PETA DIMENZIJA

ZELENI INTERNET

1.903 pregleda
Ogroman „biljni kompjuter”

Realno gledano, biljke kao da su povezane međusobno, za nas ljude nevidljivom ogromnom mrežom. Ovakav način komunikacije neodoljivo podseća na razmenu podataka preko elektronskih mreža. Popularno rečeno biljke poseduju svoj INTERNET. Upravo ova saznanja naveli su istraživače dveju srpskih laboratorija da POSMATRAJU biljke kao ogromanzeleni kompjuter.

Prof. dr Branislav Jovanić

Prof. dr Branislav Jovanić

U ne tako dalekoj budućnosto, pre izlaska u šetnju pitaćemo „zelenog savetnika” koji mirno raste u uglu naše sobe, šta da obučemo. Ili ćemo potražiti savet od našeg „zelenog prijatelja” koji raste u našem dvorištu šta da kupimo kao ogrev za sledeću zimu. Tražićemo da nas posavetuje prilikom odlaska na odmor gde je ultraljubičasto (UV) zračenje najslabije.

Na pitanje „Imamo li internet danas”, sledio bi odgovor „Imamo ako si ga juče zalio”. Na pitanja „Kakva će biti zima ili da li će leto biti sušno”, mogući odgovor bio bi „Idi u voćnjak i pitaj voće”. Ovo bi mogao biti niz mogućih sličica iz našeg života u budućnosti gde će se odgovori i saveti dobijati ne od nekog superelektronskog računara, već od velikog superračunara – biljaka.

Količina informacije koju
emituje samo jedan list kreće
se od 1015 bit/s do 1018 bit/s, u
zavisnosti od informacije.

Ideja o postojanju zelenog računa nastala je kao rezultat decenijskih ispitivanja interakcije biljaka sa okolinom, i to u Laboratoriji za multidisciplinarna istraživanja Instituta za fiziku (LMI) i Laboratoriji za simulaciju na FON-u Beogradskog univerziteta. Motivi za ovakva istraživanja dvojaki su: 1. akademski i 2. pragmatični.

Biljke komuniciraju

Prvi je proistekao iz želje da se da odgovor na pitanje da li i kako biljke komuniciraju i drugi da se nađe moguća primena saznanja do kojih je došao biljni svet. Neosporno je da su saznanja koje su stekle biljke ogromna i da daju odlične rezultate, a da mi kao ljudska vrsta nemamo gotovo nikakav pristup njima. Poslednji motiv, ali ne manje važan, bila je želja na nama ljudima, koji u svojoj nepromišljenosti činimo sve više štete i narušavamo ravnotežu u prirodi, neko sa strane nepristrasno ukaže gde grešimo i pomogne nam da prestanemo s tim. Ova ideja bazira se na izreci koju koristi ljudska vrsta: „Reci mi kakav sam, reći ću ti kakav si”. Drugim rečima, želelo se da se više sazna o nama, ljudskoj vrsti, u skladu s pomenutom izrekom.

Kada je nastala ideja, napravljeni džu plan i dinamika budućih istraživanja. Tako su istraživanja bila podeljena u dve etape. U prvoj je trebalo da se naučnim metodama utvrdi da li biljke komuniciraju. Postavljena su još nekolika pitanja na koje je trebalo dati odgovore: 1. Ako komuniciraju, KAKO komuniciraju?; 2. Kako primaju informacije drugih biljaka? i 3. Gde sa primljene informacije ČUVAJU?.

Pomenuta grupa istraživača-pionira nedvosmisleno je pokazala i objavila u međunarodnim časopisima da: 1. Biljke komuniciraju; 2. Razmenjuju informacije međusobno; 3. Šalju informacije u okolinu, 4. Čuvaju-skladište stečena iskustva i 5. Informacije koje šalju bilo drugim biljkama ili u okolinu specifične su i određene prirodom stresa koji je izazvao  ZAPIS. Oni se već deset godina bave problemom KOMUNIKACIJA BILJAKA. Svoje rezultate predstavili su naučnoj javnosti peblikovanjem radova [Ref., Electromagnetic Biology and Medicine Volume 23, 2004 – Issue 1,  Ref. Materials Science Forum Vol. 518 (2006) pp. 497-500online at http://www.scientific.net (2006) Trans Tech Publications, Switzerland, Ref. TAR, 2008(5)\[ISSN 1820-451], pp. 32-35].

Navedeni radovi nedvosmisleno daju odgovor na prvo pitanje, a to je da biljke komuniciraju i razmenjuju iskustva stečena tokom života pomoću svetlosti koje emituju. Količina informacije koju emituje samo jean list kreće se od 1015 bit/s  do 1018 bit/s, u zavisnosti od informacije. Kada je biljka izložena niskoj temperaturi, intenzitet informacije je 1015 bit/s; ako dođe do smanjenja koncentracije fotosintetskih pigmenata, intezitet informacije je 1014 bit/s.

Bežična komunikacija

Bežična komunikacija

Kora kao hard disk

Dramatično oštećenja u biljci, zbog velike količine kadmijuma (Cd), prouzrokuje emitovanje informavije za tri reda veličine veće, i to oko 1018 bit/s. Poruku koju biljka šalje u okolinu i saopštava  da je oštećena usled intenzivnog ultraljubičastog zračenja za red veličine je veći – 1015 bit/s.  Informacija koju biljke odašilju u okolinu u cilju  predstavljanja – „Ja se razlikujem od mojih srodnika” (recimo, za genetski šest različitih vrsta pasulja), bila bi u poređnju s prethodnim reda veličine – 10 bit/s.

Avokado saopštava okolini da je
plod pogodan za jelo tako što
intenzitet informacije poraste
dvostruko – sa 12 10 bit/s na 24 10 bit/s!

Navešćemo još nekoliko primera kada nije došlo do oštećenja biljke, dakle uobičajenu komunikaciju sa okolinom. Avokado saopštava okolini da je plod pogodan za jelo tako što intenzitet informacije poraste dvostruko – sa 12 10 bit/s na 24 10 bit/s!  Ječam poručuje „vruće mi je” promenom intenziteta informacija za sedam puta – sa 15 bit/s na 2 bit/s..

Međutim količina informacije koju emituje u okolinu kvadratni santimetar (cm2) kore neuporedivi je veći – 1018 bit/s. To je kao da pretražujete sadržaj ogromnog hard diska. Po našem mišljenju, staro shvatanje da biljke prenose INFORMACIJE putem električne struje, kao opšti i jedini način, nije održivo. U litereturi se može naći primer prenošenja inforacije strujom između listova jedne biljke. Reakcija lista koji napadne gusenica manifestuje se povećanjem brzine prenošenja struje kroz list nekoliko puta.

Informacija o napadu gusenice prenosi se i na druge listove, što se manifestuje povećanjem brzine prenošenja struje na listovima na kojima nije bila gusenica. Takođe postoji mišljenje da biljke komuniciraju preko korenje i da razmenjuju informacije. Navešćemo jedan primer iz prakse na kome ćemo pokazati neodrživost pomenutih ideja o prenošenju informacija između biljaka.

Stabla na periferiji Bojčinske šume pre više godina napali su gubari. Reakcija je bila uobičajena za napadnuta stabla: počela su da u svojim listovima stvaraju supstance u cilju zaštite od gubara, koje su činile listove nepodesnim za jelo. Istovremeno je na savim drugom kraju šume, nekoliko kilometara udaljenom, primećeno da se u listovima stabala stavarju iste zaštitne supstance protiv gubara. Govoriti o prenošenju informacije o opasnosti od insekata putem strije ili preko korena nije realno. Zašto?

Stablo „mali Đerdap”

Otpor zemlje je ogroman, ona se ponaša kao izolator i za stvaranje struje koja bi prešla put od nekoliko kilometara bilo bi potrebno da se svako stablo ponaša kao „mali Đerdap”. S druge strane, prenošenje informacije preko korena je malo verovatno, jer na tom dugom putu nehomogenosti su ogromne pa informacija koja dođe do udaljene biljke može da sadrži mnoštvo drugin podataka.

Mada nemaju nervni sistem i MOZAK,
biljke su u stanju da obaveste pripadnike
svoje vrste o opasnosti i da zapamte
šta im se desilo u prošlosti.

Realno gledano biljke kao da su povezane međusobno, za nas ljude nevidljivom ogromnom mrežom. Ovakav način komunikacije neodoljivo podseća na razmenu podataka preko elektronskih mreža. Popularno rečeno biljke poseduju svoj INTERNET. Upravo ova saznanja naveli su istraživače dveju srpskih laboratorija da POSMATRAJU biljke kao ogroman „zeleni kompjuter”. Činjenica je da se svet biljaka mnogo razlikuje od sveta životinja. Jedna od osnovnih razlika ogleda se u reakciji na neposrednu opasnost za opstanak.

Životinje poseduju sposobnost da promene mesto boravka, da obaveste pripadnike svoje vrste i da se uklone od opasnosti. Nasuprot tome, biljke ostaju na istom mestu ali su razvile posebne sisteme odbrane. Mada nemaju nervni sistem i MOZAK , biljke su u stanju da obaveste pripadnike svoje vrste o opasnosti i da zapamte šta im se desilo u prošlosti i šta su tada uradile da bi preživele. Naveden je primer kada i kada je aktiviran mehanizam odbrane u slučaju napada gusenice.

Kada su ugrožene, napadnute insektima, biljojedima, sušom ili mrazem, biljke iz SVOJE memorije-sećanja aktiviraju one mehanizme koje su ih u prošlosti zaštitile od iste opasnosti. Ovakve reakcije navele su pomenutu grupu istraživača da se zapitaju: Gde je smešteno pomenuto saznanje? Napomenimo, ako nema SEĆANJA, nema ni komunikacije.

Pogledamo li biljke u jesen kada im opadne lišće, skloni smo da kažemo da one umiru, a pesnici opadanje lista povezuju s prestankom života. Po našem mišljenju bilo bi ispravnije reći da biljke spavaju i miruju.  Čim dođe proleće biljke olistaju i novi mladi listovi nastave svoj život kao da nisu mirovale, a u njima se obavlja mnoštvo procesa kao i prethodnih godina, i to sa istom efikasnošću.

Znanje se nalazi u listu

Očigledno je da se stečeno saznanje ne nalazi u listovima, jer bi njihovim nestajanjem – opadanjem bilo izgubljeno ono što je biljka naučila. Ono što ostaje i što biljka ne gubi tokom celog svog života jeste KORA. Zato bi se KORA biljke mogla smatrati mestom uskladištenja iskustva i podataka, analogno hard diskovina u računarima.

Količina informacije je različita
za svaki pol: tako muške biljke u
cvatu emituju 1.27 × 1014 bit/s, a
ženske biljke 1.29 × 1014 bit/s.

Naveli smo NEPOKRETNOST biljaka (čvrsto su vezane za podlogu, zato je veoma teško odrediti promenu položaja), za razliku od životinja brzo menjaju mesto boravka. Druga razlika jeste ta da se u životinjskom svetu lako može odrediti pol jedinke nezavisnod od individualne genetike, nasuprot biljnom svetu gde su gotovo sve biljke hermafroditi (bez jasno naznačenih polnih karakteristika, tako da je veoma teško da se na prvi pogled odredi njihov pol). Drugim rečima, u biljnom svetu su vidljive polne razlike izuzetak, zato su takve biljke malobrojne. S druge strane razmena gena –razmnožavanje pokretačka je snaga života kako u životinjskom, tako i u biljnom svetu.

Navedimo primer biljke kod koje se polovi razlikuju, jer postoje muška i ženska stabla: to je gorski javor (AcerpseudoplatanusL). Šumarak gorskog javora od oko dvesta stabala, koji raste na Adi ciganliji, svake godine 25. maja procveta – istovremeno stabla oba pola i tada se izvrši oprašivanje-razmena gena. Ukoliko bi muški ili ženski cvetovi procvetali drugog datuma, ne bi došlo do oprašivanja i vrsta bi nestala. Ovaj podatak je smešten u memoriji, pri čemu biljka vodi računa da, čim dobije informaciju od suprotnog pola, i ona sma treba da procveta. Svako kašnjenje bilo bi fatalno po vrstu.

Količina informacije je različita za svaki pol: tako muške biljke u cvatu emituju 1.27 × 1014[bit/s], a ženske biljke 1.29 × 1014[bit/s]. Očigledno je da ovakva usklađenost vremena cvetanja koja je, slobodno rečeno, karakterstika ove biljne vrste i ponavlja se iz godine u godinu, nije plod slučajnosti, već iskustva stečenog u prethodnom periodu. Ovo iskustvo smešteno je u kori biljke, a ne kako bi se očekovalo u – listovima. Na ovaj način stečeno, ono ostaje trajni okidač za proces razmnožavanja.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar