ARGUSOV POGLED

PROGON FILOZOFIJE

1.402 pregleda

Posmatramo li proces reforme školstva kod nas tokom poslednjih pola veka, od 1968. lako se zapaža da se predmet filozofije manje ili više sistematski istiskuje iz škola, pa čak i iz gimnazija.

Prof. dr Radomir Đorđević

Reforma školstva je, može se reći, permanentan proces. Ona je oduvek predstavljala predmet sporova. Danas taj problem ima mnoštvo aspekata, posebno u našim uslovima. Podsetimo se da je i u prošlosti svako prelomno doba imalo nove klasifikacije nauka i organizacije školstva.

Vekovni spor između carstva uma i carstva
cesara dobijao je nove aspekte. Filozofija
je imala veliki, reklo bi se prevratnički
karakter, jer se nije ograničavala na
postojeće, nego je stvarala sliku budućnosti
i time težila promeni postojećeg.

Od vremena Frensisa Bekona bilo je sasvim jasno da je znanje o prirodi i društvu obezbeđivalo brži razvoj društva. Građanske revolucije razbijale su pređašnje feudalne dogme, oslobađajuci proizvodne snage i odnose, menjajući društvene institucije uopšte i obrazovanje posebno. Francuski filozofi-prosvetitelji, naročito enciklopedisti, formulisali su novi pogled na svet, koji je vreme već  odavno iziskivalo. Oni su imali uticaj širom sveta.

Vekovni spor između carstva uma i carstva cesara dobijao je nove aspekte. Filozofija je imala veliki, reklo bi se prevratnički karakter, jer se nije ograničavala na postojeće, nego je stvarala sliku budućnosti i time težila promeni postojećeg. Sve više se iskazivala razlika između onih koji su za status quo vođeni svojim posebnim interesima, i onih koji su težili promeni. U kritičkom duhu filozofije videla se sve više opasnost za postojeći poredak pa se to ogledalo i u odgovarajućim reformama školstva; rezerve prema toj disciplini kao da se uvećavaju danas.

Posle Napoleonovog pohoda na Rusiju talas prosvetiteljstva  dopro je i do feudalne Rusije, u kojoj su, ne samo dekabristi nego i kasnije mnogi pokreti, zahtevali promene državnog uređenja po ugledu na Evropu. Kada je reč o gledanju na filozofiju ilustrovaću to jednom indikativnom situacijom iz tog vremena.

Ministar je ubrzo doneo dekret kojim se
ukida rad katedara fllozofije na
univerzitetima carske Rusije; od 1850.
do 1860. bila je dozvoljena nastava samo iz
logike i empirijske psihologije i nju su
mogli izvoditi samo profesori bogoslovi.

Sredinom pedesetih godina devetnaestog veka bilo je upražnjeno mesto profesora filozofije Moskovskog univerziteta. Rektor se obratio ministru prosvete s molbom da se to mesto popuni, obrazlažući to zapaženim povećanim interesovanjem kod studenata za tu disciplinu.

Nakon nekog vremena ministar je odgovorio rektoru, ističući da korisnost filozofije nije dokazana, a da je štetnost njena očigledna. Ministar je dalje isticao da su svuda u Evropi na čelu raznih buna ljudi koji se bave tom disciplinom. Ministar je ubrzo doneo dekret kojim se ukida rad katedara fllozofije na Univerzitetima carske Rusije; od 1850. do 1860. bila je dozvoljena nastava samo iz logike i empirijske psihologije i nju su mogli izvoditi samo profesori bogoslovi.

Početkom jula ove godine više od trideset profesora filozofije Srbije zatražilo je od Srpskog filozofskog društva da organizuje raspravu o statusu filozofije u srednjim stručnim školama i gimnazijama o sve izrazitijoj tendenciji eliminisanja fiozofije iz nastave u školama. Na tom sastanku govorilo je više profesora srednjih škola i gimnazija, više članova Upravnog odbora Srpskog filozofskog drustva i predstavnik SDF u Prosvetnom savetu Republike Srbije Veroljub Ilić. Svi učesnici u raspravi ukazali su na nedopustivost eliminacije filozofije iz školskih programa.

Ono pto zabrinjava jeste i činjenica da se uporedo sa tim nastoji da se marginalizuje Prosvetni savet Srbije kao najviši organ, što sve nije bez uticaja iz sfere politike. Tome, bez sumnje, treba da se suprotstavi, i to energično, celokupna intelektualna javnost. Nadamo se podršci „Politike”, našeg najuticajnijeg dnevnog lista, da na odeđen način reaguje na ove retrogradne pojave. Danas je situacija sa filozofskim sadržajima u nastavi daleko složenija, ali izvesne konstante iz prošlosti kao da ostaju. Znanje, kritička misao i angažovanost na društvenoj sceni suprotstavljeni su parcijalnim interesima onih iz carstva cesara.

Primer koji sam naveo iz sredine devetnaestog veka iz carske Rusije podseća nas, na neki način, na opasnost od eliminacije filozofije kao slobodne i kritičke misli. Posmatramo li proces reforme školstva kod nas tokom poslednjih pola veka, od 1968. lako se zapaža da se predmet filozofije manje ili više sistematski istiskuje iz škola, pa čak i iz gimnazija.

Ako se hitno ne izvrši pregled stanja i ne preduzmu odgovarajuće mere, dospećemo u sasvim nezavidnu situaciju u kojoj će brojne naše kolege, koji savesno rade doprinoseći opštem društvenom napretku, ostati bez posla.

(Izvor KUN)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar