PREUMLJENJE ZEMLJE

BALKANSKI SOKRAT

Prašuma Perućica (Vikipedija)

Prašuma Perućica (Vikipedija)

Kroz Zuku Džumhura govorila je i flora Balkana: stoljetne smreke, jele, borovi i bukve prašume Perućice. Perućica je jedno od plućnih krila Evrope.

Prof. dr Predrag Slijepčević

Kao i svi veliki filozofi, Zuko Džumhur je bio ispred svog vremena. Samo je varka da je njegov svijet propalih čaršija i hodoljublja po istoriji, bio svijet nestalih vremena. Zuko je kroz prošlost izražavao univerzalnost. Njegove riječi su se napajale drevnom mudrošću, onda se pretakale u trenutak u kome su izgovarane, da bi odmah bile projektovane u budućnost da tek u njoj nađu istinsko značenje.

Egzistencijalni problem zapadne
civilizacije, po Zuki Džumhuru,
krije se u njenoj nesposobnosti da
razluči mudrost od ludosti,
ili optimum od maksimuma.

Filozofija Zuke Džumhura, koja je i filozofija Balkana, krije se u jednoj jedinoj rečenici. Zuko nije mario ni da je zapiše. Umjesto njega zapisao ju je Momo Kapor. Kao učenik koji zapisuje misao velikog učitelja. Ta rečenica glasi: „Alah nam je dao tačan broj koraka koje ćemo napraviti u životu, a on, budala, žuri da ih što prije potroši!”

Beskrajna rečenica

Drevni filozof Zuko, ili naš Sokrat koga tek postajemo svjesni, odrastao u podneblju u kome kulminira milenijsko iskustvo prošlih civilizacija, komentarisao je zapadnu i njenu sudbinu, gledajući jednu od inkarnacija zapadne kulture iza astala krčme u Herceg Novom: oznojenog trkača bez razloga.

Zuko Džumhur (Crtež Momo Kapor)

O sudbini zapadne civilizacije su pisali i pišu najumniji naučnici i filozofi. Hiljade i hiljade strana teksta. Fridrih Niče, Osvald Špengler, Martin Hajdeger, Džordž Orvel, Semjuel Beket, egzistencijalisti, pripadnici frankfurtske škole… Svi oni su kukali nad crnom budućnošću koja nas čeka. Danas tu istu tradiciju nastavljaju Stiven Hoking, Martin Ris i ostali naučnici i filozofi sa Kembridža, Oksforda, Harvarda… Saopštavaju nam da je čovječanstvu preostalo malo vremena do konačnog nestanka. Neki kažu da će nas zamijeniti mašine. Zuko bi se na ovo vjerovatno slatko nasmijao.

Te hiljade i hiljade strana naučnih i filozofskih tekstova, mnoštvo izgovorenih intervjua, video i radijskih zapisa, uz sve dužno poštovanje prema autorima, mogu da stanu u Zukinu rečenicu, a da u njoj ostane prostora za najmanje još toliko filozofsko-naučnih traktata.

Mudrost ili ludost

Zukina rečenica se može sažeti u dvije riječi. Prvi dio rečenice „Alah nam je dao tačan broj koraka koje ćemo napraviti u životu” može se izraziti riječju optimum. Zuko bi vjerovatno rekao „potaman”, ili „taman”. Tačno onoliko koliko treba, ni manje ni više. Ako je manje ne valja. Ako je više isto tako ne valja. Filozofski rečeno optimum je mudrost ili Aristotelova sofija. Sposobnost da se zna svoje mjesto u svijetu.

Drugi dio rečenice „a on, budala, žuri da ih što prije potroši” može se izraziti riječju maksimum. Zuko bi rekao do mile volje, do neba, koliko te noge nose. Filozofski rečeno maksimum je ludost. Ludost je precjenjivanje svoga mjesta u svijetu.

Egzistencijalni problem zapadne civilizacije, po Zuki Džumhuru, krije se u njenoj nesposobnosti da razluči mudrost od ludosti, ili optimum od maksimuma. Sve što Zapad radi je bježanje od optimuma i težnja maksimumu. Da biste ispunili norme kvaliteta zapadne civilizacije morate biti maksimalisti – najbrži u suludim trkama nauke, sporta, medicine, građevine, arhitekture, apsurdnih Ginisovih rekorda, zgrtanja novca… Na kraju trka čekaju vas medalje, Oskari, Zlatne palme, Nobelove nagrade, vlasništvo svijeta…

Ali kroz sulude trke zapadna civilizacija ubrzava svoj put ka smrti kao onaj trkač koga je Zuko vidio u Herceg Novom. Danas znamo za antropocen i njegovu suludu matematiku. Tehnički proizvodi zapadne civilizacije kuljaju kao stihija koja prijeti da nas udavi. Zuko bi rekao „izbrojali su dane koje im je Alah poklonio. Uzalud pokušavaju da ga prevare kroz pariski ugovor, sporazum iz Rija i politiku koja je bila i ostala nepoštena.”

Filozofija šume

Ali Zuko nije bio pojedinac koji je govorio samo za sebe. Zuko je bio glasnogovornik Balkana. Na neki čudan način kao da je govorio zapadu, dosta ste nam držali nadmena predavanja, nipodaštavali i podsticali našu rascjepkanost, i zarađivali na našoj nesreći. Došlo je vrijeme da čujete nešto iz naše riznice mudrosti. Ova riznica nije samo ljudska. Balkan nisu samo ljudi nego i njegove biljke i životinje.

Vlado i ostala stabla Perućice su
drevni mudraci koji su usavršili
filigranski zanat optimalne sporosti.
Ne pomjeraju se s mjesta, a u isto vrijeme
održavaju život na planeti Zemlji.

Kroz Zuku je govorila i flora Balkana: stoljetne smreke, jele, borovi i bukve prašume Perućice. Perućica je jedno od plućnih krila Evrope. U njenom širem podnožju rođen je Zuko 1920. godine. Neke od smreka i borova Perućice su stari kao i zapadna industrijska civilizacija. Njihova mudrost, sa kojom se Zuko činom rođenja u njihovoj blizini integrisao, je istinska mudrost. Ona kojoj treba da težimo: strpljiva, polagana i Zukina mudrost bez žurbe.

Zuko je sigurno znao da između čovjeka i drveća postoji iskonska i tajanstvena veza. Valjda je to ostatak naslijeđa od naših pradavnih predaka primata koji su živjeli na drveću. Civilizacija nas je odvela daleko od ovog naslijeđa i natjerala nas da zaboravimo mudrost šume. Tu je Zuko da nas na nju podsjeti kroz njegovu filozofiju optimalne sporosti kao protivtežu maksimalnoj brzini Zapada.

Mudro drveće je zapadnim trkačima presporo i glupo. Zuko sjedi za kafanskim stolom. Gleda oznojenog trkača. U isto vrijeme osjeća korijenje, stabljike i lišće Perućice iza kojih su hiljade godina strpljenja i sporosti. Jedina istina koju može da izrekne je obrnuta od istine koju zapad želi da čuje. Izaberite optimum i sporost, bježite od maksimuma i brzine.

To Zuko instiktivno zna. Govori mu najstarije drvo u Perućici, smreka zvana Vlado, danas visoka blizu 60 metara i stara 350 godina. Vlado i ostala stabla Perućice su drevni mudraci koji su usavršili filigranski zanat optimalne sporosti. Ne pomjeraju se s mjesta, a u isto vrijeme održavaju život na planeti Zemlji. Strpljivo i sporo hvataju svjetlosnu energiju koju nam iz dubine kosmosa šalje sunce. Onda spajaju vodu i ugljen-dioksid da bi proizveli sebe, a time i hranu za sve nas, i kiseonik bez koga ne možemo.

Ako nema dovoljno vode u zemlji Vlado strpljivo zaustavlja podzemnu aktivnost njegovog korijenja koje je možda duboko koliko je on visok. Nema veze što energija sunca propada. Strpljivo će sačekati da disanje ekosistema, kroz kišu, vrati vodu koju mu je Vlado pozajmio svojom transpiracijom. Kada se voda vrati u zemlju, Vladina strpljiva aktivnost fotosinteze će se nastaviti, da produži i nas i njega.

