Naučnici u Rusiji procenili su koliko bi čovek mogao da živi kada bi mogao da eliminiše većinu zbivanja koja dovode do starenja organizma. Model je pokazao je da bi prosečan životni vek u takvim uslovima dostigao od 146 i do 194 godine, a u nekim teorijskim slučajevima i da bude znatno duži. Možda ne može da živi večno, ali bi granica mogla da bude dalje nego što se danas zamišlja. Iako prvobitno nisu nameravali da ustanove krajnju granicu, već da ispitaju kako različiti biološki procesi doprinose starenju, analiza je ukazala na samo jedan mehanizam koji bi mogao da ograniči život, čak i ako bi ostali uzroci starenja bili uspešno kontrolisani.
U pitanju su somatske mutacije – sitne, slučajne promene u DNK, koje nastaju prilikom deobe ćelija. Ljudski organizam ima veoma efikasne mehanizme za prepoznavanje i ispravljanje takvih grešaka, ali ni nisu savršeni, pa se deo mutacija zadržava i postepeno nagomilava. Većina je bezopasna i ne ostavlja primetne posledice. Pojedine, međutim, mogu da doprinesu nastanku raka. Istraživači su pošli korak dalje i postavili pitanje šta bi se dogodilo kada bi medicina u budućnosti uspešno kontrolisala rak i druge pojave povezane sa starenjem. Prema mišljenju naučnika iz Skolkovskog instituta za nauku i tehnologiju u Rusiji, nagomilavanje somatskih mutacija ni tada ne bi prestalo. Kada ih tokom života nastane previše, postepeno bi narušile normalan rad ćelija, oštetile tkiva i na kraju dovele do otkazivanja organa. Upravo zbog toga bi to predstavljalo svojevrsnu biološku granicu ljudskog životnog veka.
Kako čovek stari, njegov organizam prolazi kroz veliki broj mena koje se zajedno nazivaju starenje. Na biološkom nivou one obuhvataju različita događanja – od skraćivanja telomera (zaštitni završeci hromozoma), do slabljenja sposobnosti ćelija da uklanjaju otpadne materije. Somatske mutacije predstavljaju samo deo tog složenog procesa, a njihov značaj mogao bi da postane veći ukoliko bi ostali mehanizmi starenja jednog dana mogli da se uspore ili zaustave. Rezultati, objavljeni u naučnom časopisu Nature, pokazali su da u hipotetičkom scenariju u kojem medicina kontroliše sve druge vidove starenja, prosečan životni vek može da traje od 146 do 194 godine. Razmatrali su iekstremnije scenarije: u izuzetnim teorijskim uslovima mogao bi da dostigne, čak, 627 godina života! Ta brojka, međutim, ne predstavlja očekivani životni vek, već krajnju teorijsku vrednost na osnovu modela pod veoma specifičnim pretpostavkama.
Dakle, i kada bi u budućnosti bio smišljen način da se spreče ili leče gotovo svi poznati mehanizmi starenja, pomenuti model ne ukazuje na mogućnost besmrtnosti. S druge strane, pokazuje da bi potencijalni ljudski životni vek mogao da bude znatno duži od onoga koji danas smatramo uobičajenim. Iako naučnici ne očekuju da će ljudi uskoro živeti vek i po ili dva, navedeni rezultati mogli bi da pomognu u razumevanju toga koji delovi organizma predstavljaju najveći izazov za buduća lečenja usmerena na produženje života, prenosi ruski portal „Novosti”.
(Ilustracija Pixabay)
(RT Balkan)
