VIRTUELNI RAJ

HOLIVUD U AI STREPNJI

514 pregleda

Pre par dana, na onlajn festivalu tehno-umetnosti portala Ars Technica prikazan je kratki SF film Zone Out, koji je režirao Benjamin, režiser bez prezimena (ili imena, ako vam je draže), u stvari, veštačka režiserska inteligencija.

Goran Stanković

Ceo film je režirao, sačinio scenario i dijaloge i „snimio” Benjamin na osnovu drugorazrednih SF filmova iz sredine prošlog veka, pred zelenim platnom glume troje „izvršioca glumačkih zadataka” uz softver rekonstrukcije video snimaka, a pre i u pozadini svega je program koji su napisali režiser Oskar Šarp i AI-istraživač Ros Gudvin.

Benjamin je imao 48 sati za „snimanje” filma, a ono što je uradio jeste da je pregledao serijale filmova iz javnog domena, izabrao pojedine scene i zamenio originalne glumce snimljenim likovima, napisao scenario i „režirao” film. Konačan rezultat je šarmantna glupost, zabavna šestominutna besmislica, groteskni i bizarni rengenski snimak neljudskog uma. Nekim komentatorima ovaj film je najviše ličio na scene iz filmova Dejvida Linča, i ne mogu se odupreti tome da su skoro u pravu.

Nešto ozbiljnija posledica razvoja
veštačke inteligencije u filmskom
poslu je usavršavanje softvera za zamenu
lica i izgleda ljudi u video materijalima.

Nadrealna dramaturgija bez ishodišta i razjašnjenja, stalne i zastrašujuće metamorfoze glumaca i ambijenta, pandemonijum čudovišta koje rađa razum (vanljudski, kod ovog filma, da, ali – svejedno), banalni i apsurdni dijalozi nalik svađi sumasišavših, ali u kojima kao da postoji neki neprozirni smisao, sve to smo gledali u nedavnom nastavku „Tvin Piksa”.

Ali postoji još nešto vezano za ovaj film – nekoliko uznemirujućih slutnji.

Na prvom mestu – ne smemo zaboraviti skorašnji digitalni nauk. „Fejsbuk” je započeo postojanje 2004. godine kao način na koji su Mark Zakenberg i dečki hteli da muvaju koleginice. Ni jedno srpsko punoletstvo kasnije, bio je „saslušavan” u Kongresu SAD zbog ugrožavanja osnova današnje civilizacije.

Zanemarljive su naivne natuknice da će AI režiseri i virtuelni glumci dovesti filmsku industriju do kraja. Daleko smo od toga, koliko god verovali tehnologiji. Nešto ozbiljnija posledica razvoja veštačke inteligencije u filmskom poslu je usavršavanje softvera za zamenu lica i izgleda ljudi u video materijalima.

Dosta se buke podiglo oko izmene snimka Baraka Obame iz 2017. godine. I ovde su ograničenja tehnologije toliko očigledna, u ovom filmu namerno uslovljena rokom od dva dana kompjuterske obrade, da ni mnogo veća računarska snaga (još uvek) ne može da se izbori sa uverljivim remontiranjem snimljenog.

Ipak – ovde smo već na terenu realnih parametara utrošenog vremena, računarske snage i novca, a pre svega usavršavanja softvera. Zabavnija strana ove priče vezana je za korišćenje ove tehnologije u – porno industriji, skorašnjem porastu tzv. deepfakes, lažnih pornića stvorenih promenom lica na telu glumaca u „filmovima za odrasle”.

Ona ozbiljna strana vezana je za usavršavanje tehnologije i alata za promenu video snimaka i njihovo korišćenje u „ozbiljne“ svrhe, u politici, kao u slučaju Obama, i medijima, što bi uslovio dalju eroziju validnosti informacija, gde bi se na lutriji našla osnovna jedinica današnjih medija – video snimak. Unošenje sumnje u realnost viđenog, video-trolovanje, video-lažne-vesti oborili bi ionako sumnjiv informativni status televizije i interneta.

Usavršavanjem i pojednostavljivanjem
tih digitalnih „rendera” stvaraju se
potencijalno opasne društvene
situacije i otvaraju prostori
najraznovrsnijim manipulacijama.

Najvažnija strepnja zapravo potiče iz – prošlosti. Tehnologija stvaranja virtuelnog glumca ili digitalnog klona poznata je još iz devedesetih i najpoznatijeg primera – kreiranja lika Brendona Lija u filmu „Vrana” iz 1994. godine. Usavršavanjem i pojednostavljivanjem tih digitalnih „rendera” stvaraju se potencijalno opasne društvene situacije i otvaraju prostori najraznovrsnijim manipulacijama.

I opet smo na terenu fenomena „Fejsbuka”– zabave koja je vrlo brzo prerasla u smrtno ozbiljno pitanje funkcionisanja današnjeg društva. Ako je „Fejsbuk” ugrozio privatnost i pojavnost pojedinaca na netu, razvoj The Crow tehologije falsifikovanja stvarnosti ugrozio bi same njene temelje, njenu „ontologiju”, rekli bi filozofi.

Ovde ne bih ni pominjao onu vrhunsku potenciju ovakvih istraživanja – stvaranje veštačke inteligencije. Kompleksnost ove „tehnologije 21. veka” ne bi zadovoljio prostor ništa manji od kakvog ogranka Borhesove biblioteke.

Ništa što dolazi iz glavne industrije zabave našeg vremena ne treba uzeli olako. Filmska zabava protkana ogromnim novcem i političkim uticajem ozbiljna je stvar. Ukoliko i nije reč o vizionarstvu, naslućivanju lika stvari koje dolaze, Holivud je ogledno polje za mnoge nove tehnologije manipulacije stvarnošću.

Film Zone Out može se videti na ovoj adresi: https://www.youtube.com/watch?v=vUgUeFu2Dc

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar