ARGUSOV POGLED

ARGUMENTUM AD NAUSEAM

532 pregleda

Na osnovu više od hiljadu godina dugog ponavljanja neistina o ruskom ekspanzionizmu, zaostalosti i totalitarizmu, stvoren je tzv. argument iz ponavljanja(argumentum ad nauseam), koji se koristi kao dokaz da je tvrdnja tačna. Ova logička nebuloza bila je osnova na kojoj je tokom istorije izrasla rusofobija kao strah bez osnova, ali strah koji je u protekle dve decenije 21.veka dostigao neslućene razmere kod stanovništva na Zapadu.

Akademik Dragan Radenović

Zbog podele sveta na Istok i Zapad, što je bio i ostao osnovni uzrok nesporazumima i najstrašnijim sukobima tokom hrišćanske istorije,zločini čovečanstva evoluirali su u nesrećama dva svetska rata i bez prekida se nastavljaju istom žestinom. Ubijanje ljudi i zatiranje tragova čovekovih stvaralačkih podviga ne prestaje

A počelo je nedelima ambicioznog i nepismenog franačkog vladara Karla Velikog. On je pored bezuspešnih pokušaja da nauči da čita i piše, nošen neznanjem i opčinjen poslušnošću prema nekritičnom egoizmu papa, gurnuo istoriju stranputicom. Krunisali su ga za kralja na Božić 800. godine i taj događaj je promenio sudbinu Zapada. U tom vremenu Vizant je bio grad koji je hiljadu godina čuvao Rimsko carstvo i važio je za centar mudrosti, intelektualnih rasprava, umetnosti, bio je metropola svetlosti Mediterana, centar naučnih otkrića… Istovremeno London i Pariz su bile blatnjave palanke sa kolibama u kojima su živeli građani”. 

Kao vrhunac svoje moći kralj Karlo Veliki je, bez odluke redovno sazvanog ekumenskog sabora, autoritetom surove sile ozvaničio da se u postojeći simbol vere unesu i filiokve. Osim toga, onje faktički osporio i onemogućio uticaj Vizantije na Zapadu, iako je kultura Istoka bila na neuporedivo većem nivou. U to doba papa je bio primus inter pares, shodno odredbama Svetog Petra, što mu nije davalo pravo da odlučuje sam, već samo da saziva crkvene sabore i da njima predsedava. Ova naizgled isključivo crkvena dogmatska pitanja stvorila su dalekosežne i katastrofalne posledice, što se i danas doživljava kao mač koji probada živo tkivo hrišćanstva. 

Tokom vremena i korišćenjem meke moći tzv. karolinških poglavlja”, kojima su karolinški suvereni kroz liturgijske i druge reforme stavili teologiju u svoju službu, nemački uticaj je postao dominantan za papsku državu i čitavu Evropu. Nemački vladari su se od početka jedanaestog veka potpuno nametnuli papstvu i uspeli su da se na tron Svetog Petra biraju nemačke pape. U cilju postizanja svetovne moći i supremacije u hrišćanskoj crkvi, ovo papstvo je svoje pretenzije zasnivalo na tzv. Konstantinovoj darovnici iz devetog veka, po kojoj je Konstantin Veliki (rimski imperator 307-337) darovao papi pravo na svetovnu i duhovnu vlast. Šizma 1054. godine je konačni rezultat ovog lažnog dokumenta, za koji je 1440. godine papski sekretar Lorenco Vala dokazao da je falsifikat.

Iza univerzalističkih verskih
tendencija
zapadnog hrišćanstva,
stvorena je i dejstvujelicemerna
i agresivna imperijalna ideologija
Rimokatoličke crkve i najvećeg
dela Evrope.

Priprema za zapadnjački –papski apsolutizam započeta je lukavstvom još na saboru” u Toledu 589. godine, kada je lokalna crkva dodala filiokve, a potom je u potaji ta promena unesena u Credo, u liturgiju. To je bilo nedozvoljeno i grubo nasilje i pokušaj potčinjavanja istočnih crkava zapadnoj. Istočne crkve su taj događaj doživele kao izdaju duha izvornog hrišćanstva, odstupanje od apostolskog učenja i učenja crkvenih otaca. Istočnjaci su prihvatali i priznavali samo odluke donesene na osnovu demokratske rasprave, koja je motivisana Svetim duhom. Prisvajanje posebne moći od strane rimskog pape u sklopu verske dogme i crkvene organizacije, a posebno papska nepogrešivost, koja je proglašena u 19. veku, stvorili su nepremostiv ponor prema Istoku i istočnim crkvama. Iako činjenice očigledno ukazuju da je šizma proizvod Zapada, a ne Istoka, Rim nikada nije prestao i danas nastavlja, da napada i kori Rusiju, Srbiju i druge pravoslavne crkve zbog doslednosti u pravoslavnom učenju, obredu i molitvenoj praksi.

 

Mundijalist (Dragan Radenović)

Iza univerzalističkih verskih tendencija zapadnog hrišćanstva, stvorena je i dejstvuje licemerna i agresivna imperijalna ideologija Rimokatoličke crkve i najvećeg dela Evrope. Francuski katolički istoričar Alen Bezanson je 2015. godine definisao granice Evrope i nazvao ih stvarnim granicama Evropske unije. To je gotovo vertikalna linija, koja povezuje poslednje gotičke crkve – od Finske, preko baltičkih zemalja, Poljske, Mađarske do Slovenije i Hrvatske. Evropa prestaje tamo, kaže on, gde se susreće druga civilizacija, gde je priroda drugačija, a tamošnja religija ne želi Evropu. 

Istina ukazuje suprotno, jer je od 11.veka za Evropu pravoslavlje postalo razlog najveće mržnje prema Istoku. Danas znamo da su razlozi oba svetska rata i mnogih lokalnih, koji su izazvani neposredno pod uticajem Evrope ili njenih saveznika, uključujući i rat u bivšoj Jugoslaviji, bili uslovljeni potrebom da se uništi jeres svetog Fotija Velikog. Ovaj carigradski patrijarh iz 9. veka bio je pobornik očuvanja pravoslavnog učenja o ishođenju Svetog duha od Oca. Činjenica je da je Napoleon III poveo rat na Krimu iz istog razloga, pored toga i sa željom  da se osveti za poraz svog dede Napoleona I.  

Linija savremene podele na Istok
i Zapad,
od Finske do Slovenije i
Hrvatske, odredilaje granicu mržnje
zajednice evropskih država,i čitavog
Zapada, posebno naglašenoprema
Srbiji i Rusiji.

Savremeni naučnici, političari i drugi na Zapadu prepoznaju zaostalost” kulture Istoka u povezanosti sa vizantijskom crkvom i u pravoslavlju. Oni se drže neskrivenog plana da se Ruska crkva i sve pravoslavne crkve zamene Rimskom tj. da svetovni despotizam bude u potpunosti zavisan od njihove duhovne moći. Ideje Katoličke crkve, a zatim i Protestantske, posle reformacije, datiraju od pre hiljadu godina i nisu ništa izgubile od prvobitne aktuelnosti.Sukob je jednako žestok, čak veći, uveličan za mogućnosti novih tehnologijaratovanja, uključujući sajber ratovanje. Cilj ovog bezumlja jestemasovno ubijanje u ostvarenju namere da se smanji broj stanovnika na planeti.

Linija savremene podele na Istok i Zapad, od Finske do Slovenije i Hrvatske, odredila je granicu mržnje zajednice evropskih država, i čitavog Zapada, posebno naglašeno prema Srbiji i Rusiji, a u isto vreme licemernog podnošenja prisustva i gađenja prema Slovačkoj, Rumuniji, Bugarskoj, Grčkoj, bez obzira što su ove četiri zemlje članice Evropske unije i NATO pakta. Prekoatlantski zapad, koji predvode SAD,upornim, dugotrajnim i neprekidnim podstrekavanjem straha kod građana uspeo da rusofobiju pretvori u ideologiju svoje geopolitike. Pored toga, na bazi materijalne i finansijske dominacije, koja je ostvarena jer nije bili svetskih ratova na njihovoj teritoriji, stvoreno je osećanje više vrednosti u odnosunazemlje Evrope, a posebno Istoka. Egoizam i fiktivni osećaj nadmoći pojedinih zemaljaunutar zapadnog sistema vrednosti predstavlja  crv razdora, koji dovodi u pitanje opstanak svega što onpodrazumeva. 

Američka desnica je 2003. primorala predsednika Džorca Buša da skrene rat protiv terorizma u rat protiv Iraka. Ekonomski razlozi narcisoidnog sloja najuticajnih porodica i pojedinaca u SAD veoma podsećaju na događaj iz 1203. kada su mletački krstaši, umesto da se bore protiv nadolazeće jeresi, započeli opsadu Konstantinopolja. Sledeće godine je vizantijski car bio primoran da se povuče u Nikeju, a taj četvrti krstaški pohod, koji se pretvorio u građanski rat između Latina i Vizantinaca, ostavio jeduboktrag trajnog nepoverenje. Opljačkanesuriznice najbogatijeg grada na svetutoga vremena, što je umnogome doprineloda kroz dva veka Vizant bude poražen. Muslimanski poglavar se popeo na tron vizantijskog cara. Grci to ne zaboravljaju, za njih i istočne hrišćane,nestanak Vizantijskog carstva i pobeda Osmanlija ostali su najveća katastrofa u istoriji.

Imperijalnu ideologiju
Rismko-germanskogcarstva
i planove širenja na istok u
potpunosti je 2015.preuzela Evropska
unija. Raspadom Jugoslavijei pokoravanjem
Balkana, sa izuzetkom Srbijei Republike
Srpske, počela je sveobuhvatnainvazija
na Rusku Federaciju.

U to vreme, početkom 13. veka počinje najezda Zapada na Istok (Drang nach Osten), počinju krstaški ratovi protiv ruskih varvara”, koji će trajati osam vekova, sve do 1945. godine. Invaziju tevtonskih vitezova i napad poljskih i litvanskih krstaša s leđa,dok se Rusija borila protiv mongolskih osvajača na istoku, Rusi ne mogu i ne žele da zaborave, niti da oproste rimskogermanskom carstvu. Imperijalnu ideologiju Rismko-germanskogcarstva i planove širenja na istok u potpunosti je 2015. preuzela Evropska unija. Raspadom Jugoslavije i pokoravanjem Balkana, sa izuzetkom Srbije i Republike Srpske, počela je sveobuhvatna invazija na Rusku Federaciju.

 

Minotaurus (Dragan Radenović)

Otac Filotej iz Pskova  je u 16. veku je,u duhu univerzalizma,odredio odnose u hrišćanstvu. Pisao je da treba odbaciti autoritet pape i uništenu moć carstva dva Rima i proglasio da je ostalo samo jedno hrišćansko carstvo u Moskvi i da četvrtoga neće biti. Zapad često koristi ovaj tekst u svrhu optužbe ruskog imperijalizma i navodne želje Rusa da osvoje Evropu.

Neprocenjive su žrtva i doprinos Vizantije i Rusije u razvoju Evrope. Dok su se dve imperije očajnički borile protiv Osmanlijskog carstva, Evropa je imala vremena da se politički i kulturno obnovi. Vizantija je bila most između Evrope i civilizacijeantičke Grčke, a istovremeno i sprega trgovinske razmene između Istoka i Zapada. Zahvaljujući hrišćanskoj Vizantiji, a ne muslimanskoj Andaluziji, zapadni svet je masovnim preseljenjem vizantijskih intelektualaca u Evropu i Ameriku doživeo procvat.

Humanizam i renesansa u Italiji započeti su upravo zahvaljujući ovim emigrantima, koji su znanja iz matematike, filozofije, književnosti,umetnosti i drugih doneli sobom. Sličan je doprinos ruske emigracije, koja se posle revolucije 1917. preselila u Evropu i SAD. Ruski umetnički eksperiment,sastavljen od najtalentovanijih predstavnika duha jevrejske, ruske i drugih nacionalnosti iz Rusije i Nemačke,1933. i 1945. godine razvio je modernu umetnost svih aktuelnih savremenih pravaca, stilova, sloboda i izazova. Vodeći naučni umovi sa pravoslavnog Istoka, koji su otišli na Zapad, pospešilisu nauku, filozofiju i praktična tehnološka znanja na tlu Amerike, koja je potom napredovala i pretekla Stari svet. Izuzev Bendžamina Frenklina, nemaznačajnih američkih intelektualaca pre 1920. godine, kaže Hana Arent,i dodaje da je do kraja 19. veka Tomas Edison bio jedini zapaženinaučnik, svi ostali su stigli iz istočnog dela, mržnjom Zapada podeljene hemisfere…

Prirodno je da biseobjektivnim sagledavanjem istorije dva dela hrišćanstva, objedinjavanjem dve komponente Evrope koju sačinjavaju zemlje Evropske unije i Ruska Federacija,mogla utemeljiti jedinstvena civilizacija. Utom slučaju, međutim,postoji opasnost da evropeizacija” sveta, uz evropsko istorijsko iskustvo i apsolutizovanu američku demokratiju, čitavaplaneta ne postane žrtva nekontrolisanog ekspanzionizma u obličju nekog novog kolonijalizma.

Metamorfoze (Dragan Radenović)

Početkom poslednje dekade predhodnog veka, zahvaljujući rimskom papi Jovanu Pavlu II, poreklom Poljaku, i predstavniku dobrih diktatora Zapada,i do gluposti naivnom lideru SSSR-a Mihailu Gorbačovu, predstavniku loših diktatora Istoka, zapadnjaci su srušili imperiju radnika i seljaka. Za njega je sporazum bio sporazum. On nije shvatao da je za Zapad sporazum tek jedna privremena etapa i da je pravna država u kojoj dominiraju zapadni pravnici zloupotreba jezika: to nije država, jer nema statičnu i nepromenjivusuštinu, ni fiksirano i utvrđeno pravo, jer ne prestaje da na podmukao i nepredvidiv način, na osnovu interesa, menja lobiranje i intelektualne običaje u datom trenutku. U skladu sa anglosaksonskim duhom, pravo je manje stvar principa, a više razvijanje pravne nauke”, napisao je poznati novinar lista Journal de Geneve Gi Metan. Ovo podrazumeva da je za Zapad pravo proces, koji je danas valjan, a sutrazastareva.

Mihail Gorbačov se kao državnik i najodgovorniji vođa jedne od dve supersile do kraja nije opametio. Na osnovu sporazuma i javnih obećanja zapadnih lidera da se NATO neće širiti na Istok, niti ulaziti u Istočnu Nemačku, on jepovukao sovjetske trupe iz Nemačke. Nedugo posle gotovo cela Evropa se našla pod NATO čizmom. Ruska Federacijeje sada u zagrljaju anakonde”, kako su stratezi Atlantskog saveza nazvali ekspanzionističku ideju njenog iscrpljivanja. Licemerju Zapada nema granica…

Paradoksalno je da održavanje nuklearnih resursa, instaliranihna teritoriji starih i novih članica NATO-a, na granici sa Rusijom, iz budžeta plaćaju pribrežne zemlje, a da upravljački i komandni sastav čine vojni stručnjaci i oficiri SAD. Kada će i gde nuklearni projektili biti upotrebljeni odlučuju Amerikanci. Na taj način je cela Evropa potencijalni cilj istovetno razornog odbrambenog oružja Rusije i njenih saveznika.Nedavno odustajanje Amerikanaca od sporazuma u vezi s raketama kratkog i srednjeg dometa približava našu planetuopštoj katastrofi.

Na osnovu više od hiljadu godina dugog ponavljanja neistina o ruskom ekspanzionizmu, zaostalosti i totalitarizmu, stvoren je tzv. argument iz ponavljanja(argumentum ad nauseam), koji se koristi kao dokaz da je tvrdnja tačna. Ova logička nebuloza bila je osnova na kojoj je tokom istorije izrasla rusofobija kao strah bez osnova, ali strah koji je u protekle dve decenije 21.veka dostigao neslućene razmere kod stanovništva na Zapadu.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar