ARGUSOV POGLED

ŠANGAJSKA KANASTA

38.381 pregleda

Treba očekivati oko 30-34 oblasti u kojima će Univerzitet u Beogradu biti rangiran, ovaj način rangiranja biće bitniji u narednim godinama, ne samo zbog činjenice da se u pojedinačnim oblastima relativno lako probija u prvih 100, već – što je bitnije – mnogo ozbiljnije se vidi kao veliki, široko postavljeni, opšti univerzitet jer sa 27 pojavljivanja trenutno zauzima od  224 do 244. mesta među univerzitetima, sa šansom da značajno napreduje. Još jedna ilustracija: ako se ne evidentiraju na Šangajskoj listi pozicije univerziteta zemalja sveta sa najvišim po stanovniku (per capita) GDP-om (iznad 20.000  američkih dolara) i pored njih preskoče univerziteti iz najmnogoljudnije zemlje sveta, Univerzitet u Beogradu zauzima okvirno 15. mesto.

nikolic-zoran

Prof. dr Zoran Nikolić

Poslednjih dana naša naučna i šira javnost mnogo se bavi Šangajskom listom. Puno je znalaca, puno je lovačkih priča, puno je i zabrinutih i kritičara. Mislim da je bilo neophodno neko uvodno tumačenje kakva je to lista, šta znači rangiranje kao takvo, šta se konkretno vrednuje i šta je rezultat tog vrednovanja. Zatim je trebalo na neki način trezveno postaviti neke uporedne analize i videti šta to u realnom okruženju znači, i konačno videti da li taj rezultat našeg najvećeg univerziteta vredi ili ne, i šta sve to treba kuditi ili braniti. Naravno, sve to što bi trebalo da predstavlja uvod ili realni opis stanja je izostalo i susrećemo se sa jednim vrednosnim opsegom u kome se na osnovu osećaja, ukusa, ličnih sudova, donose jaki zaključci.

Prodor Beograda 2016. godine (298. mesto)
karakteriše interval naglog skoka i
stabilizacija broja publikacija posle
2010. godine. Tada je izgledalo kao čudo, ali
mi umemo da u svakom očekivanju preteramo
tako da je javnost pripremana da možemo i
mnogo bolje. Sledeće godine ostvarili smo
maksimum (284.). Ove godine, kao neprijatno
iznenađenje dolazi sadašnja pozicija (302.).

Šangajska lista je jedna od više lista kojima se rangiraju univerziteti u svetu. Može se primetiti da ARWU (Academic Ranking of World Universities) podrazumeva najpriznatije rangiranje univerziteta u svetu isključivo na osnovu akademske – naučne izvrsnosti. Rangiranje za svetske univerzitete datira od 2003. godine i prve decenije Srbije nije bilo na toj listi. Čini mi se da u tom vremenu nije ni postojao jasan sud u našoj zemlji šta tačno znači rangiranje univerziteta, niti smo se ozbiljno potresali što nas tamo nema. Ključ vrednovanja po ARWU preuzet je iz standarda vrednovanja akademskih postignuća univerziteta u SAD. Zato i ne čudi da primat svih ovih godina na Šangajskoj listi drže univerziteti u skoro zamrznutom redosledu, gde prednjače univerziteti iz SAD, Velike Britanije…

 

U 100 NIKAD, U 200 TEŠKO

Pravila ukratko

Pre više od godinu i po ovom časopisu pojavio se članak (http://galaksijanova.rs/u-100-nikad-u-200-tesko/?script=lat) u kome je dat tehnički uvod načina vrednovanja univerziteta. Postojeći način vrednovanja pokazao se stabilnim, jer sama činjenica da ne postoje jake fluktuacije na vrhu liste nagoveštava da je metodologija precizna i održiva i da može da važi za sve. Ta metodologija favorizuje velike univerzitete, kakav je i Univerzitet u Beogradu, jer bar jedan parametar eksplicitno zavisi od ukupne naučne produkcije čitavog univerziteta.

Korektivni faktor koji govori o specifičnoj produktivnosti populacije univerziteta u izvesnoj meri pomaže malim univerzitetima da uhvate korak. Ostali parametri govore u prilog isključivo ekstraordinarnog kapaciteta istraživača univerziteta, gde se može statistički očekivati da veliki univerziteti imaju veći broj najcitiranijih istraživača u svojim oblastima, veći broj ekstraordinarnih publikacija i, što je najvažnije, imaju i veći broj istraživača sa svetskim priznanjima.

Grupe – stotine

Može se primetiti da neprikosnoveno prvoplasirani Harvard University u 5 od 6 parametara ima maksimalnu vrednost (jedino je parametar specifične naučne produkcije nešto slabiji). Naravno, ovi ostali parametri i diktiraju redosled u samom vrhu Šangajske liste, tako da slobodno se može reći prva stotina univerziteta ima ekstraordinarni potencijal, a sve što stvore redovnim naučnim radom dolazi pride i blago koriguje redosled u vrhu. Tačnije, svega nekoliko univerziteta godišnje uđe ili izađe iz grupe prvih 100.

U navedenoj grupi ima uvek univerziteta iz svega 15-20 najmoćnijih zemalja sveta. Ta grupa je mesto njihovog naučnog prestiža u svetu i ponoviću Srbija tu nema šta da traži. Skoro sa sigurnošću se može tvrditi da apsolutni laik koji nema nikakve veze sa univerzitetom može pogoditi više od 20 naziva najprestižnijih svetskih univerziteta. Ko ima veze sa univerzitetom, pogađa bez redosleda polovinu onih koji su među prvih 100, sigurno. U ovoj grupi je prestiž mera svega i veliki je pritisak na upisima na te univerzitete i za dobijanje stipendija na svim nivoima.

Drugu stotinu karakteriše veoma izražena geografska disperzija, ali ono što je zajedničko toj grupi da bi se u njoj ostalo neophodno je nauku shvatiti kao cilj u razvoju akademske izvrsnosti, koja ih razdvaja od prve stotine. U njoj se pojavljuje i drugi ešelon anglosaksonskh univerziteta (često nacionalni univerziteti saveznih država SAD).

Važne karakteristike navedene grupe su: duga naučna i obrazovna tradicija, ozbiljna podrška šire zajednice, jaki fondovi koji potkrepljuju naučni rad, ozbiljne upisne i migracione politike asimilovanja „tuđe školovanih polufabrikata”, razvijene postdoktorske studije, jaka i organizovana naučna dijaspora uključena u naučni rad u zemlji, čvrste veze sa najmoćnijim naučnim centrima u svetu i neprestane pozitivne migracije zaposlenih u vidu postdoktorskih usavršavanja. Bez zapostavljanja dodiplomskih studija, primat se daje postdiplomskim usavršavanjima, za koje su jasno definisani konkursi i obezbeđene stipendije. Blizu 15% univerziteta ispada iz te grupe ili ulazi u tu grupu godišnje.

Četvrta stotina je mesto opstajanja
tradicionalnih nacionalnih univerziteta
sa jasno profilisanim naučnim politikama.
Ona trpi jak pritisak odozdo i godišnje
migracije su veće od 20% poslednjih godina.
Beograd najduže postoji u tom intervalu
i trebalo bi očekivati da iz tog intervala
dublje ne može da potone narednih godina. Da
li može u prvih 300, uglavnom zavisi od nas.

Treća stotina je mesto jakih fluktuacija u pozicijama univerziteta. Više od 15% univerziteta godišnje migrira naniže u četvrtu stotinu i toliko novih dođe. Univerzitete u toj grupi često karakterišu nagli skokovi ili padovi u broju publikovanih radova. Često su u toj grupi i manji i specijalizovani univerziteti, koji nemaju širu gamu obrazovnih profila. To je grupa u koju su se poneki probijali i teže opstajali, ukoliko nije bilo postojanih materijalnih potpora u dužem periodu.

Prodor Beograda 2016. godine (298. mesto) karakteriše interval naglog skoka i stabilizacija broja publikacija posle 2010. godine. Tada je izgledalo kao čudo, ali mi umemo da u svakom očekivanju preteramo tako da je javnost pripremana da možemo i mnogo bolje. Sledeće godine ostvarili smo svoj maksimum (284.). Ove godine, kao neprijatno iznenađenje dolazi sadašnja pozicija (302.).

Četvrta stotina je mesto opstajanja tradicionalnih nacionalnih univerziteta sa jasno profilisanim naučnim politikama. Ona trpi jak pritisak odozdo i godišnje migracije su veće od 20% poslednjih godina. Beograd najduže postoji u tom intervalu i trebalo bi očekivati da iz tog intervala dublje ne može da potone narednih godina. Da li može nazad u prvih 300, uglavnom zavisi od nas.

Peta stotina je veoma prometna grupa koju karakterišu migracije veće od 25% naniže. Može se reći da se iz te grupe lako prolazi naviše, ali se još lakše iz nje ispada, jer to je zona Scile i Haribde, rešeta svetske nauke. Veliki univerzitet poput Beogradskog ne bi smeo da dopusti da iz te grupe izađe, jer do povratka nazad teško da skoro može doći. Na primeru Sveučilišta u Zagrebu vidi se da posle 2013. godine, samo jednu sezonu je univerzitet uspeo da se vrati u prvih 500 i poslednje dve godine ga opet nema.

Izuzetak koji potvrđuje pravilo je Univerzitet u Ljubljani koji već 7 godina osciluje između 460. i 494. mesta. Kao nacionalni univerzitet veoma je opšte postavljen i uspešno se nosi u većem broju oblasti u kojima se rangira na Šangajskoj listi. Možda je to ključ opstanka i eventualnog napretka? Dodatno, na vratima prvih 500 ove godine pojavio se drugi slovenački – Univerzitet u Mariboru sa izvrsnom 539. pozicijom na proširenoj listi.

Sedmogodišnji rezultati

Da li postoje tačne pozicije univerziteta na listi ili samo postoje okvirni intervali koji su naznačeni na sajtu i stoje u ARWU publikaciji? Tačne pozicije postoje i na samom ShanghaiRanking sajtu: odlazeći na pojedinačni univerzitet vidi se grafički prikaz koji preciznije prikazuje poziciju univerziteta po godinama, nego što je navedeno u tabeli. Na primer, tačne pozicije Univerziteta u Beogradu i preostalih 5 univerziteta iz proširene jugoistočne Evrope koji su se našli u prvih 500 za 2018. godinu, a u poslednjih 7 godina izgleda ovako:

Ukoliko se proširena jugoistočna Evropa (sa Slovenijom, Mađarskom i Moldavijom) dodatno proširi zeljama koje su istočno od Finske, Nemačke, Austrije i Italije u vidu formulacije istočna Evropa, dobija se lista zemalja među čijim univerzitetima Beogradski zauzima poslednjih godina stabilnu treću poziciju na Šangajskoj listi, kao što je prikazano na grafikonu.

Još jedna ilustracija: ako se ne evidentiraju na Šangajskoj listi pozicije univerziteta zemalja sveta sa najvišim po stanovniku (per capita) BDP-om (iznad 20.000  američkih dolara) i pored njih preskoče univerziteti iz najmnogoljudnije zemlje sveta, Univerzitet u Beogradu zauzima okvirno 15. mesto. Tema je za krojenje opravdanja za svaki uspeh ili neuspeh ili je tema za razmišljanje u kojoj meri finansijska moć diktira kvalitet nauke, ne znam.

Kako se određuje tačna pozicija na listi? ARWU publikacija uvek ima detaljan opis metodologije. Za svaki parametar određuje se dominantan univerzitet i njemu se dodeljuje maksimalna vrednost 100, a ostali prenormiraju na njega. Svaki parametar za dalji obračun koristi jasno definisane težinske faktore i svakom se univerzitetu određuje total. Konačno, svi univerziteti se prema najbolje rangiranom prenormiraju. Sve se može i izračunati i proveriti. Negde postoje deobe mesta, jer se jednostavno dobija total identičan na n-tu decimalu, a ARWU pravila dodatno nalažu deobe mesta u slučaju totala istovetnih do na prvu decimalu. Međutim, može se primetiti da se to pravilo ne primenjuje kod preloma lista u grupe (stotine), inače bi se Bograd ove godine našao sa one strane – u prvih 300. Jednostavno, svaka grupa sadrži fiksni broj univerziteta.

Rangiranjinja po oblastima

Prva detaljna rangiranja po oblastima izvedena su 2017. godine (GRAS, Global Ranking of Academic Subjects). Ranija rangiranja univerziteta izvođena su prema poljima istraživanja od 2008. godine i zamenjena su GRAS rangiranjima. Klasifikacija oblasti za ARWU izvedena je iz OECD/Frascati/WebOfScience  klasifikacije. Aglomeracija više osnovnih SubjectCategoryField-ova formirala je prošle godine 52 ARWU oblasti, dok je ove godine grupisanje obavljeno u 54 oblasti. Dakle, samo reorganizacijom su nastale dve nove oblasti za rangiranja univerziteta.

Po oblastima postoje nešto drugačija pravila u odnosu na ukupno vrednovanje univerziteta, pa se kao parametri rangiranja uzimaju: publikovani rezultati u petogodišnjem intervalu, vrednuje se prosečna citiranost radova univerziteta u oblasti, uračunava se broj publikovanih radova u TOP časopisima u oblasti, vrednuje se međunarodna saradnja i na opštoj listi vrednuju se nosioci međunarodnih nagrada i priznanja. Per capita – specifična naučna produkcija, Nature/Science reference i najcitiraniji istraživači ne doprinose rangiranju. Ima i racionalnog objašnjenja za to: nije eksplicitno jasan broj istraživača sa univerziteta koji publikuje u datoj oblasti, Nature/Scienc e su časopisi opšteg karaktera a najcitiraniji istraživači su često u svom opusu ispleli veoma citirane reference koje se vrednuju u više oblasti, tako da…

Kao i kod opšteg rangiranja i ovde postoje težinski – ponderišući faktori, ali oni nisu konstantni i različite grupe oblasti imaju bitno različite težinske faktore. Kao i kod opšteg rangiranja, po svakom parametru se traži dominantni univerzitet i na njega se renormira sve. Zatim se traži total i konačno renormira na najbolje rangiranog po totalu.

Zbog činjenice što usitnjavanje po oblastima dovodi u pitanje održivost globalne statistike, primenjena su odbacivanja – threshold-i, tako da u nekim oblastima u rangiranja ne ulaze doprinosi onih univerziteta koji imaju manji broj publikacija od granične. Na tom mestu je na nekim prošlogodišnjim listama bilo odbacivanje Univerziteta u Beogradu, dok je ove godine pređen prag za vrednovanje. Za razliku od globalne liste gde je fiksno rangiranje nezavisno od broja univerziteta, ovde je primenjeno pravilo da se rangira maksimalno 500 univerziteta u svakoj oblasti. Prošlogodišnja pilot rangiranja u nekim oblastima imala su veoma kratke liste univerziteta, a prosečno je po oblasti rangirano 270, a ove 340 univerziteta (ukupno je bilo 14.000, a sada je 18.400 rangiranih univerzitet-oblast).

Dodatno, dominantno su oblasti društvenih nauka promenile vrednosti težinskih faktora. Sve ovo navedeno govori u prilog činjenici da je 2018. godine svaki veliki univerzitet opšteg karaktera, poput našeg, dobio šansu da proširi broj oblasti u kojima je viđen na Šangajskoj listi.

Po oblastima 2017. i 2018.

Godine 2017. Univerzitet u Beogradu probio se na 18 oblasnih lista u prvih „500” (ranije je navedeno da su neke liste bile kraće). Mnogo se pisalo o tome da je u oblasti Food Science & Technology bio 35. na listi, a da je 2018. godine zauzeo 43. mesto. Detaljna slika rezultata Univerziteta u Beogradu po oblastima rangiranja za 2017. i za 2018. Godinu, sa promenama u rangovima u odnosu na 2017, data je u tabelama:

2017

2018

Kako tumačiti ove rezultate? Zbilja je napredak u odnosu na 2017. godinu ostvaren. Kapacitet za povećanje broja oblasti u kojima se Beograd rangira postoji. U nekoliko oblasti nalazi se nadomak prolaza u „500”, jer među oblastima gde ga nema preovlađuju „kraće liste”. Ono što treba očekivati je broj oko 30-34 oblasti u kojima će Univerzitet u Beogradu biti rangiran. Ovaj način rangiranja biće bitniji za univerzitet u Beogradu u narednim godinama, ne samo zbog činjenice da se u pojedinačnim oblastima relativno lako probijamo u prvih 100 već, što je bitnije mnogo ozbiljnije se vidi kao veliki, široko postavljeni, opšti univerzitet jer sa 27 pojavljivanja trenutno zauzima od  224 do 244. mesta među univerzitetima, sa šansom da značajno napreduje. Ovakav način vrednovanja tradicionalne, ekstremno prestižne univerzitete ne uzdiže previše. I opet isti izuzetak koji potvrđuje pravilo: Univerzitet u Ljubljani pojavljuje se na 32 liste.

Šta reći za kraj?

Pad nije strašan, ali se bojim da može biti gore. A sigurno može bolje. Razlozi zbog kojih je Beograd pao na Šangajskoj listi nisu malobrojni. Ono što je bitno da se uradi hitno jeste da se obezbedi da što manje bude nedoslednih postupaka u naučnoj politici, da se uspostavi stabilno finansiranje nauke, da se sačuvaju konkurentnost i motivisanost istraživača da stvaraju, da se aktiviraju svi mogući kapacitetu za saradnju – bilateralnu, međunarodni projekti, da se aktivira veoma moćna dijaspora i omogućimo joj da pomogne svojoj zemlji, da se doktorske i master studije ozbiljno otvore za strane studente i da počne da se razmišlj o otvaranju postdoktorskih pozicija kod nas za strane istraživače.

O autoru

Stanko Stojiljković

4 komentara

  • Zahvaljujem dragom kolegi na pruženom objašnjenju pozicije Univerziteta u Beograd na Šangajskoj listi, kao i na jednoj sveobuhvatnoj i detaljnoj analizi pozicioniranja ostalih univerziteta. Ovaj članak pruža dalje mogućnosti istraživanja u oblasti naukometrije (scientometric). Kolega se ovim člankom definitivno profilise kao jedan od najmeritornijih srpskih eksperata u ovoj oblasti. Uveren sam da će ovaj članak podstaći naučnu zajednici, u smislu otvaranja dijaloga na temu naučne kompetentnosti srpskih univerziteta. Ovaj članak definitivno zaslužuje da bude objavljen , u vidu preuzimanja, na zvaničnoj internet stranici Univerziteta u Beogradu i nadležnog ministarstva za nauku.
    Svaka čast, dragi kolega !!!

  • Evo tek sam sad došao do ovog članka. Prvo što sam primetio jeste impozantan broj pregleda. Dakle ovaj članak je izazvao pažnju čitalaca koji su i izvan nauke, pretpostavljam.
    Pozicija Beogradskog univerziteta (302) je sasvim zadovoljavajuća, rekao bih. Ovde treba voditi računa da su ovoj poziciji doprineli instituti (IHTM, IF, Vinča,IBIS itd.) koji takođe pripadaju BU, pri čemu nisam siguran šta to dobro donosi nama istraživačima sa tih instituta. Bilo bi lepo kada bi pro. dr Nikolić imao i takve podatke, ali sigurno je to skoro nemoguća misija. Kako odvojiti i prepoznati doprinos istraživača sa instituta, pitam se.
    Ono što posebno pohvaljujem su komentari i tumačanja profesora, sa kojima se u potpunosti slažem.

    • U pripremama za „uspeh“ na Sangajskoj listi je uöestvovalo 50-100 eksperata i samo ministarstvo. Na normalnim univerzitetima to radi 1-2 osobe. Jel je to BU USPEO ili IZIGRAO Sangajsku listu?

Ostavite komentar