Neuronaučnik Kristijan Doeler smatra da mozak ne pomaže samo u snalaženju, već funkcioniše kao složennavigacijski sistem. Za svoja istraživanja upravo je nagrađen prestižnom Lajbnicovom nagradom u vrednosti od 2,5 milona evra, piše Euronews. Profesor Doeler, psiholog iz Instituta Maks Plank za kognitivne i moždane nauke u Lajpcigu, sa svojim timom nastoji otkriti temeljne principe kodiranja u mozgu koji omogućuju ljudsko razmišljanje. U sklopu istraživanja studenti u skeneru za magnetsku rezonanciju igraju računarske igre, koristeći tastaturu za kretanje i donošenje odluka.
Doeler opisuje jedan od zadataka: „Recimo, učesnici su u ulozi taksiste i moraju prevesti osobu od tačke A do tačke B. Dok izvršavaju zadatak, mi merimo principe kodiranja u mozgu i paralelno pratimo njihovu moždanu aktivnost”. I dok se ispitanici voze virtuelnim gradom, njihov mozak radi poput navigacijskog sistema. Pokazalo se da najveću moždanu aktivnost imaju učesnici s najboljim navigacijskim veštinama, odnosno oni koji tačno prođu svih 10 virtuelnih ruta i uvek pronađu najkraći put. Prema Doeleru, isti sistemi u mozgu koji pomažu u snalaženju u prostoru takođe organizuju pamćenje, učenje i znanje.
„Setite seamo školskih dana: kartice s beleškama smo isto tako prostorno organizovali da bismo razvrstali pojmove. Prostor je izvanredan medijum za vizuelizaciju, omogućuje da stvari prikažemo kao bliske ili daleke zavisno od njihoxe sličnosti i razlika”, objašnjava naučnik. Ova ideja podseća na sociologa Niklasa Luhmana, koji je svoju kutiju s 90.000 rukom pisanih beleški smatrao odrazom vlastitog mozga. Doeler dodaje da je navigacijski sistem mozga odgovoran za pamćenje informacija: „To znači da je navigacijski sistem zasigurno aktivan svaki put kada koristite prostornu strategiju za razvrstavanje informacija, primerice kada novinske članke slažete na različita mesta na stolu”.
Svoj prvi veliki istraživački uspeh Doeler je postigao još 2010. godine kada je dokazao postojanje takozvanih mrežnih ćelija kod ljudi. Iako je njihov princip rada bio poznat kod glodara, on je s kolegama u časopisu Nature objavio studiju koja je pomoću fMRI otkrila signal što je odražavao položaj ispitanika u virtuelnom okruženju, a to je potvrdilo da ljudi i glodari koriste vrlo slične mehanizme prostorne percepcije. „Naše ključno istraživačko pitanje, kako sadašnje tako i dugoročno, jeste teza da moždani navigacijski sistem nije važan samo za pronalaženje puta od tačke A do B u gradu, već i za obavljanje drugih kognitivnih zadataka, poput učenja koncepata i sticanja novog znanja”, naglašava Doeler. On želi da istražikako mozak obrađuje društvenu interakciju posmatrajući dvoje ispitanika u toku zajedničkog procesa učenja.
(Ilustracija Shutterstock)
(Indeks)