Da je Vlado maksimalista ne bi dozvolio ni jednom fotonu sunčeve energije da ostane neiskorišten, da propadne, kao što zapad ne dozvoljava ni jednom dolaru da propadne bez investiranja. Ali, srećom po nas Vlado je optimalista. Jer da je maksimalista umro bi vrlo brzo. Njegova stabljika bi se osušila bez vode dok se on žurno bogati hvatanjem sunčeve valute. Sa Vladinom smrću umrli bismo i mi i sve ostale životinje.

Hvala Vladi što je optimalista. Time je i mudrac čiju filozofiju otkrivamo u Zukinoj rečenici izgovorenoj nekoliko decenija unazad u Herceg Novom. Od Vladine i Zukine mudre sporosti zavisi život, a ne od onoga što imaju da nam kažu vodeći naučnici i filozofi zapada koje kontroliše bezglava trka kapitala.

Filozofija Balkana

Zukina rečenica ima sve elemente filozofije u sebi: metafiziku, epistemologiju, etiku, logiku i estetiku. Zukina rečenica je autohtona balkanska filozofija.

Karikatura Zuke Džumhura u „Politici”

• Metafizika. Zukine riječi su se napajale drevnom mudrošću, onda se pretakale u trenutak u kome su izgovarane, da bi odmah bile projektovane u budućnost da tek u njoj nađu istinsko značenje. Ovo je u stvari zatvaranje kruga. Zatvaranje kruga je proces. Kao kod Crnjanskog. „Beskrajni plavi krug. U njemu zvezda.” Život, priroda, kosmos su proces. U procesu je vrijeme samo iluzija. U procesu nema ni kraja ni početka.

• Epistemologija. Sposobnost razumijevanja svijeta. Svijet nije tu da bismo ga osvajali kao što to radi Zapad. Nauka Zapada je brutalno osvajanje prirode. Svijet je tu da se u njemu pronađemo, jer smo njegov sastavni dio. Zuko je pronašao sebe u svijetu. On je bio tristogodišnja smreka iz prašume Perućice, sa korjenima koji su sezali od Konjica do Herceg Novog, Beograda i dalje kuda su ga njegova putešestvija nosila. Na njima je ponavljao mudrosti iz prašume Perućice, za koje je znao da ih zapad neće razumijeti. Ali ponavljao ih je za svaki slučaj.

• Logika. Borovi i smreke su pametniji od nas. Da nije borova i smreka ne bi bilo ni nas. Logika prirode je jednostavna. Što duže traješ pametniji si. Dokaz da si nadmudrio iskušenje brzine i maksimuma. Mi smo brzopleta sića u poređenju sa mudrom i sporom Perućicom i njenim borovima i smrekama. Zuko je htio da kaže ugledajte se na optimaliste. Izbjegavajte maksimaliste.

• Etika. Maksimum je brza smrt koja čeka vozača automobila bez kočnica. Etika, to su kočnice koje je zapad u žurbi zaboravio da ugradi u automobil kojim hrli u budućnost. Kočnice su optimum i strpljivost. Kornjača je uvijek brža od Ahila.

• Estetika. Nema mehanike. Kafanski sto i razgovori koji se lansiraju u budućnost kao Zukina crtačka linija kojoj nema kraja. Ova linija je proces koji se probudio negđe u brdima Hercegovine. U ovaj proces kao u neku rijeku uplovio je Zuko u sporom čamcu kojim je uspio da spoji prošlost i budućnost. Jer proces, za razliku od mehanike, nema ni kraja ni početka. „Beskrajni plavi krug. U njemu, zvezda.”

U skladu s filozofijom koju je propovijedao Zuko je umro u optimalno vrijeme. Na rođendan države kojoj je istinski pripadao, par godina prije njene smrti. Time je spriječio da se njegova, ali i naša filozofija, prlja nasilnim prisvajanjem od strane rascjepkanih fragmenata pod kontrolom zapada. Jer, njegova filozofija ima smisla samo kao integracija fragmenata.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar