VRTOVI ARKADIJE

USUD POLUMESECA

1.296 pregleda
Plodne ravnice (Vikipedija).

Kako prehraniti maltene deset milijardi usta 2050. godine? Održivim razvojem, štagod se pod tim podrazumeva. Ne isključuje se ni uhođenje njiva iz satelita, uprkos tome što „balkanski špijun” oči ne sklapa.

Hoće li se svi ljudi na svetu iznova okupiti u Plodnom polumesecu? Kao Srbi pod jednu šljivu, kako im je proreknuto? Onespokojavajuće zvuče demografska predviđanja da će se broj stanovnika na Zemlji 2050. dostići maltene deset milijardi! Za tri po decenije sa sadašnjih sedam i trista miliona na devet milijardi i 700 miliona. Galopirajući porast, šta drugo reći!

Iz nedovoljno razjašnjenih razloga, ljudski rod je u mlađem kamenom dobu bio na ivici iščeznuća – tada je živelo najviše nekoliko hiljada jedinki. Ni do dana današnjeg istraživači nisu obznanili neupitne uzroke. U opticaju je nekoliko pretpostavki, a zdravom razumu najbliskija je klimatska – još je vladalo ledeno doba koje se pre otprilike 120 stoleća okončalo. Lednici su se povukli na sever i jug, holocen je smenio pleistocen.

Nakon otopljavanja se glavnina dotadašnjih lovaca-sakupljača skrasila na području Plodnog polumeseca, i od tog vremena porast stanovništva na našoj planeti opisuje se uzlaznom krivuljom koja sve brže stremi u visinu. Koliko duša može prehraniti naša planeta?

Iz SAD 40 odsto otpada!

Kao posledicu prenaseljavanja, na izmaku 18. stoleća engleski mislilac Tomas Maltus čovečanstvu je predvideo sumornu budućnost jer će prevladati glad. Mnogi današnji naučnici smatraju da je gornja granica devet do deset milijardi stanovnika, a sociobilog Edvard Vilson sa Harvarda u svojoj knjizi „Budućnost života” navodi da je biosfera (sav živi svet) suočena s konačnim ograničenjima. Dva su, čini se, nepremostiva: izvorišta pijaće vode i količina namirnica.

Amerikanci čine pet odsto svetskog
življa, a sagore petinu (20 postotaka)
raspoložive svetske energije i svare
15 posto svetskog mesa! A iz svojih
postrojenja i domaćinstava izbace
40 odsto svetskog otpada!

„Ukoliko bi svako pristao da postane vegetarijanac, ostavljajući malo ili nimalo biljaka marvi, sadašnjih milijardu i 400 miliona hektara zemljišta podesnog za obrađivanje može da prehrani deset milijardi ljudi”, napisao je Edvard Vilson. A to se iskazuje u dve milijarde tona godišnje svakovrsnih žitarica, i tačka.

Aralasko jezero (Vikipedija)

Imajte na uma da nije nimalo lako nagovoriti baš sve da se odreknu mesa, što snižava ukupan zbir sitih usta!

Ali u maratonskoj trci do udaljenog cilja, nazvanog održivi razvoj, ima drugih prepreka. Prema mišljenju populacionog biologa Džoela Koena sa Univerziteta Kolumbija, sledeća jeste azotni ciklus. Niko se ne usuđuje da nagovesti koliko se fosfora i ugljenika sme nagomilati u vazdušnom omotaču planete (atmosfera), a naročito da predvidi kako će oni uticati na živi svet.

Iako je 72 odsto Zemljine površine prekriveno vodom, čak 97 posto je u morima i okeanima. Na raspolaganju je 1.332 milijarde kubnih kilometara sveže vode, što nije dovoljno, upozorava okeanograf Dejvid Galo iz Okeanografske ustanove u Vuds Holu. Zanimljivo je da je samo jedan procenat od ukupne količine dostupan, jer je 70 postotaka zarobljeno u ledenim pokrivačima. Kako je ona raspodeljena?

Polovina zaliha otpada na šest zemalja – Brazil, Rusiju, Kanadu, Indoneziju, Kinu i Kolumbiju. Istovremeno trećina svetskog stanovništva preživljava na „vodenoj rezervi”, nedostaje im 20 odsto da bi namirili svakodnevne potrebe. Već na prvi pogled, uočava se da je u SAD najizrazitija nesrazmera stanovnik-potrošnja.

Amerikanci čine pet odsto svetskog življa, a sagore petinu (20 postotaka) raspoložive svetske energije i svare 15 posto svetskog mesa! A iz svojih postrojenja i domaćinstava izbace – ni manje, ni više – nego 40 odsto svetskog otpada!!! Neko je to duhovito preračunao: pojedu deset milijardi životinja i bace 16 milijardi jednokratnih pelena svake godine. Uprkos tome, i dalje najupornije propovedaju održivi razvoj upirući prstom u ostale. Kako sredinom veka prehraniti gotovo dve i po milijardi budućih usta?

Pet koraka do hrane

U naučnim krugovima sve češće se pominje strategija „pet koraka” koji bez trzavica dovodi do cilja. Prvim se predlaže obustavljanje seče šuma (i prašuma) i preoravanja pašnjaka; drugim se preporučuje uvećanje prinosa na istim obradivim površinama; trećim se podrazumeva znatno opadanje nepovoljnog uticaja na životnu sredinu; četvrtim se najavljuje promena načina ishrane i petim se poziva na smanjenje rasipanja (rastur) za najmanje 25 posto.

Kako isporučiti više hrane,
uz manje oštećenje prirodne sredine?
Stručno kazano: za svaku kap po zrno.

„Poljoprivredni otisak” ima jedan od najvećih udela u sveopštem otopljavanju na Zemlji, jer ispušta više gasova „staklene bašte” od svih automobila, kamiona, vozova i aviona zajedno; pretežno metan iz staja i sa pirinčanih polja, azotni oksid sa oranica nađubrenih veštačkih đubrivom i ugljen-dioksid nakon krčenja šuma i od gajenja domaćih životinja.

Zemljoradnja i stočarstvo, ako niste znali, ugrozili su brojna prostranstva, od prerija u Severnoj Americi do atlantskih šuma u Brazilu.

„Zeleni prevrat” (ili revolucija), započet šezdesetih godina uvođenjem izdašnijih sorti, bacanjem više đubriva, obilnijim navodnjavanjem i učestalijim korišćenjem mašina, u Aziji i Latinskoj Americi zabeležio je zapažen porast roda raznovrsnih useva. U sledećih 25 godina sličan skok mora se postići bez novih obradivih površina. Kako? Povećanjem hranljivih sastojaka i češćim navodnjavanjem u područjima niskih prinosa može se ostvariti za 58 odsto veća poljoprivredna proizvodnja.

Od ukupnog iznosa kalorija danas 55 procenata troše ljudi, 36 stoka, a ostalo (približno devet) odlazi u biogorivo i industrijsku preradu. Sada iskrsava malo znana činjenica: životinje su nedelotvorni prerađivači – od sto kalorija iz useva koje pojedu, čovek dobije tek 40 iz mleka, 22 iz jaja, 12 iz kokošaka, 10 iz svinja ili oko tri iz goveda!

Kako isporučiti više hrane, uz manje oštećenje prirodne sredine? Stručno kazano: za svaku kap po zrno. Iz dosadašnjeg iskustva je poznato da korišćenje satelita za nadziranje i informatičke opreme za upravljanje uveliko povećava prinose i u običnoj i u organskoj proizvodnji hrane. Umesto ljudi, uhode se njive; ostale vidove praćenja prepuštamo znatiželji neispavanih „balkanskih špijuna”. Šta uraditi s rasturom vidljivim na svakom koraku?

Da vas podsetimo: gotovo četvrtina kalorija (25 odsto) i više od polovine težine hrane izgubi se ili proćerda pre nego što bude progutano! U bogatim zemljama u kućama, restoranima ili supermarketima, u siromašnim na putu od njive do kupca, prevashodno zbog nepouzdanog prevoženja i neodgovarajućeg skladištenja. Ima se, baca se!

Ponovno okupljanje u Plodnom polumesecu zaboravite, tamo nema mesta za milijarde ljudi. A ni svi Srbi ne mogu pod jednu šljivu, iako će ih 2100. ostati pet miliona!

Što se Zemlje tiče, nije preporučljivo da je oplakujete, jer nije ugrožena. Milionima godina su je zasipale komete i asteroidi, a ona je iznedrila život, čiji je najsavršeniji predstavnik čovek. Što god da joj on uradi, izgledaće bezazlenije od pokušaja da komarac ubode slona.

Ali za sedam milijardi godina spržiće je Sunce oko kojeg obigrava tri milijarde godina kraće.

Stanko Stojiljković

Kolevka civilizacije

Plodni polumesec, s četiri velike reke – Nilom, Jordanom, Eufratom i Tigrom, nalazi se u jugozapadnoj Aziji i sastoji se od Mesopotamije i Levanta. S južne strane omeđen je Sirijskom pustinjom, a sa severne Anadolijom. Proteže se od istočne obale Sredozemnog mora do Persijskog zaliva, zahvatajući teritoriju površine između 400.000 i 500.000 kvadratnih kilometara. Naziv je skovao američki arheolog Džejms Henri Brested, nadahnut oblikom teritorije koja podseća na polumesec.

Zbog bogatog istorijskog nasleđa često ga zovu kolevkom civilizacije, jer se smatra mestom nastanka pismenosti i otkrića točka.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar