Arheolozi su u podnožju planine Hora otkrili najstariju ljudsku kremaciju u Africi i najstariju lomaču za odrasle na svetu. Kako je navedeno u studiji nedavno objavljenoj u časopisu Science Advances, „postoje oskudni dokazi o namernoj kremaciji pre sredine holocena, a ova praksa je posebno retka među lovcima-sakupljačima”. Iako najstariji spaljeni ljudski ostaci datiraju pre 40.000 godina i pronađeni su na jezeru Mungo u Australiji, na njima nedostaju znaci da su sa lomače, što nedavno otkriće netaknute kremacije lovaca-sakupljača na planini Hora čini revolucionarnim. To je najstarija namerno izgrađena lomača na svetu koja dovodi u pitanje ranije pretpostavke, pokazujući da su ljudi učestvovali u složenim društvenim i pogrebnim ritualima. „Zajednica je uložila znatno vreme i energiju u izgradnju i izvođenje sahrane i tretman tela nakon spaljivanja”, navodi se u studiji. Ispod kamenog skloništa smeštenog u podnožju izolovanog kamenog brda koje se naglo izdiže iz okolne ravnice, međunarodni tim arheologa otkrio je lomaču za kremacije veličine madraca”, piše The Guardian. Prema Avheology News, naseljavanje ovog područja proteže se 21.000 godina unazad, a lokacija je korišćena kao groblje pre 16.000 i 8.000 godina.
Kremirano telo označilo je promenu u pogrebnoj praksi. Pripadalo je sitnoj odrasloj osobi, najverovatnije ženi od 18 do 60 godina, visokoj nešto manje od 150 centimetara. Ukupno 170 fragmenata kostiju identifikovano je sa slojevima pepela, uglja i sedimenta. Analiza je pokazala da je postavljeno na lomaču ubrzo nakon smrti. Usledila je priprema, na što su ukazivali tragovi rezova na kostima udova. Raskomadana je, obezmašćena, čak i obezglavljena pre nego što je spaljena. „Ovo podržava našu hipotezu da su neke od nedostajućih kostiju kremirane žene možda namerno uklonjene i uzete kao simboli za čuvanje ili ponovno sahranjivanje negde drugde”, rekla je koautorka studije dr Ibet Savčuk.
Prema autorima, uklanjanje lobanje označava čin sećanja, društvenog pamćenja i poštovanja predaka. Uklanjanje lobanje i koštanih ostataka dokumentovano je kod različitih grupa u Africi, iako ne ovako rano. Za izgradnju lomače kao utvrđene strukture bilo bi potrebno i celo selo. Zašto je ova žena dobila ovakav tretman ostaje misterija, a za gorivo je moralo biti prikupljeno 30 kilograma drveta i trave, tako da to nije bio lak poduhvat. Mikroskopski proučavajući lomaču, ustanovljeno je da su održavali temperaturu od 500 stepeni Celzijusa. Prisustvo kamenog oruđa navelo je arheologe da se zapitaju da li je ono bačeno u vatru kao deo rituala ili je korišćeno za pripremu tela za kremaciju., Autori nove studije naveli su da je otkriće promenilo njihovu perspektivu o ranim lovcima-sakupljačima u Africi kao grupi koja je pokazala koheziju, jer se čini da je lokacija imala značaj kao stalna gde su pojedinci sahranjivani. „Očigledno su imali napredne sisteme verovanja i visok nivo društvene složenosti u ovom ranom period”, zaključili su autori.
(Ilustracija Grejs Vič)
(Kliks)
