PO GLAVI ČITAOCA

EFEKAT DŽANIBEKOVA

610 pregleda

U štampariji gde bi Konačni cilj” trebalo da postane još jedno izdanje, verujem da moje postupke budno motre Ezra Paund i Džejms Džojs, pazeći da li ću izgovoriti ili napisati nešto zaostalo u vremenu i prostoru, protivno njihovim revolucionarnim dostignućima o slobodama.

Prof. dr Dragan Radenović

Godinama već, ponovo čitam dela ili delove iz knjiga čudovišnih autora Ezre Paunda i Džejmsa Džojsa. Zaključio sam da ne postoji intelektualna zaštitita od uticaja ove dvojice izvanvremenskih književnika, a još manje je moguće osloboditi ga se.

Nedavno me je prijatelj zamolio da pročitam rukopis „Konačni cilj”, autora Nikole Pilipovića, i napišem neku vrstu predgovora za buduću knjigu. Pod utiskom čitanja prisetio sam se događaja od pre petnaestak godina, kada mi je komandant „Zvezdanog grada”, gde se obučavaju kosmanuti Rusije, a i SAD i Kine i Indije i drugih država, omogućio da doživim bestežinsko stanje i lebdim u „tupoljevu 154”. U nekoliko navrata avion je slobodno propadao sa oko 11.000 metara do visine kada su motori ponovo preuzimali kontrolu letenja. Za to vreme mi prisutni u praznoj utrobi letelice kretali smo se ne osećajući svoju težinu.

Jedan od naučnika demonstrirao je „efekat Džanibekova”, koji je ovaj kosmonaut otkrio putujući u kosmos svemirskim brodom „saljut 7”. Jedno vreme bila je to tajna ruskih istraživača, koju su sakrivali od konkurencije.

Događaj smo pratili gledajući zavrtanj s leptirastom glavom koji je, okrećući se, izašao u slobodan prostor i nastavio da se obrće oko svoje ose i kreće po uzdužnoj osi. Iznenada zavrtanj je načinio nekakav okretaj, tako da je leptirasta glava zauzela položaj iza tela zavrtnja, a ceo sklop nastavio da se vrti i pomera u započetom smeru. Menjanje položaja glave zavrtnja, ispred pa iza, desilo se više puta u kratkim vremenskim intervalima, kao po nekom nepoznatom pravilu.

Friman Dajson, teorijski fizičar i matematičar, bio je iznenađen kada su ga studenti Prinstonskog instituta za napredne studije usred predavanja pitali da li se matematički može opisati „efekat Džanibekova”. Posle kraće pauze u razmišljanju, odgovorio je – ne. A genijalni matematičar Terens Tao je procesima matematičke analize opisao zagonetku Vladimira Džanibekova.

U meri vlastitih mogućnosti izučio sam „efekat Džanibekova”. Naravno, složeni matematički opis čudnog ponavljanja menjanja položaja prednjeg dela ostao je tajna za mene. Sve to pobudilo moju filozofsku prirodu, koju je Nikola Pilipović svojom knjigom ponovo oživeo. „Salto vitale”, kako sam uslovno nazvao fizičku pojavu koju je uočio Vladimir Džanibekov, preslikan na život „Konačnog cilj”, doživeo sam kao metodološko upustvo u čitanju. Bio je to jedinstven, mada neizvestan napor i mogućnost, da razumem smisao i razloge nastanka ovog „rukopisa o svemu”.

U štampariji gde bi „Konačni cilj” trebalo da postane još jedno izdanje, verujem da moje postupke budno motre Ezra Paund i Džejms Džojs, pazeći da li ću izgovoriti ili napisati nešto zaostalo u vremenu i prostoru, protivno njihovim revolucionarnim dostignućima o slobodama. Realnost filozofskog derivata slobode u okviru sveopšteg uređenja života, jedino mogućim izborom unapred određenih rešenja, potvrđuje faktičko stanje o nepostojanju ove misaone kategorije kao takve. Sloboda kao intelektualni konstrukt i relikvija zabluda prošlosti potvrđuje stanje besmisla sadašnje stvarnosti doba postmodernizma.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar