SKLAPANJE PAMĆENJA

GLAVA PSA IZ MEZOLITA

344 pregleda
Ilustracija

Naučnici su rekonstruisali glavu najstarijeg čovekovog prijatelja od pre 7.600 godina.

Skelet jednog od najstarijih pasa na portugalskoj teritoriji otkriven je 1880. godine. Dobro očuvani ostaci naveli su naučnike da rekonstruišu njegovu glavu. Njegova starost iznosi 7.600 godina, a pronađen je na lokalitetu Muge u Portugaliji.Već nekoliko godina unazad popularne su rekonstrukcije izgleda drevnih ljudi. Neki su otišli dalje i omogućili današnjim ljudima da, pomoću pametnih telefona, komuniciraju sa precima.

Za drevni izgled pasa spominje se gornji paleolit pre 30.000 godina, prvi ostaci koji se pripisuju domestikovanim psima pojavljuju se u Evropi pre 15.000 godina i u istočnoj Aziji pre više od 12.500 godina.

Međutim, naučnici se ne bave samo rekonstukcijom izgleda ljudi, već i životinja. Prva forenzička rekonstrukcija psa nastala je 2019. godine. Ona pripada neolitskom psu od pre 4.500 godina sa škotskih Orknijiskih ostrva. Nedavno je objavljena i rekonstrukcija, umetničko delo, izumrle vrste vuka Canis orcensis (iz ranog pleistocena).

S obzirom da su čovek i pas najstariji prijatelji i da je ta veza milenijumima neraskidiva, naučnici su želeli da današnjim ljudima približe izgled drevnog psa. Ali i da na taj način podignu svest o arheologiji, a time da ona bude pristupačnija i dopadljivija javnosti.Rezultate rekonstrukcije glave psa Muge autori su objavili u časopisuJournal of Applied Science.

Jedni misle da su vukovi zajedno evoluirali sa lovcima-sakupljačima da bi nastali drevni lovački psi (Hunter’s Helpers). Drugi sugerišu da je pripitomljavanje pasa bilo olakšano nastankom poljoprivrede.

Psi su prve domestikovane životinje. O njihovoj populacionoj istoriji i u kojoj meri su bili povezani sa ljudima malo se zna. Naučnici smatraju da su psi pripitomljeni u razdoblju od pre 12.000 do pre više od 30.000 godina. Veruju da je do toga došlo negde na Bliskom istoku, u Africi, Evroaziji i u istočnoj Aziji. Za drevni izgled pasa spominje se gornji paleolit pre 30.000 godina, prvi ostaci koji se pripisuju domestikovanim psima pojavljuju se u Evropi pre 15.000 godina i u istočnoj Aziji pre više od 12.500 godina.

Jedni misle da su vukovi zajedno evoluirali sa lovcima-sakupljačima da bi nastali drevni lovački psi (Hunter’s Helpers). Drugi sugerišu da je pripitomljavanje pasa bilo olakšano nastankom poljoprivrede. Ljudi su gomilali otpad, a to je privlačilo životinje. U ovom slučaju, možda, vukove.Inače, psi su domestikovani tokom kasnog mezolita (7.300-6.200. godine p.n.e.) na Vlascu i tokom perioda transformacije na Lepenskom viru, Hajdučkoj vodenici i Padini.

Naučnici su koristili pristup anatomske deformacije zasnovan na kolekciji slika kompjuterske tomografije kao pokušaj da rekonstruišu izgled glave psa.

Iskopavanja u Mugeu započeo je 1864. godine Karlos Ribeiro, a pas Muge je otkriven 1880. godine. Ostaci su pronađeni na nekropoli u shell middenuna dubini od četiri metra. Shell midden-isu veštačke tvorevine nastale od morskih životinja koje su deponovane ljudskom aktivnošću, nešto poput humke od školjki.Na ovoj nekropoli pronađen je veliki broj ljudskih skeletnih ostataka iz mezolita.

Skelet psa Muge veoma je dobro očuvan, verovatno da su ga drevni ljudi pažljivo zakopali, što se tumači kao snažna emocionalna veza između ljudi i njihovih pasa. Reč je o odraslom mužjaku, srednje veličine starosti preko 2 godine.

Skeletni ostaci psa (Moraes et al. 2022, fig. 2, JPRuas)

„Rekonstrukcija pomenutog psa može koristiti našem razumevanju morfologije ovih životinja i pomoći široj javnosti da protumači naučne podatke koji su ponekad zagonetni”, naveli su istraživači u radu.Naučnici su koristili pristup anatomske deformacije zasnovan na kolekciji slika kompjuterske tomografije kao pokušaj da rekonstruišu izgled glave psa.

Suočili su se sa nekoliko izazova zbog stepena pomeranja kostiju i odsustva nekih anatomskih delova lobanje, a i tačnih podataka o debljini mekog tkiva za moderne pse. Ova multidisciplinarna studija kombinovala je anatomske, veterinarske, zooarheološke, umetničke i grafičke aspekte da bi omogućila rekonstrukciju glave psa Muge. Rekonstrukcija dlake i stepen pigmentacije svedeni su na minimum zbog nedostatka DNK podataka.

„Arheologija i kulturno nasleđe moraju biti razumljiviji široj javnosti da bi bili više cenjeni i podržani. Rekonstrukcija drevnih kućnih ljubimaca može pomoći u ovoj nameri. Budući da životinje, a posebno kućni ljubimci, izazivaju više empatije i stoga privlače više pažnje”, zaključuju autori.Više o rekonstrukciji: The Facial Reconstruction of a Mesolithic Dog, Muge, Portugal.

(Ilustracija Moraes et al. 2022, fig. 4)

(Sve o arheologiji)

O autoru

administrator

Ostavite komentar