Prethodna istraživanja ukazivala su na to da je površina Meseca previše surova da mikroorganizmi mogu preživeti. Konkretno, studija iz 2019. godine pokazala je da su ultraljubičasto zračenje i toplota sunca najveće prepreke za opstanak. Međutim, nije uzeta u obzir zaštita koju bi na Mesecu mogli pružiti brežuljci i doline. To bi moglo biti posebno važno na polovima, gđe se sunce nikada ne penje visoko, zbog čega postoje područja trajno u seni i u kojima se može nalaziti led, a možda i nešto više. U novoj proučavanju istraživači su analizirali tri vrste bakterija i dve vrste gljivica. Sve se uobičajeno mogu pronaći tokom svemirskih misija s ljudskom posadom, pa i mikroorganizmi za koje je u ranijim istraživanjima utvrđeno da su posebno otporni na surove uslove u svemiru. Prethodna istraživanja pokazala su da su ti oblici života otporni na vakuum, hladnoću i čestice visoke energije.
Naučnici su uporedili prethodno prikupljene podatke o sposobnosti pomenutih mikroorganizama da prežive s mapama Meseca na kojima su zabeležena očitavanja ultraljubičastog zračenja i temperature na površini. Utvrdili su da oba mesečeva pola verovatno imaju područja u kojima bi mikroorganizmi mogli preživeti, iako u stanju obustavljene aktivnosti poznatom kao kriptobioza, u kojem se ne bi mogli kretati, niti rasti sve dok se ne pojave povoljniji uslovi. „Čak i otisak čizme ili trag točka rovera mogu stvoriti područje pogodno za život”, rekao je za Space.com koautor studije Prabal Saksena, planetarni naučnik u Nasinom Centru za svemirske letove Godard. Planirano je da misija Artemis III bude prva u kojoj će ljudi istraživati južni pol Meseca.
„Naša otkrića pokazuju da moramo biti pažljiviji u vezi s materijalima koje bismo mogli nenamerno ponijeti sa sobom dok izučavamo svemir, a i u vezi s uticajem koji bismo mogli imati”, dodala je koautorka studije Heder Grejem, organska geohemičarka u Centru za svemirske letove Godard. Osim mogućnosti da misije na Mesec donesu mikroorganizme, naučnici su dodali da je moguće i da su drevni kosmički udari izbacili sa Zemlje stene koje su sadržale mikroorganizme, a potom su završile na Mesecu.
„Mesec bi mogao biti poput zamrzivača koji čuva zaista zanimljive delove dokaza o prošlosti Zemlje ako dospeli na polove”, podsetio je Saksena. „Imamo sjajnu priliku da razmislimo o granicama života i o tome koliko je on otporan čak i u neverovatno ekstremnim okruženjima. Mesec je zaista raznoliko i zanimljivo nebesko telo, a njegovi polovi su jedinstvena područja zbog načina na koji mogu zarobiti isparljive materijale poput vode, a i zsposobnosti da zarobe život”. Naučnici su detalje otkrića objavili nedavno u časopisu Science Advances.
(Kliks)
