Naučnici smatraju da je veličina čopora mogla odigrati ključnu ulogu. Dok većina broji oko 50 jedinki, u Ngogu ih je bilo oko 200, što je verovatno opteretilo društvene veze i povećalo konkurenciju za hranu i partnere. Dodatno, pre podele uginulo je pet odraslih mužjaka, po svemu sudeći od bolesti, što je moglo narušiti ključne društvene veze.
Godinama su dva čopora šimpanzi živela kao jedan u Nacionalnom parku Kibale u Ugandi, uređivali se, družili i zajedno patrolirali područjem kao jedinstvena zajednica. A onda je jedan iznenada napao drugi, što je pokrenulo višegodišnje krvoproliće koje istraživači upoređuju s ljudskim građanskim ratom. „Bilo je haotično. Počeli su vrištati, urlati, progoniti jedni druge”, rekao je Džon Mitani, profesor emeritus antropologije na Univerzitetu Mičigen, koji je pratio šimpanze dve decenije kada je nasilje počelo 2015.
Tri godine nakon izbijanja sukoba on i saradnik Aron Sandel, vanredni profesor antropologije na Univerzitetu u Teksasu, dokumentovali su raspad društvenih veza među šimpanzama. Do 2018, rekao je Mitani, dva čopora, poznata kao zapadne i središnje Ngogo šimpanze, „prestala su da koriste istu teritoriju, da se ponašaju agresivno i da se međusobno ubijaju”. Prema prvom naučnom radu koji opisuje ove događaje, objavljenom nedavno u časopisu Science, ubijeno je najmanje 28 životinja, uključujući 19 mladunaca, piše NBC News. „Reč je o jedinkama koje su se ranije pomagale i sarađivale, a danas gledaju jedne na druge kao na neprijatelje.” Ovo je drugi put da naučnici zabeleže raspad jedne grupe šimpanzi i izbijanje nasilja. Budući da su šimpanze i bonobo majmuni genetski najbliži rođaci ljudi, Mitani i Sandel smatraju da ovi nalazi nose važne pouke za čovečanstvo. Kako se možeš okrenuti protiv suseda?
Od raspada društvene strukture sukob je postao jednostran. Zapadne šimpanze, koje su u početku bile manjina, odgovorne su za sve napade otkako su se čopori trajno razdvojili 2018. Njihov broj porastao je sa 76 na 108 jedinki, dok središnjih šimpanzi kontinuirano opada. Napadi su izuzetno brutalni. Zapadne šimpanze otimale su mladunce iz naručja ženki drugog čopora i ubijale ih. Kada napadaju odrasle ili maloletne mužjake, koriste kolektivno nasilje. „Pet ili deset nasrne na jednu jedinku, drže je na tlu, grizu, udaraju šapama, šutiraju, vuku. Otkinu joj testise”, opisao je Sandel.
Istraživači sada pokušavaju da utvrde zašto je došlo do raspada društvene strukture. Neprestano prate šimpanze u Ngogu od 1995, vodeći detaljne beleške o ponašanju. Nova studija temelji se na deset godina GPS podataka, 30 godina demografskih činjenica i 24 godine terenskih opažanja. Analizirali su društvenu mrežu šimpanzi tako što su pratili pojedine mužjake po sat vremena, beležeći ko im se približava, koliko blizu dolazi i provode li vreme u međusobnom uređivanju. Otkrili su dve preklapajuće društvene grupe koje su se iz godine u godinu menjale sve do konačnog raskola.
Mitani i Sandel smatraju da je veličina čopora mogla odigrati ključnu ulogu. Dok većina broji oko 50 jedinki, u Ngogu ih je bilo oko 200, što je verovatno opteretilo društvene veze i povećalo konkurenciju za hranu i partnere. Dodatno, pre podele uginulo je pet odraslih mužjaka, po svemu sudeći od bolesti, što je moglo narušiti ključne društvene veze. Potom se 2015. pojavio novi alfa mužjak. „To je velika stvar”, objasnio je Mitani, jer se događa otprilike svakih šest do osam godina. „To značajno remeti odnose, agresija raste, društvene veze se menjaju.” Sličan slučaj zabeležen je pre oko 50 godina u Nacionalnom parku Gombe u Tanzaniji, gde je tim Džejn Gudal svedočio nizu napada nakon raspada jednog čopora šimpanzi. Preostali članovi tada su neprekidno lovili i ubili sve mužjake iz odvojenog čopora. Istraživači su taj sukob nazvali „četvorogodišnji rat”.
An Pasi, profesorka emerita evolucione antropologije na Univerzitetu Djuk, koja je radila u Gombeu do 1975, podseća da su okolnosti pre tog sukoba bile „slične i šokantne” kao u Ngogu. Uoči nasilja bilo je malo ženki spremnih za parenje, umrli su neki od najdruštvenijih starijih mužjaka, a došlo je i do promene alfa mužjaka: „Te društvene veze su se raspale i pretvorile u neprijateljstvo”. Džozef Feldblum, evolucioni antropolog koji je proučavao sukob u Gombeu, ističe da novi nalazi potvrđuju ranija opažanja: „Ovakvo ponašanje, iako retko, deo je prirodnog ponašanja šimpanzi”. S obzirom na ono što se dogodilo u Gombeu, Mitani strahuje da je središnji čopor u Ngogu osuđen na nestanak: „Sve upućuje na to”. Budući da je ubijeno mnogo mladunaca, a ženke prelaze u suparnički čopor, „mislim da svedočimo događaju izumiranja”
„Istraživači često uzroke ratova među ljudima pripisuju kulturnim razlikama, to kod šimpanzi nije slučaj. Oni nemaju etničku pripadnost, religiju, ni političku ideologiju, sve te kulturne karakteristike koje često smatramo glavnim uzrokom sukoba među ljudima, osobito unutrašnjih sukoba poput građanskih ratova”, istakao je Sandel. Umesto toga, naučnici smatraju da je nasilje proizašlo iz raspada prijateljstava i eskalacije sukoba među manjim grupama i rivalima. Sandel dodaje da to upućuje da takvi činioci možda imaju veću ulogu i u ljudskim građanskim ratovima nego što se često misli. Autori studije sugerišu da mali činovi pomirenja i ponovnog povezivanja mogu biti ključ za mir. Mitani, ipak, naglašava da su se ljudi i šimpanze evoluciono razdvojili pre 6 do 8 miliona godina i upozorava da se rezultati ne smeju pogrešno tumačiti: „Promenili smo se. A u kontekstu ove studije najvažnije je to što smo postali izrazito kooperativna i prosocijalna vrsta. Pomažemo drugima, susedima, pa i potpunim strancima. To kod šimpanzi jednostavno ne vidimo”.
(Ilustracija YouTube/Discovery Australia)
(Indeks)
