USHOĐENJE UOBRAZILJE

DIGITALIZOVANI NARCIS

211 pregleda
Pikist

Sve raširenija upotreba digitalnih tehnologija naizgled je omogućila veću povezanost ljudi, ali je istovremeno pogodovala nastajanju modernog Narcisa, autocentrične osobe zaisne od svog pametnog mobilnog telefona i pogleda drugih. Kako se rešiti tih iluzija?

Lik Narcisa dolazi iz antičke grčko-rimske mitologije. Mit kaže da je Narcis izrastao u mladića iznimne lepote, ali i taštine. Jednoga dana nakon lova, ožednivši, zastao je na izvoru vode da bi se napio. Videvši u bistroj vodi svoj odraz, trenutno se u njega zaljubio. Ostao je tako dane i noći posmatrajući se i očajnički pokušavajući da dohvati svoju sliku. Fizički je propadao i na kraju umro. Čak se i nakon smrti u vodama Stiksa nije mogao nadiviti svome licu…Današnje digitalne tehnologije oblikuju narcisoidne muškarce i žene i tako pogoduju pojavi narcisoidnog društva.

Narcizam, pojava 19. veka

Pojava modernog narcizma vezana je za ulazak ogledala u domove.U 19. stoleću ona su bila skupa retkost i namenjena kraljevskim dvorovima i plemstvu. Polako, ali sigurno, nastanila su se i u građanskim kućama i stanovima, u kupatilima, svlačionicama… i, kao posledica, pojavljuju se koketnost, modna osvešćenost, briga za izgled.Kodakova” kamera iz 1888. godine dovodi do demokratizacije fotografije, ona postaje dostupna svima. Građanske porodice se fotografišu i prave albume s kojima se hvalisaju svojom srećom.

„Kodakovakamera 1888. (Wikipedia)

Sve do pedesetih godina 20. veka fotografijom se nastojala uhvatiti dubina pogleda onoga koga fotografišete. Umetnost portretiranja omogućavala je da se dosegne dubinska, nedokučiva prirodu osobe. Trebalo je, dakle, ostati ozbiljan, pokazati određenu kontrolu nad sobom, ni u kom slučaju se smejati. No, razvitkom filma i još više televizije, uvode se novi standardi fotografisanja. Smešak postaje obavezan, a osećaji se izražavaju na nametljiv, površan način, što je pojava smajlija” dodatno naglasila.

Zaljubljenost u vlastiti ego

Veličanje vlastitog ega nije neka nova pojava. Svi veliki antički filozofi i,uopšte mudraci – kako Istoka tako i Zapada, spominju je kao katalizator vlastite narcisifikacije”.Današnji Narcis je očaran vlastitim odrazima na ekranima. Odrazima kao što su njegovi selfiji” ili fotografijama (opet sebe samoga) koje dobija od drugih, svojim slikama s društvenih mreža ili opisima aktivnosti… Ti savremeni alati dodatno pojačavaju zaokupljenost vlastitim izgledom i potrebu da se po svaku cenu postigne opšte odobravanje.Lajkovi” i komentari na društvenim mrežama ne koriste se za istraživanje i promovisanje istine, već služe subjektivnosti i površnosti. Ovo je era tzv. post-istine1.

Društvene mreže nas podstiču da svoje mišljenje razglasimo na sva zvona: da pokažemo ljutnju, da se izražavamo bez ustručavanja, bez konkretnog učešća i preuzimanja odgovornosti za posledice vlastitih izjava. One često deluju kao način davanja oduška sebi. Usamljenima u svom mikrosvetu uverenja, bitno nam je jedino ono što smo sami ili stvorili ili preuzeli. U svom egocentrizmu čak se i samointervjuišemo. Ovakav pristup daje nam osećaj neograničene moći. Dostupne su nam, naime, sve” informacije, a svoje mišljenje možemo stvarati i objavljivati bez ograničenja.

Ispuniti prazninu

Upotreba pametnih telefona, takođe, delotvorno popunjava praznine, briše usamljenost ili dosadu. Nema više praznog hoda” u čekaonicama, liftovima, zastojima u saobraćaju… To vreme se sada ispunjava: novostima, porukama ili bilo čime što nas interesuje, a dostupno je samo jednim klikom.Za antičke filozofe osama je bila neophodna, katkada i spasonosna. Omogućavala je da sami sebe pronađete, pokrenete dijalog sa sobom, budete kreativni. Danas je, međutim, upravo suprotno. Zakoni tržišta i zapadnjačka kultura nam nameću mišljenje da od osame treba bežati, jer je ona znak tuge i neuspeha, a efikasno se možemo otrgnuti od nje upravo zahvaljujući ekranu.

(Pixabay)

Preterana upotreba modernih tehnologija, suprotno uobičajenom uverenju, zapravo dovodi do izolovanja od društva, dok s druge strane sprečava pristup vlastitoj nutrini (s kojom se lakše povezujemo u tišini, smirenosti i osami). Još je Hana Arent, filozofkinja iz prošlog stoleća, podsticanje izolovanosti navela kao glavni način kontrole pojedinaca i njihove slobodne volje u totalitarnim društvima. Danas živimo u mekšem obliku totalitarizma koji ispunjava naše želje, popunjava trenutke dosade. Telefon i ekrani postali su invazivni, nameću se, ubacuju i nude u svakom neispunjenom trenutku. Mali uređaji goleme moći! Naravno, putem tih uređaja mogu se videti lepe fotografije, ali važnije je razvijati divljenje usmeravanjem pogleda na svet oko sebe, a ne isključivo na neki ekran.

Površne i bezvoljne osobe

Džejms Vilijams, suosnivač Gugla”, koji je u međuvremenu napustio kompaniju, spočitava društvenim mrežama sistematsko podsticanje načina razmišljanja i ponašanja koje dehumanizuje.Praktičko zalepljeni za ekran svog mobilnog i predstavu koju nam drugi šalju o nama, postajemo opsednuti svojim sinhronim ja (trenutnim, prilagođenim prilici, površnim ja) i izbjegavamo videti naše dijakronično ja (dubinsko ja, ono koje se izgrađuje i stvara tiokom vremena). Više brinemo o trenutnom stanju u kojem se nalazimo, nego o vlastitoj budućnosti.

Naša volja više uoppte nije naša, stavili smo je na raspolaganje pametnom telefonu, raznoraznim algoritmima i elektronskim uređajima. I umesto da nam služe kao korisni alati, ti su uređaji postali naši gospodari, poseduju nas.Naši ukusi, raspoloženja, katkada i naše odluke i naš nedostatak povezanosti sa samim sobom, što je sve povezano s korišćenjem novih tehnologija, ostavljaju nas bez volje i bez vlastitih misli. Vreme koje pasivno provodimo pred ekranima izgubljeno je u toj hipnotizujućoj klopci.

Džejms Vilijams (Oxford)

Kao što kaže DžejmsVilijams: Zbog tog (izgubljenog vremena) svakodnevno plaćamo cenu ciljevima koje nismo sledili, stvarima koje nismo napravili, sebi samima kakvima smo mogli postati da smo svoje vreme i svoje interese usmerili i koristili na drugačiji način”. On, takođe, naglašava: Moramo se odupreti, suprotstaviti i boriti protiv tih alata koji našim sugrađanima oduzimaju svaku volju”.

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima koji je obećavao individualnu slobodu i socijalnu harmoniju nije uspeo. Njegovi ponovljeni neuspesi, sve vidljiviji poslednjih godina, izazvali su duboko razočarenje. Zaključak koji se najčešće izvlači jeste sledeći: pojedinac se može osloniti samo na sebe i vlastitu percepciju stvari. S obzirom na to da su sva subjektivna gledanja istog tipa, osećaj izolovanosti postaje vrlo jak. Ova pojava, pojačana sveopštom zatvorenošću u vlastite virtuelne mikrosvetove mišljenja, generiše društvo kolektivne izolovanosti. Tako se rađa pojedinac tiranin, osoba koja sve meri samostvorenim vredostima, ostatak sveta ga malo zanima, uči malo i ništa. Sve ga to sve više udaljava od duhovnosti, kolektivnog delovanja i filozofskog pristupa.

Kako stvoriti promene?

Za početak, smanjiti što je više moguće upotrebu pametnih telefona i društvenih mreža. Na taj način možemo sprečiti da nas previše obuzmu, zatirući našu volju i izazivajući oblik zavisnosti. Zatim, pokušati iznova otkriti očaravajuću lepotu svijeta koji nas okružuje. Otkriti svoj unutarnji život. I napokon, ponovo osetiti draž zajedničkog delovanja. Aleksis de Tokvil je, primerice, predlagao: „Stvarati što više prilika za zajednički rad da bi ljudi osetili da zavise jedni od drugih”.

Ranije spomenuti osećaj samodostatnosti samo je iluzija. Postoji više načina pomoću kojih možemo ponovo ostvariti dublji kontakt sa samim sobom: baveći se umetnošću, kontemplacijom, nesebičnim volonterskim radom i sl.Dakle, jednostavne radnje koje mogu oživeti prisutnost za sebe, kao i za druge i podstaknuti konkretne veze uzajamne pomoći, daleko od crnih ogledala u kojima se danas utapa moderni Narcis.

(1Postistina: koncept prema kojem se nalazimo u razdoblju (nazvanom era postistine ili postčinjenična era) u kojem osobno mišljenje, osećaji i ujerenja imaju više uticaja od objektivnih činjenica).

(Nova akropola)

O autoru

administrator

Ostavite komentar