LESTVICE ŽIVOTA

NIČIJA ZEMLJA

2.231 pregleda

Očna duplja (latinski i u medicini zove se orbita), u kojoj je smešteno oko, jedan je od najvažnijih, najsloženijih, najzagonetnijih čovekovih organa čoveka. Naziv nije slučajan: očna duplja ima jedinstvenu građu, gradi je osam kostiju lobanje i lica. Izgledom, građom, sadržajem, funkcijom i simbolikom ovaj prostor asocira na orbitu kojom se kređe naša planeta oko Sunca i na sam svemir.

Prof. dr Radmilo Rončević

U toj duplji nalaze se šest mišića koji pokreću oko u svim pravcima, očni živac, koji je se razlikuje od svih živaca po svojoj građi i funkciji i prenosi signale ka mozgu i obratno, suzna žlezda sa svojim kanalićima, masno tkivo oko oka, koje štiti oko, brojni nervi i krvni sudovi koji se granaju u sve delove oka i sadržaja očne duplje. Prostor i građa, anatomija između dve očne duplje i oko očnih duplji su  veoma specifičani. Očne duplje i oči smeštene su u centralnom delu glave, neposredno ispod mozga.

Od svih čula čoveku je
najvažnije i najpotrebnije
čulo vida.

U očnoj duplji i sadržaju očne duplje mogu se pojaviti razna patološka stanja: raznovrsni benigni i maligni tumori, oboljenja slična tumorima, sve vrste infekcija i zapaljenja, razna degenerativna oboljenja i razne urođene i stečene deformacije i anomalije. Oči nemaju neku jaču, tvrđu zaštitu pa su izložene različitim  ozbiljnim  povredama, pogotovo kada su otvorene. Pored toga, razna sistemska oboljnenja, kao što su  šećerna bolest, metabolička, degenerativna, neurološka, imunološka i druga, imaju svoje simptome i ozbiljne posledice na oku i sadržaju očne duplje. Sva navedena patološka stanja ostavljaju na oku i sadržaju očne duplje manje ili veće posledice, sve do potpunog obostranog slepila.

Najveći Božji dar

Od svih čula čoveku je najvažnije i najpotrebnije čulo vida. Slepilo je najteži oblik invaliditeta. Osobe koje se rode slepe ili izgube vid u ranom detinjstvu nemaju prilike da ikada spoznaju najvažnije osobine prirode i okoline u kojoj žive, niti ikakvu vidnu orjentaciju pa im je život, i pored pomoći druge osobe, veoma težak i komplikovan i mnogo što-šta im je uskraćeno.

Oči treba čuvati kao najveći Božji dar, a bolesti oka i očne duple lečiti. Nažalost, to nije moguće uvek. Ko i kako leči bolesti oka, očnu duplju i sadržaj očne duplje? Bolesti oka, suznog aparata i neka patološka stanja na očnim kapcima uglavnom leče i operišu specijalisti oftalmologije. Patološka stanja na zidovima očne duplje i sadržaju očne duplje, kao što su tumori i slična oboljenja, povrede, urođene i stečene deformacije i anomalije, koje se ne mogu konzervativno lečiti, zahtevaju razne komplikovane, složene hirurške procedure. To su najčešće velike destruktivne i rekonstruktivne hirurške procedure u kojima se oftalmolozi, specijalizovani za fine, složene procedure u oku, teže snalaze.

Silom prilika u takve intervencije se upuštaju hirurzi iz agresivnijih hirurških specijalnosti – specijalisti plastične i maksilofacijalne hirurgije, neurohirurgije i otorinolaringologije. Nijedna od pomenutih hirurških disciplina ne radi komplektnu hirurgiju očne dupnje, već samo pojedina patološka stanja u određenom delu očne duplje.

Često se i benigni i maligni
tumori na zidovima ili
unutar očne duplje
proglašavaju za nerešive.

Praktično, očna duplja, iako je na centralnom delu glave, je ,,ničija zemlja”. Nijedna od pomenutih specijalnosti nije osvojila sve hirurške procedure neophodne za kompletnu hirurgiju očne duplje, pa se hirurgija očne duplje radi različitim hirurškim procedurama i različitom filozofijom bez jedinstvene doktrine.

Zbog navedenog često se hirurški ne postižu rezultati kakve je realno moguće ili se, čak, nešto što je realno moguće dobro rešiti proglašava za nerešivo, inoperabilno. Tako često, zarad neadekvatnog hirurškog pristupa težim povredama očne duplje, ostaju trajna estetska  naruženja, neadekvatan položaj oka i razni poremećaji vida, kao, na primer, duple slike. Često se i benigni i maligni tumori na zidovima ili unutar očne duplje, koje je realno moguće operisati, proglašavaju za nerešive, inoperabilne. Brojne urođene ili stečene (posle povreda ili operacija) deformacije i anomalije, čak i nakaze, moguće je složenim hirurškim procedurama dovesti funkcionalno i estetski u prihvatljivo stanje.

Među prvima u svetu

Srećom, poslednjih decenija postepeno se razvija nova hirurška disciplina – kraniofacijalna hirurgija u čijem domenu delovanja su glava i vrat, izuzev mozga, oka, uva i grla. S njenim razvitkom postižu se bolji rezultati u hirurgiji očne duplje pošto se izvesni broj kraniofacijalnih hirurga počeo baviti i hirurgijom očne duplje tako da je i očna duplja konačno dobila svoga ,,vlasnika”.

Autor ovoga teksta, kao specijalista plastične i maksilofacijalne hirurgije, još kao mladi hirurg, takoreći samouk, počeo je postepeno da ,,osvaja” očnu duplju. Prva iskustva i saznanja stekao je zbrinjavanjem svežih preloma zidova očne duplje koji su uvek  praćeni raznim poremećajima položaja i funkcije pojedinih struktura smeštenih u očnoj duplji. Da bi se povratila normalna funkcija oka i sadržaja očne duplje, trebalo je zidove očne duplje i sadržaj očne duplje dovesti u normalne anatomske položaje i odnose. Teže je to postiđi u slučajevima zastarelih preloma zidova očne duplje kada oko i sadržaj orbite, u dužem vremenu, nisu u svom anatomskom položaju i međusobnim odnosima. U takvim slučajevima neophodno je pogrešno srasle zidove očne duplje polomiti i nakon toga postaviti i fiksirati u normalni anatomski položaj. Takođe, oko i ostale strukture sadržaja očne duplje treba vratiti u anatomski položaj i normalne međusobne odnose. Sve ovo je veoma teško izvesti. Autor ovoga teksta jedan je od pionira u svetu koji su započeli ovakve operacije. U velikom delu sveta još ove hirurške procedure nisu savladane.

Knjiga na engleskom

Autor ovoga teksta je podneo oko 100 referata iz domena hirurgije očne duplje na brojnim internacionalnim hirurškim kongresima. Iz domena ove hirurgije objavio je preko 30 radova u vodećim evropskim,.američkim i ruskim časopisima. Kao profesor po pozivu i predavač po pozivu, održao je preko 30 predavanja u velikim svetskim centrima. Zavod za udžbenike iz Beograda  2003. godine mu je objavio pod naslovom ,,Hirurgija očne duplje”. Uz brojne ilustarcije, u knjizi je obrađena kompletna hirurgija očne duplje. Prerađeno i dopunjeno izdanje, pod naslovom ,,Hirurgija očne duplje ničije zemlje” (Surgery of  the Orbital cavity no-mans land), objavila je čuvena izdavačka kuća Nova Science Publishers, Inc. New York, 2016.

Nakon iskustva i dobrih rezultata u zbrinjavanju povreda očne duplje, bilo je  neophodno savladati složene hirurške procedure za odstranjenje različitih tumora očne duplje. Tumori mogu biti benigni i maligni i javiti se na svim delovima i svim strukturama očne duplje. Naravno, mnogo veći problem su maligni tumori i često se mora uraditi radikalna operacija – odstraniti oko i sadržaj očne duplje, a nekada i cela očna duplja sa sadržajem. U slučajevima benignih tumora uspeh zavisi od sposobnosti hirurga i mesta tumora u očnoj duplji. Najteže je odstraniti tumor koji se nalazi u vrhu očne duplje i duboko ispod krova očne duplje. Tumorima različte lokalizacije prilazi se različitim pristupima. Tumorima na vrhu  i ispod krova očne duplje najčešće se pristupa preko lobanje. Napravi se otvor na čeonom delu lobanje, kroz taj otvor odigne se mozak od baze lobanje, odnosno od krova očne duplje, privremeno se odstrani krov očne duplje i priđe tumoru. Nakon odstranjenja tumora  kosti očne duplje i lobanje se vraćaju na svoje mesto.

Sl.3  Prelom i defekt poda leve očne duplje, oko je uvučeno u očnu duplju
i ukočeno. Detalj operacije i stanje posle operacije.

Sl.4 Zastarelei prelom kostiju lica sa leve strane.Levo oko je uvučeno i
ukočeno.  Stanje nakon   rekonstrukcije kostiju lica i očne duplje i
repozicije oka.   

Veliki medicinski problem su velike, izbuljene oči sa otečenim i deformisanim kapcima kod obolelih od štitne žlezde. U težim slučajevima ovog oboljenja konzervativna terapija (medikamentozna i zračenje) najčešće ne daje zadovoljavajuće rezultate. Već oko 100 godina pokušava se da se različitim hirurškim metodama reši ovaj problem, da se oči vrate u prvobitni položaj, sačuva vid i pokretljivost oka, sačuva funkcija očnog živca, mišića koji pokreću oko, očnih kapaka, suznog aparata i drugih struktura u očnoj duplji, da se smanji pritisak i bol u oku i glavi  i da se postigne značajno estetsko poboljšanje. Iako su neke od hirurških metoda dale izvesne rezultate, ipak  nije postignut učinak koji bi značajno poboljšao sve navedene probleme.

Pre Mejo klinike

Autor ovoga teksta je još 1986. godine izveo prve operacije ovakvih pacijenata sopstvenom metodom. Ova metoda predstavlja kompleksan hirurški zahvat. U toku operacije izvrši se funkcionalana i estetska korekcija očnih kapaka, odstranjenje dela kosti na tri zida očne duplje čime se postiže proširenje očne duplje, odnosno dekompresija oka i sadržaja očne duplje i odstranjenje obolelog masnog tkiva u očnoj duplji.

Primenjuju svoju metodu
koja daje vidno slabije rezultate
od metode autora ovoga teksta.

Ovaka operacija omogućava povratak oka u prvobitni položaj, povrtak funkcije oka i svih struktura koje se nalaze u očnoj duplji, nestanak svih tegoba koje prate ovu bolest  kao i kompletnu estetsku rehabilitaciju. Protiv ovakve složene i rizične operacije bio je značajan otpor i u Jugoslaviji i u svetu. Prvi rezultati rada objavljeni su u prestižnom američkom hirurškom časopisu. U istom časopisu stigao je komentar iz najčuvenije medicinske ustanoave u Americi, iz Mejo klinike. U komentaru se ističe da, bez obzira što su oparacijom postignuti zavidni rezultat, takve opasne operacije ne treba raditi. Lekarima iz Mejo klinike odgovoreno je, u istom časopisu, da takve operacije nisu opasne ako hirurg poznaje dobro anatomiju očne duplje, međusobne odnose svih struktura očne duplje i suštinu bolesti. Oko 20 godina kasnije i hirurzi iz Mejo klinike počeli su da u istom cilju hirurški rešavaju ovu bolest. Primenjuju svoju metodu koja daje vidno slabije rezultate od metode autora ovoga teksta. U čuvenoj bolnici u Parizu i posle 5-7 operacija na očnoj duplji postižu slabiji rezultat u odnosu na metodu autora ovoga testa koja se uradi samo u jednoj operaciji.

Urođene i stečene deformacije i anomalije očne duplje  najčešće su praćene različitim poremećajima vida, gubitkom vida, vidnim naruženjem a često predstavljaju i nakazu. U slučajevima slabo razvijene očne duplje sa nerazvijenim okom, neophodno je izraditi očnu duplju da bi se u nju postavila očna proteza. U slučajevima većih anomalija očne duplje su kratke i plitke pa je veći deo oka izvan očne duplje. U takvim slučajevima pristupom preko lica i preko lobanje seku se očne duplje, odvajaju od okolnih kostiju i s celim sadržajem pomeraju napred da bi oko leglo u očnu duplju. U slučajevima nekih anomalija očne duplje su razmaknute prema periferiji glave, daleko su jedna od druge, što predstavlja nakazu i značajan poremećaj vida. U takvim slučajevima, pristupom preko lica i lobanje, uklanjaju se koštane strukture između očnih duplji, očne duplje se seku, odvajaju od okolnih kostiju i sa celim sadržajem pomeraju prema sredini glave u prirodan anatomski položaj. Navedene operacije predtavljaju veoma složene i riskantne hirurške procedure. Velike posttraumatske ili postoperativne deformacije očne duplje i okoline, takođe, zahtevaju velike i složene hirurške zahvate.

U očnoj duplji nalaze se i suzna žlezda, suzna kesa i sistem suznih kanalića. Različita patološka stanja suznog aparata moraju se lečiti složenim hirurškim procedurama.

Priložene fotografije predstavljaju neke od karakterističnih slučajeva iz domena hirurgije očne duplje.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar