Zapanjujući fenomen opisan u kontroverznoj studiji, prema kojem je šuma norveške smreke navodno sinhronizovala svoje električne signale uoči delimičnog pomrčenja Sunca, možda ima znatno jednostavnije objašnjenje. Dvojica ekologa nude novu pretpostavku koja se ne oslanja na ideju da drveće predoseća astronomske događaje, piše Science Alert. Nakon analize podataka iz izvorne studije ekolozi Arijel Novoplanski i Hezi Jižak sa Univerziteta Ben Gurion u Izraelu predlažu jednostavnije objašnjenje. Oni smatraju da je zabeležena električna aktivnost u drveću bila uzrokovana padom temperature, prolaznom grmljavinskom olujom i nekoliko lokalnih udara munja.
Prethodna istraživanja već su pokazala da takvi činioci mogu izazvati slične reakcije kod biljaka. „Za mene, ta studija predstavlja primer unošenja pseudonaučnih tumačenja u biološka istraživanja”, izjavio je Novoplanski. „Umesto da razmotre jednostavnije, dobro dokumentovane činioce okoline, poput jake kišne oluje i obližnjih udara munja, autori su se priklonili privlačnijoj ideji da drveće iščekuje nadolazeće pomračenje Sunca.” U oktobru 2022. godine, tokom delimične pomrčine Sunca, istraživači su u šumi u italijanskim Dolomitima zabeležili, kako su opisali, „individualne i kolektivne bioelektrične odgovore na pomračenje”. Tvrdili su da su starija stabla pokazivala jače signale pre i tokom pojave, što bi mogao biti znak da se njihovo iskustvo iz prethodnih događaja prenosi na ostatak šume. Sugerisali su da smreke osećaju nadolazeće pomračenje i da koordinišu svoj odgovor.
Dvojica izraelskih naučnika tvrde da to nije verovatno, navodeći da je promena verovatnije bila grmljavinska oluja. I navode nekoliko razloga. Kao prvo, pomračenja Sunca jedinstvena su po svojoj putanji, jačini i trajanju, pa bi starijim stablima bilo nemoguće da koriste „zapamćeno” znanje da predvide sledeće. Drugo, gravitacijske varijacije koje bi mogle poslužiti kao upozorenje bile bi izuzetno male, otprilike uporedive sa onima za vreme mladog meseca. Povrh svega, nije postojala stvarna potreba da drveće koordiniše odgovor. Radilo se o delimičnom pomračenju, uz smanjenje svetlosti uporedivo s oblačnim danom što ne bi izazvalo veće poremećaje u fotosintezi ili drugim procesima. „Pomrčina je smanjila svetlost za samo 10,5 posto tokom dva sata, a za to vreme sunčeva svetlost bila je otprilike dvostruko veća od one koju stabla mogu iskoristiti”, objašnjava Novoplanski. „Česte promene naoblačenja na toj lokaciji menjaju kvalitet i količinu svetlosti s mnogo većim oscilacijama.”
Istraživači ističu da je izvorna studija analizirala samo tri stabla i pet panjeva, što je premalen uzorak za donošenje zaključaka o celoj šumi. Merenja su verovatnije rezultat pojedinačnih reakcija stabala na udare munje, a ne šume kao kolektiva. Iako je poznato da biljke mogu iščekivati promene u okolini, poput pripreme za sušu na temelju ranih znakova u tlu, ideja da bi šuma mogla predvideti pomračnje je, prema njima, neodrživa iz više razloga. Istraživanje elektroma drveća – nabijenih molekula koji prolaze kroz njihove ćelije – nastavlja se i bez sumnje će doneti još uzbudljivih otkrića. No, Novoplanski upozorava na preuranjene zaključke: „Električna aktivnost drveća je stvaran fenomen, ali to je još novo područje istraživanja, Ideja da varijacije u električnim signalima, uočljive čak i u mrtvim deblima, mogu sadržati pamćenje, iščekivanje ili kolektivni odgovor zahteva nekoliko neverovatnih pretpostavki, od kojih nijedna nije potkrepljena u studiji. Šuma je dovoljno čudesna i bez izmišljanja iracionalnih, ali naizgled fantastičnih tvrdnji o anticipativnom odgovoru ili komunikaciji temeljenoj isključivo na korelaciji”.
(AI ilustracija)
(Indeks)
