ARGUSOV POGLED

NI MAGRIT, NI VIRŠLA

223 pregleda
Pixabay

Kada ih traži po samoposlugama, čovek će lako naći različita pakovanja čiji sadržaj neodoljivo podseća na viršle, ali se tako ne zovu. Tu je paleta različitih maštovitih naziva, a izostaće jedina prava reč za opis proizvoda poznatog kao hrenovka među Česima i našim starijim građanima. Razlog je jasan: u pakovanju koga smo se naivno mašili, nisu viršle.

Prof. dr Zoran Radovanović

Prethodnih dana uzbuđenje je izazvala vest o bakteriji za koju je ranije malo ko čuo. Zove se listerija i može da bude opasna, naročito za osobe oslabljenih otpornih snaga, kao i za dve grupacije sa suprotnih krajeva uzrasne skale – tek zakoračile u život i duboko zašle u godine. Simptomi se jave dve-tri nedelje ili duže (zabeleženo je i do 70 dana) posle jedenja zagađene hrane, najčešće mesa i mesnih proizvoda ili mlečnih proizvoda, posebno sira od termički neobrađenog mleka.

Kada se nađe u oslabljenom organizmu, listerija može da se raseje krvlju, što je samo po sebi ozbiljno stanje, a neretko vodi stvaranju nakupina gnoja u unutrašnjim organima, kostima i koži. Drugi težak klinički oblik je upala moždanih ovojnica i mozga sa mogućim delirijumom i komom. Ta stanja ne preživi jedna od pet odraslih osoba, ni svako peto, treće ili čak, zavisno od broja dana života u vreme obolevanja, drugo novorođenče.

Među zdravim osobama sve se završi prolivom, a često se desi da izostanu bilo kakvi simptomi. Sistematskim pregledom stolice uzorka opšte populacije, listerija se nalazi u širokom rasponu od jedan do dvadesetak posto. Zbor prirode posla (kontakta sa mesom) procenat pozitivnih nalaza je naročito visok među klaničkim radnicima. Oni mogu dugo da nose bakteriju u crevima kao besimptomne kliconoše, pa su, sledstveno, nesvesni svoje opasnosti za druge.

Tako je iz drugih razloga, poigravanja radi, uradio naš poznati slikar i član SANU Dušan Otašević, kada je svoju drvenu konstrukciju, kao omaž čuvenom valonskom nadrealisti Reneu Magritu, označio krupnim slovima na francuskom jeziku: „Ovo nije Magrit.”

To je neizbežan rizik sa kojim se nose i proizvođači hrane i različiti inspekcijski organi. Zahvaljujući njihovim udruženim naporima, bolest, stručno nazvana listerioza, relativno je retka. Potpune istine radi, treba precizirati da je pri dnu liste uzroka trovanja hranom kada je reč o obolevanju, ali je visoko kotirana kada je kriterijum umiranje.

Međutim, ovaj incident je povod da se postavi pitanje kvaliteta proizvoda za koje verujemo da su prave viršle. Kada ih traži po samoposlugama, čovek će lako naći različita pakovanja čiji sadržaj neodoljivo podseća na viršle, ali se tako ne zovu. Tu je paleta različitih maštovitih naziva, a izostaće jedina prava reč za opis proizvoda poznatog kao hrenovka među Česima i našim starijim građanima. Razlog je jasan: u pakovanju koga smo se naivno mašili nisu viršle.

Problem za proizvođače je Pravilnik o kvalitetu usitnjenog mesa, poluproizvoda od mesa i proizvoda od mesa. Tamo se u članu 72 precizira da se viršla „dobija od mesa i masnog tkiva”, te da najviše sme da sadrži „do dva odsto belančevinastih proizvoda, skroba, vode, vlakana, soli, soli za salamurenje, ekstrakta začina, fosfata, antioksidanasa i začina”. Nasuprot tome, „(p)roizvodi koji se stavljaju u promet pod drugim nazivom” ne moraju da sadrže kvalitetno već mehanički separisano meso, „što ima za rezultat gubitak ili modifikaciju strukture mišićnih vlakana”. U njima minimum mesa nije određen, a „mogu da se upotrebljavaju i sledeći dodaci: vlakna, uključujući i inulin, kao i omega-3 masne kiseline, vitamini, mineralne materije, ugljeni hidrati, belančevinasti proizvodi, mleko i proizvodi od mleka, jaja i proizvodi od jaja, masti i ulja biljnog i životinjskog porekla, hrana i proizvodi biljnog porekla (pečurke, žitarice, med, povrće, voće i njihovi proizvodi, vino i pivo), kao i jaka alkoholna pića”. Tehnolozi mesa, veterinari i drugi svedoci pripreme tih zamena za viršle od kože, repova, ušiju i iznutrica, nikad ih ne stavljaju u usta.

Pošteno bi bilo kada bi, otklanjanja zabune radi, na svakom pakovanju koje svojim izgledom dovodi u nedoumicu jasno pisalo: „Ovo NISU viršle.” Tako je iz drugih razloga, poigravanja radi, uradio naš poznati slikar i član SANU Dušan Otašević, kada je svoju drvenu konstrukciju, kao omaž čuvenom valonskom nadrealisti Reneu Magritu, označio krupnim slovima na francuskom jeziku: „Ovo nije Magrit.”

(Politika)

O autoru

administrator

Ostavite komentar