RAZMERAVANJE DUŠE

AH, TA SLATKA DOSADA

198 pregleda
Ilustracija

Nije dobro što nam tehnološke sprave ne dozvoljavaju da je osetimo, tvrde naučnici.

Prema novoj studiji, društvene mreže nas ometaju i sprečavaju naše umove da upadnu u dublji, potpuniji osećaj dosade. Istraživači tvrde da to nije dobro za nas, s obzirom na to da takva može biti veoma plodna osnova za nove ideje i kreativnost. Duboki nivo razlikuje se od početnog, površnog nivoa koji imamo kada čekamo na autobuskoj stanici ili čekamo da počne neka emisija na programu. Ipak, ovaj početni uron u monotoniju možemo trenutno da raspršimo čim pogledamo u telefon da vidimo ima li novih objava na Tviteru, Instagramu, Tik toku ili Fejsbuku, što znači da nivoi dosade nikada ne prelaze u zonu kreativnosti.

Učesnici studije koji su iskusili dublju dosadu otkrili su da im je ona izazivala osećaj nemira i praznine. Međutim, imali su želju da tu prazninu popune nekim novim ili zaboravljenim pasijama.

„Duboka dosada može zvučati kao izrazito negativan koncept, ali u stvari, može biti izuzetno pozitivna ako se ljudima pruži šansa za neometano razmišljanje i razvoj”, kaže Timoti Hil, sociolog sa Univerziteta Bat u Velikoj Britaniji.„Moramo priznati da je pandemija bila tragično, destruktivno, iscrpljujuće iskustvo za hiljade ljudi, ali svi smo upoznati sa pričama onih koji su u izolaciji pronašli nove hobije, karijere ili odlučili da promene svoj dotadšnji život.

Oni koji su iskusili dublju dosadu, našli su bolja rešenja kako da provode vreme. Hil i kolege ispitali su živote 15 ljudi koji su ili dobili plaćeno slobodno vreme ili su zamoljeni da rade od kuće tokom pandemije koronavirusa. Učesnici su bili različitog uzrasta, zanimanja i nivoa obrazovanja i svi su bili iz Engleske ili Republike Irske.Sa učesnicima su vođeni strukturirani intervjui u kojima su objašnjavali kako su proveli vreme tokom pandemije, a i kakva su osećanja proživljavali. Kad god im je bilo dosadno, okretali su se društvenim mrežama i takozvanom, Doomscrolling-u.

Učesnici studije koji su, pak, iskusili dublju dosadu, otkrili su da im je ona izazivala osećaj nemira i praznine. Međutim, imali su želju da tu prazninu popune nekim novim ili zaboravljenim pasijama – obradi drveta, kuvanju, vožnji bicikla.Istraživači su želeli da naglase da mnogi nemaju taj luksuz da samo sede i ne rade ništa duže vreme – i da su društvene mreže bile od vitalnog značaja za održavanje kontakata sa porodicom i prijateljima tokom pandemije. Međutim, naglašavaju potrebu da se istakne važan podatak kako društvene mreže utiču na naše razmišljanje.

„Problem koji smo primetili je taj što društvene mreže ublažavaju površnu dosadu, ali ta vrsta distrakcije oduzima vreme i energiju i sprečava ljude da dođu u stanje duboke dosade, gde bi mogli da otkriju nove strasti, objašnjava Hil. Ideja površne i duboke dosade datira skoro 100 godina unazad iz serije predavanja nemačkog filozofa Martina Hajdegera. Hajdeger je ukazivao da je dosada izuzetno važan deo života i da je treba kultivisati.

Zanimljivo je da smo u potonjim decenijama osmislili sve više i više načina da izbegnemo dosadu: naši umovi su sada danonoćno okupirani, zahvaljujući društvenim mrežama i svemu ostalom što nude pametni telefoni, tableti i računari. Ne morate nikada da stanete i da se izgubite u svojim mislima, ako to ne želite.Druge studije su, takođe, ukazivale da su dosada i sa njom povezano slobodno lutanje u mislima ključna osnova za kreativnost, zbog čega nam toliko dobrih ideja dolazi kada se tuširamo. Istraživači koji stoje iza ove najnovije studije planiraju da dublje zakopaju u ovu temu.

„Ovo istraživanje nam je dalo prozor da shvatimo kako kultura koja je uvek uključena, 24/7 i uređaji koji obećavaju obilje informacija i zabave možda otklanjaju našu površnu dosadu, ali nas zapravo sprečavaju da pronađemo značajnije stvari, zaključuje Timoti Hil . „Oni koji se bave digitalnom detoksikacijom možda su na pravom putu.

(RTS)

O autoru

administrator

Ostavite komentar