TREĆI KAMEN

POBEĆI SA ZEMLJE ILI NE?

318 pregleda
Shutterstock

Pobornici svemirskih istraživanja upozoravaju da postoje dva moguća izbora. Prvi je da ne razvijamo tehnologiju potrebnu za kolonizaciju svemira i zauvek ostanemo na Zemlji i da se eventualno u budućnosti suočimo s nekim velikim izumiranjem koje će biti neizbežno. Drugi je da nastavimo s istraživanjem svemira i eventualno postanemo vrsta koja nastanjuje više planeta.

Sve veći broj astrofizičara, biologa i milijardera koji ulažu u svemirska putovanja smatra da dugoročno rešenje za opstanak čovečanstva treba tražiti na drugim planetama. To je u više navrata isticao i slavni britanski astrofizičar Stiven Hoking. Pobornici svemirskih istraživanja upozoravaju da postoje dva moguća izbora. Prvi je da ne razvijamo tehnologiju potrebnu za kolonizaciju svemira i zauvek ostanemo na Zemlji i da se eventualno u budućnosti suočimo s nekim velikim izumiranjem koje će biti neizbežno. Drugi je da nastavimo s istraživanjem svemira i eventualno postanemo vrsta koja nastanjuje više planeta.

Protivnici potonje vizije ističu da je to neizmerno skup san. Smatraju da bi imalo više smisla da resurse koji su nam trenutno na raspolaganju upotrebimo da popravimo hitne probleme s kojima se suočavamo na Zemlji, jedinom telu u svemiru za koje znamo da ima život. Osim što su za kolonizaciju drugih planeta potrebna velika tehnološka ostvarenja, ona takođe podrazumijeva mnoštvo nepoznanica vezanih za pitanje kako je i zašto život nastao baš na Zemlji. To je važno razumeti ako želimo proceniti možemo li preživeti negde drugde u Sunčevom sistemu i u svemiru koji se doimaju vrlo negostoljubivima.

Pobornici svemirskih istraživanja često današnju eru svemirskih putovanja upoređuju sa erom velikih istraživača Zemlje. No kritičari ističu da je to neuporedivo jer su Kolumba u Americi dočekali vrlo slični uslovi za život. On je tamo mogao udisati vazduh, popraviti svoj brod drvećem koje je raslo baš kao u Evropi itd. Na Marsu ništa od toga nije moguće.

Zanimljive odgovore na ova pitanja ponudila je nedavna rasprava objavljena na stranici Munk Debates. U njoj je stranu pobornika zastupao astronom Milan M. Ćirković, profesor na Opservatoriji u Beogradu, autor više knjiga na temu astronomije. Kritičku stranu predstavio je astronom lord Martin Ris, bivši predsednik britanskog Kraljevskog društva, autor brojnih bestsellera.Debatu predstavljamo u slobodnom, prilagođenom prevodu.

Opasna iluzija


Martin Ris (
Wikipedia)

U uvodnom izlaganju lord Ris je rekao da su pred ljudima na Zemlji još oko četiri milijarde godina, što je više nego što je trebalo za evoluciju čoveka.Ako razmišljamo o tako dalekom vremenu kada Zemlja umire i kada svemir umire, mi više ne govorimo o ljudskim bićima, već o postljudskim. koja bi se od nas mogla razlikovati koliko se mi razlikujemo od sluzave plesni. Ako gledamo tako daleko u budućnost, onda prihvatam da ima nešto u težnji da se otisnemo u svemir. No, ako pod ljudima mislimo na nas, bića od krvi i mesa kakva smo danas, onda se snažno protivim ideji. Razlog je taj što smo se mi prilagodili životu na Zemlji, dok su mesta na koja bismo se mogli odseliti, kao što je primerice Mars, mnogo manje gostoljubiva od najgorih mesta na Zemlji. Stoga, živeti na Marsu gore je nego živeti na dnu okeana, na vrhu Everesta ili na Južnom polu. Trebalo bi mnogo hiljada godina da se teraformira Mars da bi postao nastanjiv. A ja mislim da bi se na toj lokaciji ljudska vrsta ionako promenila. Dakle, smatram da mi kao ljudi nećemo imati nikakvih razloga da emigriramo. Štaviše, rekao bih da je ideja da treba pobeći od problema na Zemlji tako što ćemo otići na Mars opasna iluzija. Naime, izazov rešavanja problema klimatskih promena biće mali zalogaj u poređenju s teraformiranjem Marsa. Dakle, moje stanovište jeste da smo mi prilagođeni životu na Zemlji i ona je naš jedini dom. Mogu se složiti da treba ulagati u istraživanje svemira, no masovna seoba na druge planete nije za ljude, već možda za postljude. Dakle, mislim da je naša sudbina kao ljudi da živimo na Zemlji i svoju civilizaciju razvijamo ovde”, rekao je lord Ris.

Istraživati i koristiti


Milan Ćirković (Kolarac)

Ćirković je u svojem uvodu rekao da veruje da je za potpuno ostvarenje ljudskog potencijala potrebno da čovek istražuje svemir.Pre svega, mi smo kao ljudska bića uvek bili vrsta koja se širila. Od naših predaka primata potekli smo iz vrlo malenog područja na našoj planeti, u Tanzaniji, iz područja površine 48 puta 20 kilometara… Stoga bi postavljanje granica tom širenju ljudi bilo potpuno arbitrarno i neopravdano. Mi smo, takođe, vrsta koja se razvija u vremenu. Stoga, ako želimo doživeti stvaran procvat, trebaće nam više vremena nego što nam naša planeta može pružiti… Naravno, treba uzeti u obzir i rasprave o rizicima i sigurnosti. Trenutno ne bih načinjao tu temu. Neke slušaoce možda će iznenaditi to što ja mislim da katastrofe koje nas mogu snaći jesu važne, o njima se mnogo raspravljalo, no postoje jako opravdani razlozi za naseljavanje svemira koji ne uključuju rizike, mada moramo priznati da smo sigurniji ako svoje jabuke razdvojimo u više korpi. Postoje neke druge evolucione prednosti u ekspanziji, osim pukog preživljavanja. Postoje mnoge ljudske vrednosti koje se praktično po definiciji nikada neće moći ostvariti ako ostanemo vezani za Zemlju. Da bi se ostvario puni potencijal onoga što kao ljudska bića možemo dostići, trebaće nam više resursa ili drugih vrsta resursa od onih koje imamo na Zemlji. Zemlja je divna planeta, međutim ona je vrlo, vrlo mali deo svih staništa koja postoje u svemiru. Osim toga, svemirska kolonija bit će izuzetno korisna za Zemlju, za zemaljsku biosferu, i delom će rasteretiti Zemlju od ljudskih aktivnosti, osobito industrijskih aktivnosti koje su već sada dovele do izumiranja mnogih vrsta. Mogućnost da se ljudska naselja i deo industrije presele u orbitu, na Mesec, Mars ili u pojas asteroida između Marsa i Jupitera, omogućiće nam da napravimo nekoliko koraka ka tome da postanemo pravi čuvari biosfere i mnogih drugih stvari koje će kroz neko vreme biti ugrožene ljudskom civilizacijom i industrijom, ako već nisu”, objasnio je svoje gledište Ćirković.

Nemasovne kolonije

U odgovoru na uvodno izlaganje lorda Risa Čirković je istakao da kolonizacija drugih svemirskih tela ne podrazumijeva nužno masovnu migraciju.Podsjetimo se, u vreme velikih evropskih otkrića u 15, 16. i 17. stoleću, nije bilo masovnih migracija. Bilo je nekih grupa, verskih pokreta i sekti koje su migrirale, međutim to je bio tek mali postotak ukupne evropske populacije u to vreme. S druge strane, važne ideje, tehnologije i važni intelektualni resursi bili su izvezeni po svetu u zemlje kao što su Kanada, SAD ili Australija, što bi bilo nemoguće bez intelektualnih resursa koji su dolazili iz Evrope. Tu nije bilo masovnih migracija, nije da se 40%, 50% ili 80% stanovništva Velike Britanije iselilo u Kanadu ili SAD. To je bio tek mali postotak. Dakle, očekujem da će se nešto slično dogoditi u budućnosti s malim kolonijama. U njih će se preseliti tek mali postotak pionira koji će biti jako motivisani ili pak dovoljno očajni, kao što je to bio slučaj u eri velikih otkrića. Oni će stvoriti neke nove društvene i političke strukture.”

Nova vrsta – postljudi

Lord Ris je u svojem odgovoru ukazao na činjenicu da je važno razlikovati različite vremenske skale.Istina je da ljudska civilizacija traje nekoliko hiljadugodišta. Ljudima je kao zasebnoj vrsti trebalo više stotina hiljadugodišta da se pojave. No da bi evoluirali od primordijalnih protozoa prirodnom selekcijom, bile su potrebne četiri milijarde godina. Kao što sam ranije rekao, Zemlja će postojati još najmanje toliko, a svemir možda beskonačno. Štaviše, ta buduća evolucija bit će mnogo brža od Darvinove prirodne selekcije. To će biti sekularni inteligentan dizajn u kojem će bića od krvi i mesa dizajnirati svoje potomstvo da bi se moglo prilagoditi vanzemaljskim sredinama. Kada se to dogodi, mogu zamisliti da će se to potomstvo moći prilagoditi životu na drugim planetama, a možda i u otvorenom svemiru bez gravitacije ili atmosfere. U toj vremenskoj skali verojatno će postojati inteligencije daleko od Zemlje. No to neće biti ljudi, a za ljude će Zemlja ostati svojevrstan rezervat prirode za koji su dobro prilagođeni.”

Olakšavanje Zemlji

U nastavku rasprave moderator je pitao Ćirkovića zašto je optimista u pogledu ljudske kolonizacije svemira, zašto ne misli, poput Risa, da će to možda učiniti neki drugi oblik inteligencije, primerice, veštačka inteligencija.

Ćirković je odgovorio da je Ris sam priznao da se stvari ubrzavaju.Mi ne treba sebe i svoje potencijale da procenjujemo na temelju evolucione skale vremena kada su se stvari zbivale vrlo sporo. Ljudi bi trebalo da razmišljaju o tome da ogromne resurse koji su im u blizini, u Sunčevom sistemu, stave pod svoju kontrolu. Ti resursi su golemi, a to bi trebalo motivisati ljude iz čisto utilitarističke perspektive. Oni se nalaze između Sunca i glavnog pojasa asteroida. Primerice, samo jedan asteroid Psihe 16 ima resursa u obliku teških metala koji su za nekoliko redova veličina veći od onih koje je ljudska civilizacija do sada uspela eksploatisati na Zemlji. A to što je civilizacija do sada izvukla je mnogo. Samo jedan rudnik u Švedskoj Kirunavara vadi dovoljno železa da bi se moglo izgraditi šest Ajfelovih tornjeva na dan. Mi eksploatišemo zamašne resurse na Zemlji, a eksploatacija tih resursa iz svemirskih tela kao što su asteroidi i Mesec da bi se smanjila eksploatacija na Zemlji jeste moralna, ekološka, odnosno eko-etička poenta koju sam pokušao istaći. Na Mesecu postoje velike zalihe helijuma 3 koji bismo jednog dana mogli koristiti za fuzionu nuklearnu energiju, što je verojatno jedino trajno rješenje da se ljudi opskrbljuju energijom na neki ekološki održiv način.”

Ljudi neće hteti

Moderator je Risa pitao zašto ne misli da bi, čisto radi potencijalnog rizika koji možda postoji za život na Zemlji, jedno od jaja iz korpe Zemlje, što čini seme čovečanstva, našeg iskustva i svega onoga što nas čini jedinstvenima, bilo pametno smestiti negde drugde van krhke biosfere koju poznajemo kao majku Zemlju.

Ris je odgovorio da se slaže da možemo iskoristiti potencijale svemira da bismo izvezli tešku industriju i da u nekim ispostavama imamo neke ljude za slučaj da se Zemlji dogodi najgora moguća stvar.Međutim, doklegod ostajemo ljudi s istom fiziologijom i istim stavovima, ne mislim da će ijedna od tih naseobina biti tako privlačna kao Zemlja. Ljudi ne vole živeti na Južnom polu, neće voleti živeti na kolonijalizivanom Marsu, a mislim da neće hteti živeti ni u jednoj masovnoj svemirskoj koloniji kakve zamišljaju ljudi poput Bezosa. Dakle, smatram da je Zemlja omiljeno stanište i da ljudi neće želeti otići u većim brojevima na ta druga mesta. Zato mislim da će to morati biti postljudi. No mislim da bi takvi postljudi mogli postojati već kroz jedno hiljadugodište zahvaljujući genskim modifikacijama. A za teraformiranje Marsa i izgradnju velikih kolonija trebaće više vremena. Stoga mislim da će se čovečanstvo brže promeniti nego što bi trajala izgradnja golemih struktura negde u Sunčevom sistemu. Ako takve promene možemo ostvariti u hiljadu godina, zamislite koliko bi se moglo ostvariti za 1.000 miliona. Mi nemamo pojma kako bi stvari mogle izgledati u dalekoj budućnosti”, uveren je Ris.

Moraju se širiti

Moderator je potom rekao Ćirkoviću da se teraformiranje Marsa ili izgradnja održive baze na Mesecu čine znatno većim izazovima od adresiranja mnogo hitnijeg izazova stabilizovanja naše biosfere na Zemlji i bavljenja posledicama klimatskih promena s kojim smo trenutno suočeni. Jasno je da smo naštetili planeti, no imamo oruđa kojima to možemo popraviti. Zašto to nije prioritet? Doklegod to ne učinimo, obavljanje herkulskog zadatka širenja na druge planete doima se nemarnim i neprimerenim.”

Ćirković je na to odgovorio da su ta dva problema povezana i da je teško riješiti jedan bez rešavanja drugog.Primjerice, ako želimo jednom zauvek rešiti problem energije, moraćemo se prebaciti na nuklearnu fuziju, na čemu se radi već pet ili šest desetleća. U Francuskoj se trenutno dovršava najnaprednije postrojenje u istoriji čovečanstva u kojem će pokušati da se rekreira proces u kojem naše Sunce i sve druge zvezde u svemiru stvaraju energiju. A kao što sam pomenuo, najvažniji element za taj proces trebalo bi biti helijum 3 koji se na Zemlji ne može naći u znatnijim količinama, dok je prilično zastupljen u našem kosmičkom okruženju. Slično vredi i za druge stvari. Mi trenutno vršimo jak industrijski pritisak na ekološke sisteme na Zemlji zato što su naši resursi na Zemlji po definiciji ograničeni. Džared Dajmond napisao je odličnu knjigu ,Kolaps’ koja dobro tumači zašto su kolabirale neke kulture na izolovanim ostrvima kao što su Uskršnja ili ostrvlje Mangareva, uprkos tome što su bile impresivne kulture. Problem je u tome što su bile izolovane i ograničene na malene deliće sveta, zanemarujući ostatak planete. Zašto bi Zemlja u tom smislu bila bitno drugačija od jako uvećanih Uskršnjih ostrva? Ona je okružena drugim resursima i, ako ih zanemarimo, na kraju ćemo završiti poput civilizacije Uskršnjih ostrva i drugih izolovanih civilizacija koje su u biti kolabirale zato što su kolabirali njihovi ekološki sistemi. Mada nemamo dokaza za to, veroatno je upravo ta potraga za resursima bila činilac koji je motivisao naše pretke za migraciju iz malenog područja u Africi u gotovo sve delove sveta. Martin je u pravu kada kaže da ljudi neće hteti živeti na Antarktiku ili Mont Everestu, no da smo pitali nekoga od naših predaka da li bi hteo živeti u Tibetu, u Japanu, u Kanadi ili na Aljasci, nisam siguran da bi mu se svidela ideja. U biti ljudi su s vremenom iz različitih razloga bili spremni otići u neka vrlo negostoljubiva mjesta. To nas je dovelo do situacije koju imamo danas.”

Preteče postljudi

Moderator je na to istakao da je Ćirković predstavio jednu važnu poentu, a to je da smo mi kao vrsta skloni tome da istražujemo.To je argument prema kojem je to gotovo neizbežno: zato što možemo, mi hoćemo. Stoga me zanima. Martine, ima li vaš pesimizam prema kolonijalizaciji uporište u tehnologiji ili kulturi? Šta bi moglo kočiti taj naš nezadrživ poriv da istražujemo i osvajamo koji je tako duboko usađen u našu kolektivnu svest”, pitao je moderator.

Ris je odgovorio da misli da je to što je Ćirković rekao istina u nekoj meri.Hteo bih pre svega istaći da mi se čini da Milan malo previše naglašava problem energije kada govori o tome da bi se helijum 3 mogao prikupljati na Mesecu. Što se tiče argumenta koji se temelji na našem entuzijazmu, svakako se mogu složiti s njim. Mislim da ćemo do kraja veka vrlo verovatno imati grupu ljudi koji će živeti na Marsu. Mi treba da ih bodrimo jer će oni biti preteče postljudi. No, mi smo se prilagodili životu na Zemlji. Mi ne želimo sebe da modifikuemo, a postojaće regulacije koje će ograničavati tehnologije za takvu modifikaciju. Stanovnici Marsa biće daleko od regulatora, a osim toga, budući da neće biti dobro prilagođeni Marsu, imaće jakih razloga da se modifikuju. Zato mislim da će oni relativno brzo postati druga vrsta. Ta druga vrsta imaće mentalitet koji ne možemo predvideti, čak i ako bude od krvi i mesa. Naravno, ako budu gotovo besmrtna elektronička stvorenja, onda neće imati nikakva ograničenja slična našima. Oni se neće bojati međuzvezdanih putovanja i biće veoma drugačiji. No ako razmišljamo o ljudima čija razmišljanja možemo razumeti, onda smatram da je Zemlja jedino mesto na kojem će preferirati da žive. Kada govorimo o pstljudima u dalekoj budućnosti, treba imati na umu da se oni neće razviti darvinističkom prirodnom selekcijom. Prirodna selekcija nas je naoružala agresivnošću, međutim veštačka ne mora. Stoga bi ta stvorenja sa superljudskim mozgovima mogla živeti komforne živote u drugim uslovima. To je ujedno moj odgovor na Fermijev paradoks (paradoks prema kojem bismo već morali sresti vanzemaljce ako oni postoje u našoj galaksiji). Inteligentni vanzemaljci mogu biti tamo negde u svemiru i duboko razmišljati bez potrebe da se ikada šire njime. To može biti daleka budućnost za zemaljsku inteligenciju. No oni bi bili bitno drugačiji od ljudi. Ne bi imali ljudske emocije ili stavove. Naravno, da li ni imali svest i samosvest kakvu imaju stvorenja od krvi i mesa, to je pitanje o kojem bi mogli raspravljati filozofi.”

Um širi svemirom

Moderator je Ćirkovića pitao ima li nešto protiv ideje da bi stvorenja koja će nastanjivati druge planete mogla biti drugačija, da neće imati istu biologiju kakvu imamo mi ljudi.Drugim rečima: treba li istraživanja svemira da obavljaju ljudi? Zašto se to ne bi, kako predlaže Ris, ostavilo postljudima?

Ćirković je odgovorio da bi se u tome mogao složiti s Reesom.Nemam nikakvih problema s tim. Ja bih samo te postljude, čak i ako bi u nekom formalnom smislu bili zasebna vrsta, smatrao braćom. To znači da bismo morali razviti moral kako bi bio što uključiviji. Mislim da postoji mnogo etičkih načela koja idu u prilog naseljavanju svemira. Ako stavimo naglasak na etiku koja vrednuje život sa umom, to automatski podrazumeva da imamo moralnu obavezu širiti um u svemiru. Tu želim staviti naglasak na um jer je to u krajnjoj liniji bio početak astronautike, kako je to predstavio Konstantin Ciolkovski, koji je rekao da je Zemlja kolevka uma, ali da čovek ne može zauvek živeti u kolijevci. Stoga, ako osećamo bratstvo sa svim umovima i u širem smislu sa svim živim bićima, onda u tom smislu čak imamo etičku dužnost da širimo um unaokolo i na taj način obogatimo svemir”, istakso je Ćirković.

Zauvek za Zemljane

U završnoj izjavi Ris je rekao da je razlika između njegovog i Ćirkovićevog stava delom u tome što razmišljaju u različitim vremenskim skalama.Mislim da ćemo u sledećih 50 ili 100 godina imati male zajednice ljudi koji će živeti van Zemlje u drugačijim uslovima. Međutim, ako promišljamo dalju budućnost i pritom imamo na umu da će buduća evolucija biti mnogo, mnogo brža od evolucije koja je dovela do nastanka ljudi i da ona možda neće uključivati agresiju, onda nemamo pojma kako će to izgledati. U tom kontekstu ideja da bi trebalo imati bratske osećaje prema postljudima čini se malo nategnutom jer to bi moglo značiti da sluzava plesan ima bratske osećaje prema nama. Bićima koja će se od nas razlikovati onoliko koliko se mi razlikujemo od sluzave plesni trebaće mnogo manje od četiri milijarde godina da se razviju, koliko je nama trebalo, jer će se to događati kontrolisanom, a ne nasumičnom evolucijom. Dakle, mislim da jako teško možemo zamišljati šta će se događati u dalekoj budućnosti, kroz više desetina hiljada godina. Pre tog vremena mislim da treba čuvati Zemlju kao svoj dom. Mi možemo eksploatisati svemir radi nekih resursa, međutim to mogu raditi roboti. Ne mislim da će ljudi ikada u većim brojevima hteti ići dalje od Meseca. Mislim da treba da ostanemo orijentisani na Zemlju dok god smo ljudi, makar se bližimo početku kraja procesa povećanja složenosti u svemiru. Stoga ne treba imati nikakvo dvoumljenje niti bi trebalo postavljati ograničenja u smislu etičkog prihvatanja budućih vrsta koje će imati mentalne kapacitete daleko veće nego što ih uopće možemo zamisliti.”

Postljudi u kolonijama

Ćirković je rekao da se slaže da će ekspanzija u svemiru voditi do postljudskih vrsta.No ne vidim ništa odbojno ili riskantno u tome. Slažem se da će buduća inteligencija, koja će biti razvijena nedarvinističkom evolucijom, biti manje agresivna i manje opterećena evolucionim prtljagom iz prošlosti. No, na jedan ili drugi način korišćenje svemirskih resursa, širenje u svemir i uspostavljanje staništa u svemiru neće biti masovni pokret, to je besmislica. To će uvek biti spor proces trajnog napretka i razvoja koji će voditi do postljudi i mislim da tu eru treba pozdraviti.”

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar