Ranijim analizama utvrđeno je da su šanse veće od 50 posto da se u narednim decenijama na jugu raseda San Andreas dogodi zemljotres magnitude 6,7 ili snažniji. Rasedi San Andreas i San Hasinto spajaju se u prolazu Kahon, za koji naučnici kažu da deluje poput „vrata zemljotresa”. Sada tvrde da bi posledice bile katastrofalne i dalekosežne kada bi se aktivirao u istom prolazu i proširio duž oba raseda. To bi bilo razorilo auto-puteve, železničke pruge, energetsku i drugu ključnu infrastrukturu nekoliko gradova.
Naučnici decenijamama istražuju kada i kako bi se duž raseda San Andreas u Sjedinjenim Američkim Državama mogao dogoditi katastrofalan zemljotres, koji bi najviše pogodio Los Anđeles. Novi zaključak jeste da bi taj potres mogao pogoditi znatno šire područje i biti razorniji nego što se mislilo. Istraživanjem je utvrđeno da su južni delovi raseda San Andreas, i delovi susjednog raseda San Hasinto, pod najvećim pritiskom u poslednjih 1.000 godina, čime je drastično povećan izgled za katastrofalan zemljotres. Ako se on desi u bilo kojem od ova dva rasjeda, seizmički talasi bi se preko tzv. vrata zemljotresa mogli preliti na susedni. To bi bilo pustošenje na području od severa Los Anđelesa, preko San Bernardina i Riversajda, do doline Koačela.
„Često površno govorimo o tome da zemljotresi kasne, ali je važno videti procenu utemeljenu na fizici koja pokazuje da je ovo područje pod najvećim pritiskom u poslednjih 1.000 godina”, izjavio je Metju Vejngarten, geolog s Državnog univerziteta San Dijego, koji nije bio uključen u navedeno istraživanje. Potresi se događaju kada se zbog iznenadnog pomicanja duž raseda, pukotina u Zemljinoj kori gde se stenovite mase kreću jedna uz drugu, oslobodi energija koja se gomilala godinama. Pritisak raste kako tektonske sile pomiču koru dok su pojedini delovi raseda blokirani i ne mogu se slobodno pomerati. Manje od 100 kilometara severoistočno od centra Los Anđelesa, duž južnog dela raseda San Andreas i San Hasinto, pritisak raste duže od stoleća. Obe pukotine su granica između Pacifičke i Severnoameričke tektonske ploče, koje jedna uz drugu klize nekoliko centimetara godišnje dok su ostale zone blokirane. Zbog toga u pojedinim segmentima raste pritisak poput stisnute opruge koja nema kuda se pomeri.
Ranijim analizama utvrđeno je da su šanse veće od 50 posto da se u narednim decenijama na jugu raseda San Andreas dogodi zemljotres magnitude 6,7 ili snažniji. Rasedi San Andreas i San Hasinto spajaju se u prolazu Kahon, za koji naučnici kažu da deluje poput „vrata zemljotresa”. To su vrata koja mogu zaustaviti ili preneti veliko pucanje između dva raseda. Zemljotres iz 1812. godine magnitude 7,5 za koji naučnici sumnjaju da je prešao preko ovog prolaza, proširio se duž oba raseda usmrtivši 40 ljudi. Sada tvrde da bi posledice bile katastrofalne i dalekosežne kada bi se aktivirao u istom prolazu i proširio duž oba raseda. To bi bilo razorilo auto-puteve, železničke pruge, energetsku i drugu ključnu infrastrukturu nekoliko gradova.
„Kada je reč o snazi takvog potresa, istovremeno pucanje oba raseda preko moglo bi dostići magnitudu između 7,4 i 7,8 pogodilo znatno šire područje nego da se aktivirao samo jedan rased”, ukazala je Lilijan Burkhard, vodeća autorka studije i geofizičarka sa Univerziteta u Bernu. Da bi utvrdili šta uzrokuje prelaženje potresa kroz navedeni prolaz, naučnici su rekonstruisali seizmičku aktivnost duž oba raseda u poslednjih 1.000 godina, prateći kako se pritisak gomilao i oslobađao. Otkrili su da su zemljotresi prolazili kroz pomenuto čvorište kada su obe strane prolaza bile pođednako pod visokim pritiskom, a to je upravo stanje koje se približava, upozorila je Burkhard.
Prema simulaciji, deo San Hasinto Bernardino izdvojio se s najvećim pritiskom u celoj hiljadugodišnjoj rekonstrukciji, zabeleživši 3,6 megapaskala. Ta vrednost premašuje njegov prethodni vrhunac od pre gotovo 50 godina. Istovremeno, deo Južni Mohave na rasedu San Andreas zabeležio je 2,8 megapaskala, čime je nadmašio vlastiti rekordni pritisak od pre 10 godina. Ranija oponašanja pokazale su da su pucanja prolazila kroz rečeni prolaz kada je razlika u pritisku između dva dela iznosila svega 0,3 megapaskala. Ona trenutno iznosi 0,8 megapaskala, istakla je Burkhard, koja je veći deo ovog istraživanja sprovela na Univerzitetu Havaji u Manoi. „Saznanje nije u tome da pritisak vremenom raste jer to znamo odavno, već da ravnoteža pritiska preko opisanog čvorišta može odlučiti hoće li sledeći potres ostati lokalizovan ili će prerasti u znatno veće pucanje”, obrazložio je Vejngarten, čija istraživačka grupa pravi model pritiska i pokretanja zemljotresa na rasedu San Andreas.
Lilijan Burkhard je izjavila da glavna poruka novog istraživanja nije panika nego hitno delovanje. Ona smatra da bi gradski čelnici i hitne službe trebalo da planiraju istovremeno pucanje duž raseda San Andreas i San Hasinto kao realnu mogućnost u trenutnim uslovima pritiska, a ne kao neki daleki, najgori mogući scenarij. Zaključila je da se južna Kalifornija suočava sa sve većim seizmičkim rizikom i sada je vreme za pripremu, a ne nakon što se dogodi novi zemljotres, piše CNN.
(Ilustracija Shutterstock)
(Kliks)
