ARGUSOV POGLED

CITIRANJE I KARTELI

706 pregleda

Iz onoga što sam video, osnovano sumnjam da je Radenović (Stojan) deo tzv. citatnog kartela čiji članovi međusobnim citiranjem veštački jedni drugima podižu citiranost. Kao ni Ilićev (Dejan) tekst, ovo što nudim nije sveobuhvatna analiza, ali je svakako osnova za jednu takvu analizu.

 Dr Aleksandar Stević

 Upravo sam počeo da pišem tekst o visokoj citiranosti Stojana Radenovića, kada me je Dejan Ilić preduhitrio otvarajući tu temu. Kao i Iliću, i meni je Radenovićeva citiranost sumnjiva, pa sam odlučio da proverim na koji način je ovaj penzionisani profesor ostvario tako impresivan rezultat. Iz onoga što sam video, osnovano sumnjam da je Radenović deo tzv. citatnog kartela čiji članovi međusobnim citiranjem veštački jedni drugima podižu citiranost. Kao ni Ilićev tekst, ovo što nudim nije sveobuhvatna analiza, ali je svakako osnova za jednu takvu analizu.

Ovlašan pogled na Radenovićev profil na sajtu Google Scholar (https://scholar.google.com/citations?user=Ubc8qC8AAAAJ&hl=en&oi=ao) ne otkriva ništa neobično. Koliko mogu da zaključim na osnovu uobičajenih pokazatelja, časopisi u kojima su objavljeni makar najcitiraniji Radenovićevi radovi mahom su ozbiljni – izlaze kod respektabilnih izdavača, indeksirani su u bazi Web of Science, a mnogi su i veoma dobro rangirani u okviru te baze. Broj citata je zaista veliki.

Slika se, međutim, brzo komplikuje. Prvo što pada u oči jeste da među onima koji citiraju Radenovićeve radove skoro da nema istraživača sa univerziteta iz razvijenih zemalja. Najveći broj citata dolazi sa marginalnih institucija iz Irana i Indije. Nije reč o tome što Radenovića ne citiraju istraživači koji rade na Harvardu ili Kembridžu. Njega ne citira praktično niko iz Evrope, Severne i Južne Amerike, Australije, Rusije ili Japana. Što je još važnije, ogromna većina njegovih citata dolazi a) iz neindeksiranih časopisa iz trećeg sveta ili b) od autora sa kojima je Radenović već objavljivao u koautorstvu.

Pošto sam analizu radio ručno, bez pomoći algoritama koji služe otkrivanju problematičnih obrazaca citiranja, ovde dajem pune rezultate samo za jedan Radenovićev rad. Reč je o radu Common fixed points of four maps in partially ordered metric spaces, čiji su autori Mujahid Abbas, Talat Nazir i Stojan Radenović.

Prema podacima koje pruža Google Scholar, struktura citata je sledeća: od približno 170 citata, 25 su autocitati. 73 su citati Radenovićevih i Abasovih koautora (Nazir nema Google Scholar profil, pa je taj broj verovatno veći), dakle onih naučnika sa kojima su Radenović i Abas već objavljivali radove. Sledi da su za 98 od 170 citata odgovorni Radenović, Abas i njihovi saradnici, dakle skoro 60 odsto.

Iako postoje i citati u legitimnim publikacijama, među časopisima u kojima je Radenovićev rad citiran preovlađuju publikacije iz trećeg sveta koje uopšte nisu indeksirane u bazi Web of Science, kao i one koje su indeksirane samo u bazi Emerging Sources Citation Index, u kojoj se nalaze časopisi regionalnog značaja (što će reći, oni koji ne zaslužuju da uđu na inače obuhvatnu glavnu listu, ali su koliko-toliko pristojni). Ja sam izbrojao oko trideset časopisa koji se uopšte ne nalaze u bazi Web of Science. Samo u jednom takvom iranskom časopisu Radenovićev rad citiran je preko trideset puta.

Odakle su naučnici koji citiraju Radenovićev rad? Evo liste po zemljama (obuhvaćeni su samo oni koji imaju Google Scholar profil): Iran 35, Indija 17, Turska 7, Saudijska Arabija 11, Pakistan 4, Srbija 3, Tajvan 3, Tajland 2, Katar 2, Egipat 2, SAD 2, Jordan 1, Rumunija 1, Koreja 1, Ujedinjeni Arapski Emirati 1, Ujedinjeno Kraljevstvo 1, Tunis 1, Južna Afrika 1, Švedska 1.

Po univerzitetskoj afilijaciji struktura izgleda ovako (najzastupljeniji univerziteti): Islamic Azad University (Iran, razni kampusi) 19 autora, King Abdulaziz University (Saudijska Arabija) 6 autora, Iran University od Science nad Technology (Iran) 3 autora, King Fahd University (Saudijska Arabija) 3 autora, China Medical University (Tajvan) 3 autora.

Velika većina univerziteta sa kojih potiču autori citata ne nalazi se na Šangajskoj listi ili je tamo veoma loše rangirana (iznad osamstotog mesta). Izuzetak su saudijski univerziteti od kojih se jedan dokopao prvih 150 (Vujo Ilić je lepo opisao trikove kojima se to postiglo), China Medical University (300-400), University of Leeds (100-150) i UCLA (11. mesto). Od ukupno šezdesetak univerziteta sa kojih potiču autori citata, na prste jedne ruke mogu se izbrojati oni koji se nalaze u prvih pet stotina na Šangajskoj listi. Sa evropskih univerziteta (ne računajući Srbiju) dolaze tri citata, a sa severnoameričkih dva, dakle ukupno pet. Od tih pet univerziteta, samo su dva rangirana na Šangajskoj listi. Citata iz Japana, Rusije, Australije, Kanade i Južne Amerike nema.

Šta nam sve ovo govori? Rad Stojana Radenovića citiraju mahom njegovi saradnici i mahom u časopisima niskog kvaliteta. Takođe ga citiraju skoro isključivo autori sa niskorangiranih ili nerangiranih institucija, opet skoro isključivo iz zemalja u kojima su akademski standardi prilično dubiozni. Broj citata koje Radenović dobija iz iole zahtevnih akademskih sredina i sa respektabilnih univerziteta je na nivou statističke greške.

Kao što sam naglasio na početku, sve ovo je samo predložak za ozbiljnu analizu koja bi morala uključiti detaljnu mrežu odnosa među različitima autorima. Pitanje je ne samo ko i koliko citira Radenovića, već i koga i koliko Radenović citira, mada je već i na prvi pogled jasno da su autori koji uporno citiraju njegove radove upravo oni koje on uporno citira i sa kojima je objavljivao koautorske članke. Takođe je jasno da je troje-četvoro autora odgovorno za veliki procenat svih Radenovićevih citata. U svakom slučaju, trebalo bi izvršiti podrobnu kvantitativnu i kvalitativnu analizu obrazaca citiranja koja bi uzela u obzir veći broj Radenovićevih radova (primer takve analize može se naći ovde).

No, uprkos ovim rezervama, već ovaj letimičan pogled na Radenovićevu citiranost nameće zaključak da najcitiraniji srpski profesor izgleda nije samo marioneta u Vučićevom medijskom cirkusu, već svesni učesnik u onome što je Vujo Ilić nedavno nazvao „fingiranjem napretka”.

(Izvor Peščanik)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar