MEĐU IZMEĐU

MAŠINCI PRVACI SVETA

247 pregleda

Dušan Babić, Lazar Popović, Radovan Đurović, Đorđe Trampa i Nikola Popović, studenti Mašinskog fakulteta(projekat „Aurora”),  osvojili prvo mesto u prvoj rundi međunarodnog studentskog takmičenja Airbus Sloshing Rocket 2019, za idejno rešenje letelice sa rezeroarom kojim se minimizira sloshing efekat (bućkanje).

Ovo rešenje proglašeno je najboljim u konkurenciji 50 timova iz celog sveta. To im je otvorilo put u Patras, u Grčkoj, gde se u julu održava druga runda ovog takmičenja na kojem će se ocenjivati tehničko rešenje, odnosno konstrukcija, dolet i vreme leta, kao i cena i način izrade letelice. Organizatori takmičenja su Airbus i Euroavia – Evropsko udruženje studentskih timova koje se bave projektovanjem i izradom letelica.

Glavni zadatak tima bio je da letelicu,
posle vertikalnog lansiranja i njenog
prelaza u bezpogonski horizontalni let,
što više stabilizuju, kako bi imala
što veći dolet i bezbedno sletela.

„Aurora” je jedan od projekata koji se realizuje u okviru „Beoavije” – tima koji okuplja studente Mašinskog i još tri fakulteta Univerziteta u Beogradu. Reč je o autonomnoj letelici sa pogonom na vodu i sastavljena je od tela rakete i krila, što omogućava veliki dolet uz minimalnu snagu propulzije (pogonske sile). Dužina letelice je 1,5metar, širina, odnosno razmak krila 2,25 i ograničena je težinom na 5 kilograma. Na njoj se nalaze dva odvojena rezerovara – jedan za propulziju, a drugi za teret, odnosno sloshing.

Prema tehničkim zahtevima takmičenja, u rezervoaru za sloshing, odnos vode i vazduha mora da bude pola-pola i on ne sme da bude pod pritiskom. S druge strane, maksimalna količina vode u rezervoaru za propulziju, mora biti ista ili manja od količine vode u rezervoaru za teret.

Letelica (MF)

Letelica je visoko „pogođena” sloshing-om, jer je odnos mase letelice i slobodne tečnosti 3:1, odnosno letelica je dva-tri puta teža od mase slobodne tečnosti. U ostalim slučajevima, gde se ovaj efekat javlja, taj procenat je manji. Glavni zadatak našeg tima bio je da letelicu, posle vertikalnog lansiranja i njenog prelaza u bezpogonski horizontalni let, što više stabilizuju, kako bi imala što veći dolet i bezbedno sletela.

Primenili su tri načina za kontrolu sloshing-a. Na prvom mestu to je rezervoar koji su sami dizajnirali i na koji su veoma ponosni. On je u centralnom delu cilindričnog oblika, a na krajevima elipsoidnog. Izrađen je od fiberglasa i prilagođen trajektoriji letelice. Unutar rezervoara primenili su gumene pregrade, što takođe doprinosi smanjenju uticaja bućkanja na stabilnost letelice. I na kraju, uveli su aktivnu kontrolu sloshing-a, odnosno autopilot u koji su unete vrednosti u okviru kojih će se taj efekat ispoljavati.

Ilustracija (MF)

Letelica se izrađuje na samom takmičenju. Učesnici imaju tri dana da je sklope i stave u funkciju. Lansira se tri puta uzastopce u razmaku od pet minuta. Aurora je projektovana da bude modularna, odnosno lako sklopiva i rasklopiva, čime je naš tim odgovorio na još jedan od zahteva organizatora.

Inače, članovi tima su studenti master i osnovnih akademskih studija na Mašinskom fakultetu. Dušan Babić, Radovan Đurović i Nikola Popović su budući master inženjeri sistema naoružanja, Lazar Popović je odabrao vazduhoplovno inženjerstvo, a Đorđe Trampa je njihov mlađi kolega sa osnovnih studija.

(Ivana Subašić, MF)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar