mogućnost izrade mikroskopskog robota koji se može samostalno kretati, osećati svoju okolinu i donositi odluke. Dosadašnji pokušaji uglavnom su se oslanjali na spoljnu kontrolu, što je spravama ograničavalo obradu informacija i interakciju sa okolinom.
No, novi robot, opisan u časopisu Science Robotics, predstavlja prekretnicu. „To je prvi sićušni robot sposoban osećati, misliti i delovati”, izjavio je koautor studije Mark Miskin, docent elektrotehnike i sistemskog inženjerstva na Univerzitetu Pensilvanija. Izum bi mogao postati uzorak za razvoj mikroskopskih robota koji će se kretati u ljudskom telu i obavljati medicinske zadatke, poput popravke tkiva ili ciljane dostave lekova na teško dostupna mesta. Posedovanje robota na mikronskoj skali, odnosno milionitom delu metra, omogućilo bi pristup najmanjim jedinicama naše biologije. „Svako živo biće je u osnovi divovski kompozit od 100-mikronskih robota, i ako razmislite prilično je duboko to što je priroda izdvojila ovu jednu veličinu kao način na koji je želela organizovati život”, rekao je Miskin. Mada je uređaj još u eksperimentalnoj fazi, koautor Dejvid Blau sa Univetzoteta Mičigen jeste optimista: „Ne bi me iznenadilo da za 10 godina imamo stvarne primene za ovu vrstu robota”.
Vizuelno, robot podseća na mikročip, a izrađen je od sličnih materijala – silicijuma, platine i titana. Zaštićen je slojem stakla da funkcioniše u tečnostima. Za napajanje koristi solarne ćelije koje pokreću njegov ugrađeni računar i pogonski sistem. Kreće se plivanjem, koristeći par elektroda za stvaranje protoka u molekulima vode koji ga okružuju. Računar je znatno sporiji od modernog prenosivog, ali dovoljno snažn da reaguje na promene u okolini, poput temperature.
„Na ovoj stepenici veličina robota i snaga uporedivi su s mnogim jednoćelijskim mikroorganizmima”, napisali su naučnici u studiji. Ključna odlika robota je mogućnost komunikacije s ljudskim operaterima. „Možemo slati poruke govoreći mu šta želimo da učini”, objasnio je Miskin, „a on slati poruke natrag da nam javi šta je video i uradio.” Sledeći veliki izazov jeste uspostavljanje komunikacije između samih mikrorobota. „Dakle, sledeći sveti gral je zaista da oni komuniciraju jedni s drugima”, zaključio je Blau.
(Ilustracija Sgutterstock)
(Indeks)
