ATINSKI TRG

POSLEDNJA SRPKINJA

309 pregleda
Telegraf

Sve dok postoje nevine žrtve kao što je bakica Rumena u Peći i dok ta žrtva može biti putokaz za ono na šta ne smemo nikada pristati, možemo znati šta je ljudska dužnost najsvetija”. Kad taj i takav putokaz izgubimo iz vida, bićemo manje ili više svi u stanju narkoze i nekroze, zombi generacije orvelovske i hakslijevske vizije, koje neće imati svest o stanju u kome se nalaze.


Prof. dr Boško I. Bojović

Reći ljudima istinu koju ne žele
da čuju najveći je izraz ljudske slobode

Džordž Orvel

Rumena, bakica sa svojih 90 godina, poslednja Srpkinja koja uprkos svagdašnjem teroru živi u Peći, predmet je iživljavanja šiptarske rulje ili delikvencije, svodi se na isto, jer nema ko bi mogao da zaštiti ovu profesorku u penziji. Simbol surove brutalnosti prema manjinskom stanovništvu u NATO protektoratu i poligonu EU logistike lažne savesti i ogoljenog cinizma.

Simbol svakidašnjice preostalih Srba na Kosovu i Metohiji, getoiziranih žrtava sistematskog terora etničkog čišćenja u službi interesa najmoćnijeg vojnog saveza u istoriji. Saveza čiji godišnji budžet premašuje hiljade milijardi dolara, budžet koji bi mogao iskoreniti glad i bolesti, rastuće nejednakosti i spasiti planetu puta bez povratka u koji je vodi najbolji od svih svetova, oholi model predatorskog društva koji se nasiljem nameće ostatcima sveta putem asimetričnih ratova i masovnih zločina za koje nema suda ni medija, empatije i zaštite ljudskih prava.

Model društva čija se meka moć zasniva na vrednostima kao maskom za merkantilne i strateške interese, model koji polugom nametanja krivice pravnom ingerencijom i medijskom hajkom kakvih bi se zastideli Edvard Barnejs i Jozef Gebels, pravdaju asimetrične ratove i masovne zločine, dok humanitarnom” retorikom bestidno šminkaju cinizam do tada nepoznat u totalitarnom teroru prema sopstvenoj javnosti i stranim zemljama pogaženog suvereniteta.

Baka Rumena je tako simbol ucenjene, ponižene ponosne Srbije čijom se grudom vrši iznuda za pristup klubu koji posrće pod hipotekama koje sve više nalikuju na one koje su dovele do takozvanog zapadnog Balkana. Putem dobrih usluga EU kao logističke baze za dalje osvajanje evroazijskog, što znači planetarnog središta moći i neopozive globalne dominacije.

Uloga dežurnog krivca nezamenljivi je instrument ostvarenja toga cilja dominacije lažne savesti i real politike sistemske redukcije suvereniteta, državnog i ljudskog potčinjavanja svake mogućnosti otpora i dostojanstva.

Model dežurne krivice bio je do te mere uspešan u Brozoslaviji da je morao biti primenjen i od samozvane međunarodne zajednice. Dokle god taj model bude primenjivan prema bilo kome, svet mora ići silaznom putanjom Novog svetskog besporetka koji rastućim protivurečnostima vodi čovečanstvo ka ratnom vihoru bez presedana, ekonomskom kolapsu i neobuzdanoj inflaciji, opštoj kataklizmi biosfere, sve većem haosu, sumraku civilizacije, simulakrumu demokratskih ustanova i suspenziji ljudskih prava sve globalnijih razmera.

Stigmatizacija i diskriminacija jednog naroda je najkraći put ka teroru totalitarizma na globalnom planu. Konačno rešenje” koje je putem genocida bilo primenjeno nekad na jedan narod, bilo je uvod u rastući broj konačnih rešenja, sve dok monstruoznost nacizma nije bila obuzdana, ako ne pobeđena, da u obliku meke moći raste kvasac njegovog recidiva. Mag manipulacije javnim mnenjem putem zloupotrebe emocija, legitimnih ljudskih aspiracija, a i opštepoznatih ljudskih slabosti, Edvard Barnejs, otvoreno najavljuje dominaciju anonimnih svemoćnih elita na teret pasivizacije masa anestetizovanih masmedijskom i potrošačkom narkozom. 

Sve dok postoje nevine žrtve kao što je baka Rumena i dok ta žrtva može biti putokaz za ono na šta ne smemo nikada pristati, možemo znati šta je ljudska dužnost najsvetija”. Kad taj i takav putokaz izgubimo iz vida, bićemo manje ili više svi u stanju narkoze i nekroze, zombi generacije orvelovske i hakslijevske vizije, koje neće imati svest o stanju u kome se nalaze.

E. Barneys, Propaganda; New York, 1927.

B. Bojović, Kosovo i Metohija – etničko nasilje u službi velikih hegemona, Paideia, Beograd 2016.

B. Bojović, HIBRIS ili Dominacija lažne savesti, Europeian Center of Peace and Development, Belgrade 2017.

O autoru

administrator

Ostavite komentar