MEĐU IZMEĐU

POSLEDNJI PUT VIĐENA

629 pregleda
Profimedia

Poslednji put su je videli 1997. godine: Neobična biljka koja izgledom podseća na svetleće fenjere uočena u Japanu. Nakon nekoliko decenija od kada je proglašena izumrlom, na šumskom tlu u blizini Kobea opet je uočena.Thismia kobensis jeprvi put dokumentovana 1992. godine u gradu Kobeu u Japanu. Nekoliko godina kasnije izgradnjom stambenog kompleksa njeno stanište je uništeno i naučnici su je proglasili izumrlom vrstom.

Međutim, tri decenije kasnije na šumskoj stazi koja se nalazi u blizini pomenutog grada je opet uočena neobična biljka iz roda vilinskih fenjera, dok iz zemlje izviruju njene latice. Ovo neočekivano otkriće i naknadna istraživanja bacili su novo svetlo na ovu izuzetnu vrstu i njenu evolucionu istoriju”, napisali su istraživači u naučnom radu. Filinski fenjeri rastu pod zemljom i to bez hlorofila potrebnog za fotosintezu, umesto toga one koriste proces mikohetetrofije pomoću kog akradu hranljive materije iz biljaka i gljiva u njihovoj blizini. Ali još je neobičnije da na površinu iz njih izbija prozirno cveće isprepletanih latica koje izgledom podsećaju na svetleće fenjere.

Čak i danas o ovim neuhvatljivim biljkama se malo zna. A značajan broj vrsta je u prethodnim decenijama nepovratno izgubljen sa smanjenjem tropskih šuma u kojima postoje. Pošto većina mikoheterotrofnih biljaka dobija svoj ugljenik indirektno iz fotosintetskih biljaka preko zajedničkih mreža, one su u velikoj meri zavisne od gljiva i drveća koje ih hrani”, napisali su istraživači u studiji. Shodno tome, posebno su osetljive na ekološke promene, što ih često čini retkim i ugroženim.”

Nakon proučavanja neobične biljke iz blizine Kobea, naučnici su otkrili da je njene latice i nedostatak nektarskih žlezda, čine blisko povezanom sa jedinom severnoameričkom biljkom, Thismia americana-om, poslednji put viđenom 1916. godine. Zbog toga naučnici sada smatraju da je Thismia kobensis njen potomak, koji je najverovatnije iz Severne Amerike prešao u istočnu Aziju preko Beringovog kopnenog mosta. Naučni rad je objavljen u časopisu Phytotaxa.

(Nacionala geografija)

O autoru

administrator

Ostavite komentar