MEĐU IZMEĐU

GRIP PRATI SMENE VLAGE

207 pregleda

Kako bi sa sigurnošću znali da dolazi epidemija gripa, istraživači treba da razmotre čitav niz naizgled međusobno nepovezanih faktora – od urbanizacije i navika ljudi u malim i velikim gradovima do klime?

Bendžamin Dalzijel je populacioni biolog sa američkog Univerziteta Oregon stejt koga, između ostalog, zanimaju ekološka i evoluciona dinamika, posebno u vezi sa zdravljem ljudi i životinja, kao i održavanje biodiverziteta. Stoga i ne čudi što je autor najnovije studije koja se bavi načinima preciznijeg predviđenja epidemije gripa u naseljenim mestima upravo Dalzijelov tim. Dalzijel i saradnici su analizirali podatke o učestalosti pojave gripa u SAD na nedeljnom nivou, koristeći informacije o broju Amerikanaca koji su posećivali lekare sa simptomima sličnim gripu u periodu od 2002. do 2008. godine iz više od 600 regiona različite veličine, strukture i navika, uključujući i načine transporta stanovnika.

Jedan od ključnih zaključaka studije jeste
da sezona, odnosno dužina trajanja epidemije
gripa zavisi od broja ljudi u gradovima
i organizacije njihovog kretanja.

Studija pod nazivom Urbanization and humidity shape the intensity of influenza epidemics in U.S. cities (Urbanizacija i vlažnost oblikuju intenzitet epidemija gripa u američkim gradovima) je važna zbog toga što se bavi problemom koji godišnje napadne milione građana SAD, a usmrti nekoliko desetina hiljada obolelih. Prethodna 2017-2018. zimska sezona gripa bila je posebno oštra i duga, pa je čak dovela u pitanje američki zdravstveni sistem.

Drugačije u gradovima (Vikipedija)

Jedan od ključnih zaključaka studije jeste da sezona, odnosno dužina trajanja epidemije gripa zavisi od broja ljudi u gradovima i organizacije njihovog kretanja – čak i onda kada klimatski uslovi nisu povoljni za širenje bolesti. Naučnici tvrde da od mnogih faktora zavise veličina i oblik sezonske epidemije gripa, poput imuniteta, društvenog gomilanja, odnosno gužvi i klimatskih promena. Zapravo, jedini način preciznijeg određivanja izbijanja epidemije gripa jeste posmatranje čitavog niza procesa, od urbanizacije do klime.

Autori studije kažu da se grip drugačije širi u urbanim centrima sa takozvanim džepovima – mestima gde je velika gustina naseljenosti – i koji su međusobno povezani organizovanim kretanjem, npr. transportom. U takvim metropolama, slučajevi gripa bili su difuzniji tokom zimskih meseci, uključujući i početak i kraj zimske sezone kada vreme generalno nije optimalno za prenošenje bolesti.

S druge strane, u manjim gradovima, slučajevi gripa bili su češće čvrsto grupisani u kratak vremenski period na vrhuncu sezone. Različiti obrasci sezonske epidemije gripa koje su autori uočili posmatranjem različitih regiona – kao što je recimo tendencija da se slučajevi gripa čvrsto grupišu na jugoistoku SAD – opstaju iz godine u godinu, kažu autori.

Uz pretpostavku da su takvi obrasci javljanja gripa delimično uzrokovani klimatskim faktorima, istraživači su rešili da provere uticaj ključnog vremenskog elementa – specifične vlažnosti vazduha. Ustanovili su da, kako vlažnost vazduha opada, kapljice vlage koje bolesni ljudi iskašlju ostaju duže u vazduhu. Daljim istraživanjem ustanovili su da su lokalni obrasci vlažnosti vazduha u glavnim regionima doprineli razlikama u ponašanju gripa unutar njih, a da su epidemije gripa intenzivnije u gradovima sa većim smenama vlažnosti vazduha. Ova studija ocenjena je kao „značajna za donosioce odluka”, kaže profesor Džako Valinga „jer ukazuje na to da područja metropola treba da se fokusiraju na smanjenje širenja gripa, dok mali gradovi treba da se usredsrede na smanjenje štete”.

(Ivana Nikolić, CPN)

 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar